Kada bismo se prisjetili obrazovanja i odgoja nekada ranije, rekli bismo da se ono moglo opisati kao pojava koja je imala za cilj da kao konačni ishod produkuje prije svega čovjeka. Kada to kažemo misli se na to da je škola bila ustanova koja se institucionalno poštovala, samim odnosom roditelja prema njoj, a onda i učenika. Učenici su ranije imali pored jednakih pravila za sve, ujednačenih pravila poštovanja za sve, bez mogućnosti jednakijeg od drugih, jednaku i odjeću (kecelje) koje su imale za cilj da smanje klasne razlike između imanoviskog stanja roitelja, i tako učenike dovedu u istu ravan, i kod njih vizuelno smanje mogućnost nelagode, stida ili osjećaja manje vrijednosti u odnosu na druge učenike čiji su roditelji bili u boljoj mogućnosti.
Da je to sve to imalo smisla, govori nam trenutno stanje iz kojeg možemo da zaključimo i izvedemo mnogo negativnih pojava koje prate današnje stanje: da nam djeca ne poštuju ni roditelje, ni nastavni kadar, da nastavni kadar, koji dolazi stranačkim linijama sa diplomama sa kojekakvih Univerziteta čija je pismenost upitna, a o kvalifikacijama da ne govorimo. Kada sagledamo stanje u obrazovnim sistemima, možemo izvesti zaključak da ukoliko niste stranački aktivan član, ili bolje u milosti sa predsjednikom stranke, onda vam se neće posrećiti. Onda će vam dijete biti prepušteno samo sebi, biće ugnjetavan od strane drugih učenika, ali i nastavnika, jer sam za svoj trud i rad neće biti adekvatno vrednovan, još će biti i oštećen, i neće imati isti tretman kao i onaj čiji su roditelji išli niz dlaku stranačkim liderima, po strani ostavili dostojanstvo i krenuli u pohod ulizivanja do konačnog ostvarenja ciljeva.
Tako nam je na sceni prisutno stanje da ukoliko želite da vam dijete bude običan učenik, dijete, sa svim pravima koja vrijede za sve ista, to je u Distriktu praktično nemoguće. Ono što imamo na sceni u našim školama jesu oni koji su uz pomoć vladajućih lidera doživjeli vrhunac u svojim karijerama, te ,,pomilovani“ od strane lidera i došli u priliku da zadaju tempo nastavnom kadru, koji za neki poklon, upravni odbor, komisiju začas promijeni pravila škole,ućuti kad treba, bude drugačije tretiran, i na kraju školske godine bude jedan od boljih đaka Upravo se ,,došapne“ određenim stranački postavljenim ljudima da mu se dijete ,,proprati“ i to dijete bude forsirano, iako svojim kapacitetima i nije baš doseglo neki naročit nivo, ali biva drugačije tretirano, i bude jednakije u odnosu na drugu, običnu djecu, čiji roditleji su obični radnici. Danas je naprosto nemoguće da dijete bude dijete, da se samostalno bori za svoja dječija/učenička prava, jer su tu pojavu zamijenili strački kadrovi koji su tu i postavljeni ne s ciljem da obrazuju učenike, nego da učenike nauče kako se stranački postaje ,,najuspješniji“. Prikaz stvarnog stanja u našem obrazovanju ogleda se u sljedećem tekstu:
,,Sve je počelo onda kada za mene nije bilo mjesta u obdaništu. Bio sam mali, ali vrlosvjestan, i odmah sam se učlanio u stranku. Tog momenta sam primljen u obdanište, i za mene je počeo stranački život. U osnovnu školu primio me je direktor-naš član, i povjerio učiteljici našem članu. Završio sam kao vukovac, sa svim peticama. U srednju školu primio me je direktor-naš član i upoznao sa razrednikom-našim članom. Bio sam odličan đak. Prijemni na fakultetu bio je prava pjesma, jer sam dobio pitanja od našeg člana, a i dekani su naši članovi. Studije su mi išle odlično, jer sam odmah dobio spisak profesora naših članova. Diplomirao sam prije roka i magistrirao.
Počeo sam da radim u odličnoj firmi, kod direktora našeg članam i vjerovatno bih i sam postao diretor da mi se nije desila nesreća. Puklo mi je slijepo crijevo i hitno sam prebačen u bolnicu. Trebalo je da bude relativno bezopasna operacija, ali nažalost dežurni hirurg bio je naš član. Nisam preživio“.
Upravo ovo oslikava pravo stanje u našem obrazovanju, gdje će ubzo na naplatu doći sva stranačka ,,nadgledanja“, uhljebljenja, ubrzanja napredovanja, i forsiranje onih čiji su roditleji prečicama a ne stvarnim zaslugama ubrzano napredovali i došli u priliku da se pitaju.
Nastaviće se…
S.R.