Dok je ruska invazija na Ukrajinu vratila Balkan na Zapadni radar, transatlantska malaksalost da se bavi sigurnosnim pitanjima u Bosni i Hercegovini ponovo prijeti miru u zemlji. Upozorenje visokog predstavnika Christiana Schmidta s kraja 2021. godine još uvijek se nazire: “Izgledi za dalju podjelu i sukob [u Bosni i Hercegovini] su vrlo stvarni.”
Jedan značajan razvoj događaja je razlog za zabrinutost: potencijalna secesija entiteta Republike Srpske u kojem dominiraju Srbi. Srpski član tročlanog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik izazvao je spekulacije da bi se Republika Srpska mogla otcijepiti kada je organizirao prekid veza sa centraliziranim vojnim, pravosudnim i poreskim sistemom. Kontrola ove tri institucije od strane centralne vlade je od suštinskog značaja za svaku funkcionalnu demokratiju. Budući da Bosna i Hercegovina ima dva “entiteta”, Federaciju i Republiku Srpsku, povlačenje Republike Srpske iz glavnih institucija signaliziralo bi raspad zemlje.
Dodik je nedavno najavio da će povlačenje biti odloženo za još šest mjeseci, navodno zbog “međunarodne političke i sigurnosne situacije” u Ukrajini. Čitajući između redova, Dodik se čini opreznim u pogledu svog sljedećeg poteza jer se jedan od njegovih pokrovitelja – Kremlj – suočava sa velikim sankcijama i drugim nepredviđenim poteškoćama zbog svog ničim izazvanog napada na Ukrajinu. Osim toga, Aleksandar Vučić, predsednik Srbije, žonglira svojom privrženošću Istoku i Zapadu. Iako želi da podrži Srbe u Bosni i Hercegovini, nepokolebljiva podrška secesiji Republike Srpske bila bi smrtna kazna za srbijanske EU aspiracije. Međutim, ako Rusija pojedib u Ukrajini, i Dodikova i Vučićeva računica će se promijeniti. Zapadni saveznici moraju odmah djelovati kako bi ih držali pod kontrolom prije nego što se to dogodi.
Prepoznajući da su strukturalni faktori koji su doveli do Dodikovih secesionističkih poteza i dalje prisutni, Sjedinjene Američke Države, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo trebale bi hitno poduzeti akciju da transformiraju ovaj zamrznuti konflikt. Rat Rusije u Ukrajini učinio je slanje NATO trupa u Bosnu i Hercegovinu vitalnim za održavanje sigurnog i sstabilnog okruženja na Balkanu.
Od Evropske unije do NATO-a
Ključnatačka kratkoročne agende mandat je mirovnih snaga Evropske unije u Bosni i Hercegovini, poznatih kao EUFOR ili Operacija Althea. Skoro deceniju nakon završetka rata 1995. godine, NATO je imao primarnu odgovornost za očuvanje mira u Bosni i Hercegovini. U decembru 2004. godine Ujedinjene nacije su, u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom, usvojile rezoluciju o uspostavljanju multinacionalnih vojnih implementacijskih snaga u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, NATO je svoju misiju prebacio na operaciju Althea. Ujedinjene nacije svake godine obnavljaju mandat Operacije Althea – posljednji put u novembru 2021.
Razlike između NATO-a i operacije Althea su važne. Althea djeluje isključivo u Bosni i Hercegovini, dok su operacije NATO-a širom svijeta. Althejina snaga je varirala. Prvobitno je brojala 6.500 ljudi, ali se vremenom smanjilo na samo 600 pripadnika početkom ove godine. Nekoliko dana nakon opsežne vojne invazije na Ukrajinu u februaru, Evropska unija je poslala dodatnih 500 vojnika. Snaga NATO-ovih trupa je više od 3 miliona, sa mogućnošću slanja u vrlo kratkom roku, posebno od strane američke vojske stacionirane u zračnoj bazi Aviano u Italiji.
Operacija Althea je sastavljena od trupa isključivo iz zemalja Evropske unije. Snage NATO-a dolaze iz članica Evropske unije i zemalja, a posebno iz Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Važno je napomenuti da kroz Berlin plus sporazume, Althea može pozvati NATO trupe, ali ovaj mehanizam zahtijeva odlučnu akciju evropskih snaga.
Iz perspektive onih koji žele promovirati mir i stabilnost u Bosni i Hercegovini, poželjno je imati mirovne snage poput NATO-a koje uključuju značajno učešće Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. To su ranije ove godine pokazale i odluke Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva da uvedu sankcije raznim bosanskim političarima koji ugrožavaju teritorijalni integritet zemlje i učestvuju u koruptivnim aktivnostima. Evropska unija je prijetila uvođenjem sankcija, ali to nije učinila, prvenstveno zbog protivljenja nekoliko EU zemalja – uključujući Mađarsku, Hrvatsku i Sloveniju.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, komandant operacije Althea, general Anton Wessely, umanjio je značaj povećane prijetnje sigurnosti u regionu, dok su britanske i američke diplomate podigle uzbunu. Snage NATO-a ponašale su se asertivnije od snaga mirovnih snaga Evropske unije. Kao odgovor na nedavni granični incident na obližnjem Kosovu, na primer, komandant tamošnjih snaga NATO-a objavio je saopćenje za javnost u kojem je najavio da je spreman da vojno intervenira “ako stabilnost bude ugrožena”.
Jedna ključna razlika između operacije Althea i NATO-a je da prema Aneksu 1-A, članu I (a) Dejtonskog mirovnog sporazuma, misiju Althee moraju odobriti Ujedinjeni narodi. To znači da sve članice Vijeća sigurnosti UN-a, uključujući Rusiju i Kinu, moraju svake godine pristati na nastavak njegovog mandata. Sposobnost NATO-a da djeluje kao mirovne snage u Bosni i Hercegovini odobrena je drugim dijelom Dejtonskog mirovnog sporazuma. U Aneksu 1-A, član I (b) stoji: „NATO može uspostaviti snage… pod autoritetom Sjevernoatlantskog vijeća.” Ova dozvola se daje bez vremenskog ograničenja ili ovisnosti o odobrenju Vijeća sigurnosti UN-a. Činjenica da je NATO prenio svoju mirovnu misiju na Evropsku uniju 2004. goidne ne utiče na ovlasti NATO-a da danas ponovo preuzme svoju prethodnu ulogu. To znači da bi NATO mogao legalno rasporediti trupe u Bosnu i Hercegovinu bez dobijanja dozvole od bilo koga, uključujući Vijeće sigurnosti UN-a i političke lidere Republike Srpske.
Pojačani militarizam u Republici Srpskoj
Potreba za efikasnim mirovnim snagama u Bosni i Hercegovini raste kako Rusija sve više podržava paravojne grupe u Republici Srpskoj i podržava Dodikove planove za nezavisnu vojsku u većinskom srpskom entitetu. Ova podrška nije smanjena sa februarskom eskalacijom rusko-ukrajinskog rata. Ruska policija udružila se sa Republikom Srpskom u prikupljanju obavještajnih podataka, borbi protiv terorizma i borbi protiv cyber kriminala. Republika Srpska ugošćuje instruktore ruske policije i šalje pripadnike specijalnih jedinica bosanskih Srba u Moskvu na obuku. Ruski obavještajci redovno drže predavanja i drže kurseve u Policijskoj akademiji Republike Srpske i na Univerzitetu u Banjoj Luci. Republika Srpska je nedavno pokušala da nabavi brojno oružje vojnog kvaliteta, što je dovelo do zahtjeva za opravdanje od strane Ureda visokog. Osim toga, ruske organizacije poput bajkerske grupe Noćni vukovi pomažu u formiranju nacionalističkih vojnih snaga koje podržavaju Dodika.
Podržavajući povećanu militarizaciju Republike Srpske, Rusija nastoji uspostaviti državu klijenta u kojoj može narušiti kredibilitet Althee i oslabiti transatlantski savez. Ako se destabilizira, Bosna i Hercegovina će biti spriječena na putu dalje integracije sa Zapadom. Ovo se može smatrati dijelom šire strategije Rusije da poremeti i preoblikuje međunarodni poredak. Važno je napomenuti da NATO i druge velike zapadne institucije uskraćuju članstvo zemljama sa nedefinisanim granicama. Podrška Rusije naporima da se Bosna podijeli i destabilizuje na taj način sprečava njeno uključivanje u ove institucije.
Jedan od Dodikovih saveznika je rukovodstvo bosanskih Hrvata, posebno Dragan Čović, bivši hrvatski član tročlanog Predsjedništva i lider Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. Čović i Dodik često zajednički rade na daljnjoj podjeli zemlje kako bi konsolidirali svoju moć i uticaj. Čović je ponovio Dodikovu retoriku podjela i založio se za treći “hrvatski” entitet na jugu Bosne i Hercegovine, što je još jedan potez koji podriva suverenitet BiH.
Čović se, kao i Dodik, često smatra jednim od Putinovih ključnih saveznika na Zapadnom Balkanu. Međutim, Čović uživa i podršku Hrvatske: čak i prešutna podrška ovom dvojcu iz zemlje u Evropskoj uniji i NATO-u podriva transatlantske ciljeve u regionu.
Potencijalni ruski prekid operacije Althea
Iako Rusija u prošlosti nije iskoristila svoj veto u Vijeću sigurnosti UN-a da spriječi produženje mandata Althee, ruska invazija na Ukrajinu možda je promijenila stav Kremlja. Jedan od scenarija je da bi Rusija mogla iskoristiti svoje pravo veta na Vijeće da blokira produženje mandata u novembru koji dolazi ili da zahtijeva da se snaga Althea trupa ograniči ili smanji. Postoji razlog za vjerovanje da bi Rusija to mogla učiniti: Prošle godine imenovanje Christiana Schmidta za visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini nije potvrđeno zbog protivljenja Rusije i Kine. Umjesto toga, Rusija i Kina glasale su za rezoluciju o potpunom okončanju mandata visokog predstavnika. Iako ova rezolucija nije usvojena, kao rezultat toga nije predložena rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koja bi potvrdila Schmidta. Svi članovi Vijeća za implementaciju mira odobrili su imenovanje Christiana Schmidta osim Rusije. Upravnom odboru Vijeća nije potrebna jednoglasnost za takvu odluku: Schmidt je, dakle, preuzeo poziciju visokog predstavnika 1. avgusta 2021. godine.
Rusija bi na sličan način mogla ponovo poremetiti status quo ove godine. Tokom nedavnog samita NATO-a u Madridu, EU ministri odbrane sastali su se kako bi razgovarali o mogućnosti održavanja prisustva operacije Althea čak i ako Rusija iskoristi pravo veta u novembru. Ako tročlano Predsjedništvo BiH izglasa nastavak mandata odvojeno od Vijeća sigurnosti UN-a, to daje zakonsko ovlaštenje za nastavak operacije Althea. Međutim, detalji su nedorečeni i zahtijevaju pristanak Dodika i Republike Srpske.
Nažalost, čini se jasnim da su mandat Evropske unije i Ured visokog predstavnika povezani zajedno u politici Ujedinjenih naroda i ruskoj moći veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Sve do februarske eskalacije rusko-ukrajinskog rata, i Kremlj i Milorad Dodik protivili su se misiji Evropske unije u Bosni i Hercegovini i nastojali da je eliminiraju ili smanje. Međutim, nakon sastanka sa Vladimirom Putinom u junu ove godine u Sankt Peterburgu, Dodik je tvrdio da će Rusija odobriti produženje mandata ukoliko se zabrani dalje širenje trupa operacije Althea. Kremlj i njegovi saveznici u Republici Srpskoj potencijalno doživljavaju Altheu kao mnogo slabiju od NATO-a. Dakle, ako bi Republika Srpska poduzela bilo kakve mjere za otcjepljenje i destabilizaciju Bosne i Hercegovine, radije bi imala posla sa slabim Evropljaninom nego sa snažnim NATO-om. Mali broj trupa operacije Althea, čak i sa rezervnim snagama raspoređenim krajem februara, daje vjerodostojnost ovom scenariju.
Potreba za raspoređivanjem NATO trupa sada
I Evropska unija i NATO trenutno imaju operacije u Bosni i Hercegovini. Operacija Althea ima primarne odgovornosti za očuvanje mira sa 1.100 spremnih vojnika. Kao što je ranije spomenuto, Althea može pozvati NATO da poveća trupe kroz Berlin plus sporazume. Međutim, kako Althein mandat visi o koncu, to čini mehanizam Berlin Plus spornim.
Bosna i Hercegovina je 2006. godine pristupila NATO programu Partnerstvo za mir, a 2010. pridružila se Akcionom planu za članstvo u NATO-u. NATO ima vojnu kancelariju u Sarajevu sa primarnom misijom pomoći vlastima Bosne i Hercegovine u reformama i obavezama u vezi sa Partnerstvom za mir. Njegov sekundarni zadatak je pružanje logističke i druge podrške snagama Europske unije. Centralna vlast u Bosni i Hercegovini uvidjela je potrebu za članstvom u NATO-u i pozvala je zemlju da se pridruži alijansi. Ministrica vanjskih poslova Bisera Turković nedavno je rekla da je “kriza u kojoj se trenutno nalazimo možda najbolji pokazatelj zašto nam je potrebna sigurnost NATO saveza što je prije moguće”. Za Bosnu i Hercegovinu, međutim, ulazak u NATO je daleko. Ne može se osloniti na sticanje članstva u NATO-u za rješavanje trenutnog nesigurnog položaja zemlje. Međutim, raspoređivanje NATO-a od nekoliko hiljada vojnika uveliko bi odvratilo rusko miješanje, sukcesijske poteze Republike Srpske i druge vrste nasilja i destabilizujućih poduhvata.
Jedno od ključnih područja gdje sada treba pozicionirati NATO trupe je strateški grad Brčko. Smješten u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, ovaj grad fizički dijeli entitet bosanskih Srba i prekida teritorijalnu vezu sjeverozapadnog i istočnog dijela entiteta Republika Srpska. Tokom rata, NATO je koristio Brčko kao vrstu „ničije zemlje“, omogućavajući razdvajanje srpskih i bosanskih snaga. Bio je i važan grad za mirovne operacije neposredno nakon rata. NATO trupe su 1995. godine bile pozicionirane u kampu McGovern u Brčkom i bazi Eagle kod Tuzle. Ove snage su se povukle tokom rata u Iraku 2004. godine, a Rusi od tada vrebalju Bosnu i Hercegovinu.
Kao što je ambasador Nicholas Burns jednom primijetio, „diplomacija [na Balkanu] najbolje funkcionira kada Sjedinjene Države i EU države članice rade zajedno.” Dok SAD, Evropska unija i Ujedinjeno Kraljevstvo tvrde da su na istoj strani kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, nema ozbiljne koordinacije. Razmještaj NATO-a je dobar prvi korak ka stvaranju stabilnog okruženja pogodnog za dugoročnu strategiju za Bosnu i Hercegovinu.
(Tekst je izvorni objavljen na stranici War on Rocks)