U posljednje vrijeme na adresu redakcije Otiska stiglo je više pritužbi roditelja na zlostavljanje njihove djece u osnovnim, ali i srednjim školama u Brčkom.
Zlostavljanje se, u većini slučajeva, odnosi na psihičko maltretiranje, no nisu isključena ni fizička, a prema tvrdnjama roditelja ima i cyber nasilja, odnosno da se po društvenim mrežama objavljuju fotografije ili video materijal kojim zlostavljači uznemiravaju vršnjake.
Svi do jednog roditelja koji nam se požalio kažu da je sistem „u kolapsu“, odnosno da nisu naišli na razumijevanje kako nastavničkog kadra tako ni menadžmenta škole.
Jedna majka nam se požalila da poslije dugih pokušaja da stane u kraj zlostavljanju svog sina to nije uspjela, te je sina premjestila u drugu školu.
Ispovijest majke:
Nakon što je redakcija Otiska odlučila da pozove sve roditelje čija djeca su žrtve zlostavljanja i maltletiranja u školi dostavljena nam je još jedna ispovijest koju integralno prenosimo:
Dobar dan.
Vezano za zlostavljanje u skoli
Htjela sam Vam pisati prije par sedmica ali me bilo sramota. Sad vidim sami pozivate da Vam roditelji pisu.
Moje dijete su tukli, hlupali mu kutije od hrane i flasice razbijali, nikom nista. On kad vrati odma zovu na sastanak. Dijete je svaki dan plakalo, isli smo i psihologu i pedagogu. Dijete ima nadprosjecnu inteligenciju i dosadno mu je. A u skoli moraju biti ko vojnici. Na kraju smo ogromne svote novca dali da ga premjestimo u skolu u inostranstvo gdje se odlicno snasao. Najbolji je iz matematike. Za par mjeseci je naucio strani jezik. A ovdje u Brckom bi samo propadao. Na Klancu u skoli kaze mi prijateljica dijete joj bace na pod i udaraju nogama i kazu to je normalno dijete je samo krivo sto je dozvolilo. Druga kolegica kaze kcerka u 5 razredu svaki dan trpi uvrede od razredne kako su glupi nesposobni. U srednjoj tehnickoj profesorica govori djevojcicama “koliko se trudite ostat ce te trudne” sramotno.
Ispovijest jop jedne majke:
Na mail Otiska se javila samohrana majka koja je potaknuta današnjim tekstovima isporičala svoju priču.
Njen mail prenosimo u cjelosti:
“Dobar dan, javljam vam se o trenutnoj temi nasilja nad djecom. Stariji sin pohađa sedmi razred u Prvoj osnovnoj skoli. Od prvog do petog razreda bio je fizicki i psihicki maltretiran od vrsnjaka.
Ucitelj me redovno zvao i obavjestavao da moje dijete trpi nasilje ali svaki put je obecavao da ce to rijesiti, razgovarati sa roditeljima tih djecaka i ja sam mu VJEROVALA, nisam imala kome drugom jer sam samohrana majka.
Na moje pitanje zasto bas moga sina maltretiraju objasnio mi je da je to zbog njegovih odlicnih ocjena, sportskih uspjeha(trenirao je tekwando) i jer je bio omiljen medju djevojcicama. I tako je vrijeme prolazili a ja naivna bila, mislila sam ajde djeca ce to rijesiti, drugari su….nikada nije prestalo….
Toga dana moj sin je dosao kuci, isutan, davljen i krvav…istog momenta sam potrcala prema skoli. Na hodniku sam srela ucitelja koji mi je nesto pricao ali ja sam se zaputila kod direktora. Nikada se tako nisam osjecala, plakala sam.
Direktorica je okupila sve svoje saradnike i pocela sam da pricam sve sta se desavalo ali u jednom momentu sam zastala i vidjela kako me blijedo gdledaju… tog momenta sam SHVATILA, nikada nisu bili obavijesteni o svim tim desavanjima. Srce mi se slomilo, ucitelj me iznevjerio.. vjerovala sam mu. Naknadno se ispostavilo da je ucitelj to krio da bi drzao glas dobrog odjeljena…dobrog ucitelja…preko ledja moga sina.
Trazila sam momentalnu ispisnicu iz skole ali su me ubijedili da bi to bio preveliki sok za dijete te smo ga prebacili u drugo odjeljenje te nikada vise nije imao probleme. Sve ove godine ide psihologu i ima posledice. Taj isti ucitelj, radi nesmetano vjerovatno po istom sablonu. Ja sebi nikada necu oprostiti sto sam toliko dugo cutala i vjerovala ucitelju. Problem nasilja nad djecom nije samo problem u nasilniku vec u cijelom sistemu koji nije ocigledno prema svima isti. Ucinimo nesto da ovo sto je moj sin prezivjeo niti jedno dijete vise ne dozivi.”
Izvor: otisak.ba