Na današnji dan, prije pet godina, 27. novembra 2016. godine, ovaj svijet je napustio Nežad Bećirević, doktor mikrobioloških nauka, ugledni javni i kulturni radnik, prvi predsjednik obnovljene Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ u Brčkom i uspješni sportista. Dostupni historijski izvori potvrđuju činjenicu da je Nežad Bećirević prvi doktor nauka u povijesti Brčkog. Zvanje i status prvog doktora nauka (1972) opravdao je uprkos činjenici da je živio i radio u nominalno malom gradu.
Nežad Bećirević
Za života je napisao 30 stručnih radova koji su objavljeni u uglednim domaćim i međunarodnim časopisima, a u svrhu stručnog usavršavanja boravio je na prestižnim američkim univerzitetima. Bio je član mikrobiološke sekcije Društva liječnika Hrvatske i akademije nauka u New Yorku. Nežad Bećirević je, zajedno sa suprugom Marijom, uspostavio Odjel mikrobiologije koji je i danas najzdraviji segment posrnulog brčanskog zdravstva. Potpuno nezapaženom u brčanskoj javnosti promakla je činjenica da je nakon odlaska u mirovinu 15 godina volontirao na brčanskom Odjelu mikrobiologije. Svakodnevno je i dobrovoljno odlazio na posao sve do navršene 80-e godine. Učinio je veliki doprinos u razvoju plivačke i vaterpolo tradicije u Brčkom. Zajedno sa Farukom Kučukalićem Matom i Ivanom Poharom učestvovao je u osnivanju Plivačkog kluba „Jedinstvo“ 1946. godine, bio učesnik prvog Okružnog prvenstva održanog 1946. godine na bazenima Slane Banje u Tuzli te član prve reprezentacije Bosne i Hercegovine koja je učestvovala na Državnom prvenstvu u Splitu.
Marija i Nežad Bećirević
Bio je brilijantan student i imao je mogućnost da nakon završenih studija i tokom profesionalne karijere bira sredinu u kojoj će živjeti i raditi. Odabrao je Brčko u koje se vraća sa suprugom Marijom, Zagrebčankom i kolegicom sa studija koja je 1983. godine stekla zvanje doktora mikrobioloških nauka. Marija je zajedno sa suprugom Nežadom unapređivala odjel mikrobiologije u brčanskoj bolnici ne zapostavljajući bavljenje naučnim radom i objavljivanjem stručnih radova. U novijoj povijesti Brčkog i Bosne i Hecegovine velikim slovima će biti upisana nesvakidašnja gesta Marije i Esme Bećirević koje će, nakon smrti supruga (Nežada i Seada 2017. i 2018. godine), imovinu vrijednu pola miliona konvertibilnih maraka (kuća s okućnicom u centru grada) pokloniti BZK „Preporod“ Brčko uz uvjet formiranja fondacije za stipendiranje nadarenih učenika i studenata.
Nežad Bećirević bio je predvodnik generacija Brčaka koji su se obrazovali na zagrebačkom sveučilištu. Prisjetimo se nekih: Sakib Edhemović, Irfan Hadžimehmedagić, Sead Bećirević, Mevludin Ekmečić, Hivzija i Smajl Kurtalić, Smajl Ahmetović, Jusuf Sajdović, Nedžad Akšamić, Ibrahim i Mustafa Ramić, Ljiljana Tadić, Sead Mehmedović, Remzija Pašalić, Hikmet Dervišević, Sead i Seid Hasanefendić, Mara Basić, Jasmina i Enisa Ramić, Sulejman i Husein Dervišević, Danica Burić, Muhamed Arslić, Vehbija Omerović i mnogi drugi. Najveći broj se vratio i u Brčkom ostao do kraja života i pored brojnih ponuda za profesionalni angažman u većim sredinama. Zanimljivo je da će ove generacije Brčaka činiti intelektualno jezgro u obnavljanju djelovanja BZK „Preporod“ u Brčkom. Braća Bećirević, Sead i Nežad, bit će članovi Inicijativnog odbora za obnovu BZK „Preporod“ 1991. godine, a Nežad prvi predsjednik.
Hasan Bećirević
Halima Bećirović
Nežad Bećirević rođen je 3. marta 1927. godine u Bosanskoj Gradiški u uglednoj trgovačkoj porodici, od oca Hasana i majke Halime rođ. Hadžimehmedagić. Životno iskustvo njegovog oca Hasana pravi je primjer dramatičnih promjena na Balkanu u 19. stoljeću. Gimnaziju je upisao u Solunu, da bi nakon izbijanja Prvog balkanskog rata preselio u Trst, a potom u Sarajevo gdje je i završio Klasičnu gimnaziju. Pripadao je prvim generacijama bošnjačkih i bosanskohercegovačkih studenata u Beču. Upisao je Eksportnu akademiju u Beču koju je nakon ubistva prijestolonasljednika Ferdinanda morao napustiti te preseliti u Prag, gdje je i okončao studij. Trgovačke veze i poslovi naveli su Hasana da doseli u Brčko gdje je upoznao i oženio Halimu iz ugledne brčanske porodice Hadžimehmedagić. U Brčkom je osnovao vlastito trgovinsko preduzeće koje je trgovalo zemaljskim proizvodima. Govorio je nekoliko stranih jezika, a stariji Brčaci svjedoče da je sa njemačkog jezika preveo kompletnu tehničku dokumentaciju brčanske mesne industrije „Bimeks“.
Bećirevići su u Brčko doselili 1934. godine. Osnovnu školu Nežad Bećirević je pohađao u Brčkom, gimnaziju u Vinkovcima, a Veterinarski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao. Magistrirao je temom Sadržaj amonijaka u žumanjku kao kriterij za ocjenu svježine jaja (1965), a doktorirao temom Utjecaj masti iz hrane na masno- kiselinski sastav tjelesnih lipida u pilića (1972).
Zajedno sa suprugom Marijom koautor je studije Utjecaj nekih fizikalnih i kemijskih faktora na bakterijsku kontaminaciju jaja. Osim toga, 70-ih godina prošlog stoljeća objavio je oko 30 naučnih i stručnih radova u domaćim i međunarodnim časopisima. Na stručno usavršavanje u SAD odlazi 1963 godine i boravi na univerzitetima u Marylandu, Ohiju i Arkansasu.
Radnu karijeru započeo je u Veterinarskoj stanici u Brčkom i dugo radio kao njen direktor. Nakon magistriranja prešao je u Dom zdravlja gdje osniva i vodi Odjel mikrobiologije sve do odlaska u mirovinu. Odlikovan je Sedmoaprilskim priznanjem SO Brčko, Ordenom rada sa zlatnim vijencem te Zlatnom medaljom za zasluge u službi. Veliku ljubav kroz cijeli život iskazivao je prema fotografiji. U licnoj arhivi ostala je bogata kolekcija fotografija, foto-negativa i vrijedna filatelisticka zbirka. Istraživanje povijesti Brčkog, njegovog razvoja, kulture i tradicije okupiralo je posljednji dio njegovog života.
Sjedište Fondacije „Bećirević“
Kuća Bećirevića, danas sjedište Fondacije „Bećirević“, čuva uspomenu na najbolje primjere građanstva u Brčkom i važan su dio ukupnog kulturnog naslijeđa. Nežadov devedesetogodišnji život i rezultati rada mogu biti uzorom sadašnjim i budućim generacijama. Primjer darivanja u kulturne i obrazovne svrhe Marije i Esme Bećirević i formiranje Fondacije „Bećirević“ su nesvakidašnja gesta, koja kao „šok terapija“ poziva na buđenje i svjesnost da samo vrijednosti kao što su znanje, obrazovanje, ljubav i odgovornost mogu učiniti život smislenijim i ljepšim. Trenutno Fondacija ima oko stotinu članova koji stalnim uplatama osiguravaju stipendije za nekoliko uspješnih studenata medicine, mikrobiologije, mašinstva, informatike…. Kada taj broj naraste na hiljadu, možemo očekivati zaustavljanje vrtoglave stagnacije u svim segmentima i svjedočiti počecima promjena u društvu i državi.
Piše: Ćazim Suljević