Naša sugrađanin Đuro Tankosić poslao nam je otvoreno pismo upućeno Vesni Šadić, višoj saradnici u Vladi Distrikta, a vezano za njenu izjavu o uređenju arhitektonskog naslijeđa u Brčkom koje prenosimo u cijelosti:
Poštovana Vesna,
ponukan tekstovima u lokalnim informativnim medijima prije 5-6 dana, kojima ste Vi bili izvor, vezano za uređenje arhitektonskog naslijeđa Brčkog, koje je skromno i još dosta zapušteno, odlučio sam se na ovo obraćanje. Iako Vam ovaj e-mail neće prijati, dobronamjeran sam, jer sam se mogao oglasiti u istim medijima javno, ili pisati direktoru Kancelarije za upravljanje javnom imovinom ili drugim odgovornima, što bi bilo neprijatno po Vas. Uz to Vam nudim podatke, do kojih ste morali doći, a pošto niste, dobijate ih gratis.
Veoma je ružno objekat obnove nazvati “objekat pekare Klas”, kao da je vlasnik pekare prvobitni graditelj ovog zdanja, a ne kratkoročni zakupoprimac. Bilo je tu i slavnijih i dugoročnijih zakupoprimaca poput Samoizbora, Mladosti, a i danas su tamo vladino Pododjeljenje za informatiku i jedna berberska radnja. Ne biste pogriješili, ako ne znate ništa o zdanju, da kažete zgrada na uglu ulica Bosne Srebrene i Laze Kostića (izlazi i na Bulevar mira). Ako je u jednoj ulici treba navesti broj. Pravi način, kako se to radi kod drugih i u svijetu je reći ime graditelja, prvobitnu namjenu i godinu gradnje. Zdanje je iz austro-ugarskog perioda. Graditelj je čovjek koji je bio hotelijer, pa je kupio i hotel Grand Posavina od čuvenog Ali-age Kučukalića. Zove se Franz Brozovich (Franjo Brozović) Objekat je Hotel Central. Imao je deset soba. Ostali prostor bio je za druge namjene i tržište. Godina gradnje 1900. (provjeriti).
Umjesto da kažete Kuća Krsmanovića, koja se pod tim imenom nalazi na Listi ugroženih nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Vi ga pogrešno zovete turski konzulat, jer se tu navodno nalazio kao zakupoprimac. O tome da takav konzulat nije nikad postojao u Brčkom, otkrio sam i pisao na portalu Brčanski forum, 20-og marta ove godine. Ako Vas zanima možete ga i sada naći u rubrici Izdvojeno. Uzgred, nije mi jasno kako se iz budžetskih sredstava može finansirati projekt rekonstrukcije, a o izvođenju rekonstrukcije da ne govorim, jer je objekat restitucijom vraćen Pravoslavnoj crkvenoj opštini u Brčkom, kojoj ga je krajem 19. vijeka Ljubomir Krsmanović poklonio.
Ista stvar je sa Kučukalića kućom, koja je u privatnom vlasništvu. Nalazi se među 10 nacionalnih spomenika iz Distrikta na Listi nacionalnih spomenika BiH, gdje je upisan pogrešno kao Kočića kuća (po imenu stanara), katastrofalnom greškom arhitektice iz Odjeljenja za urbanizam.
Ne razumijem šta znači obnova Cincarskog groblja u Bijeloj. Možda bi se mogla uraditi izvjesna prezervacija i ništa više. Imao sam uvida u stanje groblja pišući rad Cincari (Armani) i Karavlasi na području Brčkog, za naučnu konferenciju o Migracijama… održanoj septembra 2018., u Brčkom. Isto tako ne razumijem šta znači obnova Zidina. Crkva i samostan svetog Franje, arheološki su istraženi i obavljena konzervacija. Dalje od toga ne može.
Lijepu palatu, koja je uređena, zvali smo Palestina, umjesto Palata Kučukalić, kako smo je najzad poslije završetka obnove pravilno počeli zvati.
Mogao bih još, ali za sada je dosta. Nekoliko mojih poznanika je takođe ozlojeđeno Vašim i pristupom drugih, odgovornih iz uprave, kada je u pitanju spomeničko naslijeđe. Nadam se da ćete ubuduće voditi računa o ukazanom. Ako ne, ostaje nam javno mnijenje.
S poštovanjem,
Đuro Tankosić
Veza: