Post, čišćenje duše i tijela, stavljanje pod kontrolu emocija i pojačano iskazivanje pobožnosti je iza nas. Iza nas su i praznici nakon posta, kod sva tri naroda i religije.
Predizborna kampanja je počela ranije nego inače, zbačeni su moralni i vjerski okovi posta, krenuo je juriš na glasačku mašineriju.
Održavaju se pomno planirana ali navodno spontana okupljanja i promišljanja o budućnosti, bistri politika na putujućim seoskim kružocima o situaciji, fešta se i pjeva na muzičkim koncertima….
Pomalo priprosto, ali to je uhodana taktika koja daje rezultate. Mora se priznati da nam političari imaju ideja o promidžbi demokratskih procesa ko žaba dlaka. Ideje su im proporcionalne malobrojnim sudskim procesima koji se vode prema lokalnim udrugama građana koji su hapali pare iz budžeta (neki to rade i dalje samo malo perfidnije),a sve opet kroz amandmane vječitih brčanskih političara.
Prema onome što vidim imat ćemo do sada najprljaviju bitku za političku vlast. Šmitove izmjene izbornog zakona i ograničavanje preferencijalnih glasova dovest će do bratoubilačkog rata na političkoj sceni kakav još nismo vidjeli, ne samo između političkih stranaka nego i unutar samih njih.
Baš kao u Orwelovoj „Životinjskoj farmi“ dovedeni smo u situaciju da “su svi jednaki, ali neki su jednakiji od drugih”, a prema retorici koja se koristi teško će biti razaznati “ko je svinja, a ko čovjek.”
Iz naftalina se vade zaboravljeni ratnici, guraju na političku scenu, da još jednom poginu za ideale. To što su likovi koji ih guraju u prve redove zadnjih 10-15 godina sarađivali isključivo sa dezerterima, ratnim profiterima, crnoberzašima odjednom pada u zaborav, a mi ćemo se jednostavno praviti kao da to nismo znali.
Totalna nebriga o stradalnicima prošlog rata dovela je do egzodusa onog što je preživjelo, a samo rijetki su okusili benefite svoje žrtve za obećanu svjetliju budućnost.
Ne sjećam se prigode da je neko od generala i inih „vojskovođa“, branilaca nacije po službenoj dužnosti, nosilaca benefita zbog učešća u ratu i sličnih povlaštenih kategorija iskazao makar i simboličnu podršku za popravljanje statusa običnog vojnika/nenosioca čina ili priznanja, običnog čovjeka iz puka.
Orwelovski bi se moglo reći da „o stoci sitnog zuba nema ko da brine.“
Svi se kunu u patritotizam, a škole su nam skoro puste.
Nevjerovatna je činjenica da se predstavljamo kao radišan narod, čestiti domaćini, nadasve ubjedljivom većinom smo svi vjernici, ali kada su politički izbori u pitanju za svoje vođe rado biramo hohštaplere, kriminalce, te u najmanju ruku sumnjive karaktere.
Nepojmljivo je umu da neko ko grca u kreditima za svog političkog predstavnika bira osobu koja ima stan u Dubaiu, a opšte je poznata činjenica da ga do jučer pas nije imao za šta da ujede.
„Gamechange“ (prekretnica) se desila kada je seoska varalica presjekla i donijela čvrstu odluku da se bavi najuspješnijim biznisom na Balkanu – POLITIKOM.
Vratimo se na Orwela i „Životinjsku farmu“. Zamislite da je u svoju priču uveo olinjalog lisca koji mu čuva kokoši na farmi. Svi bi se grohotom smijali. Kakva bi to tragikomedija bila, bar po kokoške.
Pošto smo mi narod koji najbolje kroz pjesmu oslikava svoje uspjehe i neuspjehe dobro bi bilo da narednih mjeseci bar šapućemo stihove „Počasne salve“ Zabranjenog pušenja, možda nam se šta zalijepi za vijuge i bude korisno prilikom biranja vođa:
Druže, dok sam se budio
Ukrali su moju mladost, moje ludilo
********
Dobri ljudi vole priču, što priča gubitnik
********
Druže, ljudi bez muda i časti
K'o hijene se mlate oko komada vlasti
„Nepošteni građanin“