Glavni rušilac stabilnosti na Balkanu je Moskva. Bez njene podrške bilo ko na Zapadnom Balkanu nema snage i mogućnosti stvoriti žarište oružanog konflikta – ocijenio je u razgovoru za Pobjedu nekadašnji ambasador u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko.
Ukrajinski diplomata kaže da je, nažalost, Milorad Dodik postao eksponent Kremlja u regiji.
“On je taj ko bi mogao po nalogu Moskve snažno zaoštriti situaciju pod navodnom borbom za neki nacionalni interes. Ali onda bi morao odgovoriti otvoreno na važno pitanje: da li je novi rat srpski nacionalni interes”, kaže on.
Svoj radni angažman ste dobrim dijelom proveli na Balkanu. Kako vidite bezbjednosnu situaciju ovdje? Koliko je ruski uticaj prisutan u odnosu na raniji period?
Moskva je željna rata na Zapadnom Balkanu. Time pokušava maksimalno odvratiti pažnju od ratnih događaja u Ukrajini. Zato podržava i finansira snage koje su spremne napraviti u regiji haos sa ciljem realizacije svojih šovinističkih planova.
Najopasnija situacija je u Bosni i Hercegovini gdje poslušnici Kremlja pokušavaju maksimalno zaoštriti situaciju navodno zbog odbrane nacionalnih interesa. Rusija je već duže tamo stvarala mrežu svojih agenata, koji javno ili prikriveno sistemski rade protiv jedinstva zemlje, koju ne smatraju svojom državom. Ove snage su svima dobro poznate. Oni deklarišu punu podršku agresivnoj politici Ruske Federacije, ne samo protiv Ukrajine, nego i protiv cijelog demokratskog svijeta. Ukrajina je takođe imala dosta snažne proruske snage unutar zemlje. Sada već dobro znamo da su oni dobijali ogromno finansiranje iz Kremlja. Sasvim vjerovatno da takva shema radi u BiH i regionu.
Da li stabilnost na Balkanu, kao i mnogo puta u istoriji, mogu da naruše autoritarni lideri koji su danas na vlasti?
Još jednom bih ponovio da je glavni rušilac stabilnosti na Balkanu Moskva. Bez njene podrške bilo ko na Zapadnom Balkanu nema snage i mogućnosti stvoriti žarište oružanog konflikta.
Da li je ,,srpski svet“, koji uveliko propovijedaju ovi političari, jednako opasan kao što je u širem kontekstu i „ruski svet“?
„Ruski svet“ na početku ovog stoljeća propagirao se kao kulturni, jezički poduhvat. Ali vremenom prelomio se u agresivnu politiku prema susjednim zemljama postavši ruskom fašističkom ideologijom – rusizmom. Rusizam je oficijelno promovisao Kremlj od 2021. godine. Sada je rusizam prešao u ekstremnu fazu savremenog fašizma – putinizam. Neka nikog ne zavarava pozicija Moskve koja je navodno protiv ideologije fašizma. Kad izađeš negdje u nekom ruskom gradu sa plakatom protiv rata i ratovanja odmah ćeš dobiti 15 godina zatvora. Pri tome, za silovanje žene i čak ubistvo u Rusiji mogu osuditi samo na osam godina robije.
Kako pristaše „srpskog sveta“ potpuno podržavaju ideje „ruskog sveta“, onda vremenom oni mogu radikalizovati ovu ideju koju zasad predstavljaju uglavnom u kulturnom domenu. Ali poklič za ujedinjenje Srbije, Republike Srpske i Crne Gore već je put prema sigurno velikom i krvavom ratu u regiji. Tako iz domena propagande kulture i jezika ova ideologija prelazi u granice šovinizma, agresije i rata i postaje vrlo opasna za zemlje i narode regije.
NATO je nedavno predložio fond za Ukrajinu od 100 milijardi dolara. Očekujete li da će ova inicijativa uspjeti među saveznicima?
To je ideja generalnog sekretara Alijanse Stoltenberga. Naravno, treba samo da podržimo ovu inicijativu. Samo zasad, još puno zemalja članica NATO ne misle tako, smatrajući da je bolje da uštede novac za unutrašnje potrebe nego da daju Ukrajini.
,,Kvaka“ je u tome da 100 milijardi mogu pomoći Kijevu zaustaviti, ne samo rusku agresiju na svojoj teritoriji, nego i na desetak evropskih država ako padne Ukrajina.
Putin koristi metode Hitlera koji je smatrao okupaciju evropskih zemalja kao put za bogaćenje Trećeg rajha. Tako da je pljačka tuđih resursa vrlo isplativa stvar ako imaš pripremljenu vojsku za napad na druge države. Čak i tu na Zapadnom Balkanu bili smo svjedoci pljačke kao motiva za vođenje rata. Ako ruska vojska uđe u evropske zemlje, onda će ove države tada da izgube sto puta više novca nego što bi dali Ukrajini 100 milijardi eura da zaštiti Evropu od prljave čizme ruskog vojnika.
Vjerujete li u mogućnost da Ukrajina postane dio NATO-a u skorijoj budućnosti? Šta bi to značilo za oporavak zemlje izmorene ratom?
Ukrajina će postati članica NATO-a, u to nema dileme ni u Briselu, ni u Vašingtonu ni u glavnim evropskim prijestonicama. Samo je pozicija Alijanse da mora biti završen rat sa Rusijom. Kijev želi dobiti neki signal za punopravno članstvo na ovogodišnjem samitu Alijanse u Vašingtonu. Ali tome se protive zasad SAD i Njemačka. Alijansa je demokratska institucija gdje idu diskusije. Samo mi bismo željeli da dobijemo što više vojnu i finansijsku podršku u borbama sa ruskom agresijom. Veća podrška označava skoriji završetak rata, a to znači put prema oporavku zemlje i članstvu u NATO, kao i sigurnost za većinu evropskih država.
Novo oružje za Ukrajinu znači približavanje kraju rata
Od čega će, prema Vašem mišljenju, zavisiti kraj rata u Ukrajini?
Dobijanje novog oružja bez odlaganja u neophodnim količinama od strane zapadnih partnera je sigurni put zaustavljanja ruske vojske i stvaranja uslova za njeno prinudno povlačenje u međunarodno priznate granice Ruske Federacije. To je glavni put prema završetku rata.
Da li biste mogli prognozirati kada bi se kraj rata mogao desiti?
Vrlo je teško prognozirati kraj rata u ovom trenutku. Ako uskoro dobijemo američku pomoć, onda je to jedna priča. Ako bude opet odugovlačenje sa vojnom potporom SAD Kijevu, to bi bilo sasvim drugo. Ili, recimo, ako bi Peking zauzeo stav da mora biti dosegnut mir na principima postojećeg međunarodnog prava i Ustava UN, gdje je Kina stalni član Savjeta bezbjednosti, onda bi Moskva morala uključiti rikverc. Prema ovom pristupu, Rusija bi trebala vratiti svoju vojsku natrag otkud je došla. Ali Kina predlaže mir na nekim „pravednim uslovima“, očigledno ne želi primjenjivati norme međunarodnog prava. To je čudno za zemlju stalnu članicu SB UN, koja je, prema Budimpeštanskom memorandumu, garant teritorijalne cjelovitosti Ukrajine kao i SAD, Velika Britanija, Francuska, da ne spominjem i Rusiju. Tako vidimo želju Pekinga da zamagli situaciju i u stvari podržava planove Kremlja. Za Peking odustati od teritorija Tajvana nije pravedno, a da Ukrajina izgubi dio svoje teritorije to je prihvatljivo. Tako je ispred nas još težak put prema miru na dugoročnoj osnovi.
Izvor: SB