Prije osmanskog osvojenja u drugom desetljeću 16. stoljeća Brčko je bilo ugarska utvrda i, prema mišljenju Adema Handžića, zvalo se Barka. Kada su Osmanlije osvojili ovu utvrdu, stavili su u nju posadu, pa je Brčko i u osmansko doba služilo kao vojno uporište. U pravno-administrativnom pogledu Brčko se nalazilo najvjerojatnije prvo u okviru Zvorničkog kadiluka, a kada je 1572. godine osnovan kadiluk Dvije Tuzle (Memlehateyn) ovo područje je došlo pod nadležnost tuzlanskog kadije.
U vojno-administrativnom pogledu Brčko je bilo pod upravom zvorničkog sandžakbega. Usprkos povoljnom geografskom položaju, malo se zna o povijesti Brčkog. To posebice vrijedi za 17. stoljeće. Iz toga vremena ostalo je nešto podataka iz izviješća biskupa Marijana Maravića iz 1655. godine u kojem je zabilježeno da u Brčkom ima oko 150 kuća i tri džamije.3
Također je i Nihad Dostović priopćio nekoliko važnih činjenica koje se odnose na povijest Brčkog u prvoj polovici 17. stoljeća.
Radi se o obračunskoj knjizi zaklade (vakuf) Hadži Alije u Brčkom. Obračunska knjiga vođena je od ramazana 1058. (19. 9. ‒ 18. 10. 1648.) do ramazana 1066. godine (23. 6. ‒ 22. 7. 1656.). Ona sadrži imena osoba koje su pozajmljivale novac od ovoga vakufa, kao i imena onih koji su zakupljivali dućane i skladišni prostor za sol koji su pripadali vakufu. Ona također sadrži i podatke o izdacima vakufa.
O vakifu se zna da se zvao Hadži Alija; dakle, on je tijekom svoga života obavio hodočašće u Meku. Njegov otac zvao se Ferhad i, kao i Alija, išao je na hadž u Meku. Hadži Alija je imao brata koji nije poimenice spomenut, koji je opet imao sina po imenu Husejn (Hüseyn-başa).
Zatim, Hadži Alija je imao i jednu kćerku, koja također nije poimenice spomenuta u obračunskoj knjizi, ali je navedeno ime njezinog supruga, Sulejman-baše, koji je bio nadglednik (nazir) Hadži Alijinog vakufa.
U 15., a posebice u 16. stoljeću vođene su među osmanskim pravnicima rasprave glede pitanja je li u islamu dozvoljeno davati novac na kamatu. U okviru ove rasprave struju koja se protivila davanju novca na kamatu predvodio je Čivizade Mehmed-efendija. Njemu uz rame stajao je čuveni zagovornik puritanskog islama Birgivi Mehmed-efendija. Na drugoj strani, grupu koja je opravdavala davanje novca na kamatu predvodili su šejhulislam Ebu Suud Mehmed-efendija i kadija Sofyalı Bali-efendija. Spor je riješen u korist ove druge gru- pe koja je zagovarala davanje novca na kamatu, opravdavajući poslovanje ovakvih vakufa činjenicom da su se iz njihovih prihoda financirale mnoge džamije i druge javne ustanove u europskom dijelu Osmanskog Carstva.
Iz navoda u obračunskoj knjizi može se saznati da je Hadži Alija 1046. godine (10. 8. 1630. ‒ 29. 7. 1631.) bio živ.
Budući da se on u rebiulevvelu 1063. godine (30. 1. ‒ 28. 2. 1653.) spominje kao umrli (merhum), može se zaključiti da je umro između 29. srpnja 1631. i 30. si- ječnja 1653. godine. Hadži Alija je upravo te 1046. godine uvakufio i novčani iznos od 173.600 akči.10 Hadži Alija je u Brčkom dao sagraditi džamiju, vjersku školu za djecu, karavansaraj, deset dućana, skladište za sol, jedan kameni i tri drvena mosta. Njegovom vakufu pripadala je i jedna bašča. Džamija i karavansaraj nalazili su se pokraj ušća Brke u Savu. Tu se nalazilo i skladište za sol. Za džamiju je izričito navedeno da je sagrađena 1032. godine (5. 11. 1622. ‒ 24. 10. 1623.). Kameni most je sagrađen preko rijeke Brke, a nala- zio se ispred džamije. Tri drvena mosta bili su ispred karavansaraja i služili za prijelaz preko ove rijeke. Dućani su bili raspoređeni oko karavansaraja.
Novac koji je uvakufio Hadži Alija davan je na zajam uz godišnju kamat- nu stopu od 15 %.13 To je bio glavni izvor prihoda ovog vakufa. Vođenje knji- ge bilo je tako uređeno da je obračun prihoda vršen svakih šest mjeseci, i to u mjesecima ramazanu i rebiulevvelu. Pisar je uz nadzor upravnika vakufa prvi put sačinio pregled poslovanja za cijelu jednu obračunsku godinu, za period od 1. ramazana 1062. do 1. ramazana 1063. godine (6. 8. 1652. ‒ 26. 7. 1653.). Tada je naveo da novčani kapital vakufa iznosi 176.200 akči.
Dobit na ime kamate iznosila je 25.230 akči, a za zakup dućana i skladišta soli dobi- veno je 3659 akči. Pisar je one koji su zbog nemogućnosti da vrate dugove va- kufu pobjegli, ali i one koji su ih neredovito vraćali, označavao kao “bjegunce” (firar edenler, el-firar). Od “bjegunaca” je naplaćeno 2845 akči, pa su ukupni prihodi u ovih dvanaest mjeseci iznosili 31.734 akče. U tih dvanaest mjeseci za plaće službenika vakufa izdvojeno je 22.680 akči, a za popravke i druge stavke plaćeno je 254 akče; dakle, ukupni izdaci vakufa iznosili su 22.934 akče. Pisar je naveo da je Hadži Alijin vakuf tu obračunsku godinu završio s dobitkom od 8800 akči.
Nastavit će se…