U Brčko distriktu BiH je usvojen Zakon o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju koji na izvijestan način definiše položaj zviždača. Bilo je iluzorno vjerovati da će se nešto suštinski promijeniti usvajanjem ovog teksta. Najbolja zaštita zviždača je učinkovito i funkcionalno pravosuđe, brz i efikasan rad naležnih tijela. Zviždačima treba da nadležni organi brzo, učinkovito i objektivno utvrde meritum na koji se prijava odnosi.
Komisija/Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je potpuno eutanizirano i pretvoreno u administratora imovinskih kartica. Brčansko pravosuđe nema rješenje za korupciju u zapošljavanju. Iz Tužilaštva Brčko distrikta BiH javno priznaju da ne uspijevaju da sankcionišu takvo stanje, jer društvo ne pokazuje volju za promjenama, počevši od onih koji kreiraju zakonodavni okvir do onih koji su se na taj način okoristili. I dalje se javno navodi da je zapošljavanje potpuno u sferi korupcije.
Oni ciljevi koji su propisani zakonom ne ostvaruju se kroz proceduru zapošljavanja, tako da se vjerovatno na osnovu analiza i dokaza priznaje da postoji klasično stranačko zapošljavanje, pa može se reći u stopostotnom procentu svih zapošljavanja.
Dakle, to implicira zaključak da su nadležne institucije postale politička tijela koja provode određenu politiku u kontekstu stranačkog zapošljavanja, kao tijela koja imaju nadležnosti da provodi gonjenje i izriče represivne novčane sankcije i tako vrše pritisak prema pojedinim nosiocima javnih funkcija, istovremeno privilegirajući pojedine nosioce javne funkcije, naravno, uz visoke plate koje primaju za svoj (ne)rad.
Takvo stanje stvari kao da potvrđuje Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa koji kao da “drhte” od političkih elita i samo sporadično donesu neka rješenja.
Postavlja se i pitanje da li je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa „kvazi“ sudovanje, pod utegom prav(n)e nesvrhovitosti, kako dalje, nakon par rješenja i straha od bilo kakvog istraživanja stranačkih šefova političke elite malog grada?
Dakle, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, kao i ostale nadležne institucije, polako se stavljaju u funkciju politike, i zaštite moćnih političkih elita, simbolično rečeno od fikusa do kaktusa, iako su trebale ostvariti svoju svrhu kao nepolitično i neovisno tijelo koje bi na jednoj moralnoj razini stvaralo težnju ka rješavanju korupcije, beznađa i apatije građana.
U pokušajima eutanazije Povjerenstva ima čudnog „dodavanje lopte“ s jedne strane Trg pravde na kojoj stoluje Sud, prema drugoj u kojoj stoluje Vlada, što će se u konačnici riješiti sa autoritetom sudskih odluka.
E.U.