Na današnji dan 7. februara 1979. godine preminuo je Bakija H. Selimović, ugledni trgovac i stručnjak za međunarodnu trgovinu, kulturni i javni djelatnik, narodni poslanik za oblast Tuzle i gradonačelnik Brčkog. Zavidno akademsko obrazovanje, visoki stručni dometi i veliki trgovački uspjesi obogaćeni su snažnim i vrlo uspješnim kulturnim, javnim i političkim angažmanom, što ga bez sumnje svrstava među najuglednije Bošnjake Brčkog u 20. stoljeću.
Bakija H. Selimović rođen je 30. juna 1896. godine u Brčkom. Potiče iz ugledne trgovačke porodice, od oca Hajdara i majke Zumrute (rođene Islamović). Školovanje započinje u Trgovačkoj školi u Brčkom, a nastavlja u Austriji i Njemačkoj. U Beču završava dvije godine Trgovačke akademije, a u Hamburgu još dvije godine Škole za vanjsku trgovinu. Govorio je nekoliko stranih jezika. Dva puta se ženio, a iz brakova sa Fatimom i Dervišom rođeno je desetero djece.
Nakon povratka iz Hamburga preuzima očevu veletrgovinu i radi kao samostalni trgovac, zastupa strane trgovačke firme u tadašnjoj Jugoslaviji te obavlja funkciju predsjednika Obrtničke komore. Savjetodavni je član Trgovačke komore Sarajevo te arbitražni vještak za Beograd, Novi Sad, Sombor i Zagreb. Bio je dioničar i direktor u brčanskom Paromlinu „Jedinstvo“, koji je sagradio brčanski veletrgovac Alijaga Kučukalić, neposredno pred austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine (1878).
Nakon brzog i snažnog potvrđivanja u struci i trgovačkih uspjeha započinje izuzetno intenzivan i plodan politički, kulturno-potporni i društveni angažman. Sa 27 godina uključuje se u rad političke stranke Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMO), u kojoj je od 1923. do 1933. godine obnašao funkciju sekretara Mjesnog odbora u Brčkom, pa je kao kandidat Stranke biran za gradonačelnika (1927) Brčkog i poslanika u Oblasnoj skupštini Tuzla (1928). U sjećanjima starijih Brčanki i Brčaka te rijetkim novinskim tekstovima spominje se kao energični, savjesni i ljubazni gradonačelnik za čijeg je mandata veliki broj građana i građanki Brčkog dobio električno osvjetljenje u kućama. U sjećanjima potomaka urezano je kazivanje da su ga zbog toga obradovani građani Brčkog „pronosali na rukama“.
Jugoslovenski list, 20. 12. 1926. (www.ghb.ba) i Pravda, 16. 12. 1928. (www.ghb.ba)
Paralelno sa političkim angažmanom započinje i njegov javni i kulturno-potporni angažman u „Gajretu“, „Narodnoj uzdanici“ i brčanskom „Islahijjetu“. U mandatu predsjednika „Islahijjeta“ profesora Murata Sinanagića obavljao je najprije funkciju sekretara, a poslije i predsjednika Muslimanskog kulturno- potpornog društva „Islahijjet“. Zbog posebnih zasluga u radu „Islahijjeta“, Bakija H. Selimović imenovan je počasnim članom u 1922. godini. „On je stekao naročite zasluge u pogledu rada u šegrtskoj sekciji – kao dugogodišnji nadglednik šegrta, a također kao dugogodišnji predsjednik društva učinio je mnogo za društvo i jest jedan od glavnih inicijatora za osnivanje društvenog doma“. (A. Bukvica, Novi Behar, 1941.) Osim kulturno-potpornih društava izuzetno važan i plodan je njegov angažman u Vakufskom saboru u Bosni i Hercegovini, gdje je dužnost člana obavljao od 1923. do 1933. godine.
Pravda, 1923 , br. 28, str. 2. (www.ghb.ba)
Prošireni odbor za proslavu 30. godišnjice potpornog društva „Islahijjet“, Brčko, 1. 11. 1936. godine. Prvi red slijeva nadesno (sjede): Bakija H. Selimović (gradonačelnik Brčkog, 1928), hafiz Mustafa H. Mehmedagić (gradonačelnik Brčkog, 1935–1938), dr. Abdulah-beg Bukvica, muderris Abdulgani ef. Ibrahimbegović, Ibrahim Edhemović, hafiz Husein-efendija Hasanefendić. Drugi red slijeva nadesno (stoje): Sulejman Suljaga Novalić, drugi nepoznat, Himzaga (Kadije) Hadžić, četvrti nepoznat, peti nepoznat, Arif Dervišević, sedmi i osmi nepoznati. (Izvor: Privatna zbirka Vedada Hadžimusića)
Za vrijeme Drugog svjetskog rata odlazi u Zagreb, gdje osniva firmu za promet zemaljskim plodovima, izvoz i uvoz, pod nazivom „Bakija Selimović“. Nakon oslobođenja 1945. godine budući gradonačelnik Zagreba Većeslav Holjevac poziva Bakiju H. Selimovića da organizira opskrbu Zagreba. Kao nagradu za uspješno obavljeni zadatak dobio je novi izazov – da osmisli i organizira firmu za promet zemaljskih plodova, izvoza i uvoza. Kao i prethodne zadatke i ovaj je realizirao sa uspjehom koji je kao model preslikan na slična preduzeća na području Jugoslavije. Bakija H. Selimović osmislio je i organizirao poznato preduzeće „Voće, export – import“ Zagreb i bio je njegov prvi komercijalni direktor, a potom i direktor izvoza i uvoza, sve do odlaska u mirovinu.
Izvor: Privatna zbirka Adila Kapetanovića
U tom periodu Bakija H. Selimović zaokružuje bogatu profesionalnu karijeru na najbolji i najplodniji način. Napisao je i objavio nekoliko knjiga iz područja trgovine i međunarodne trgovine: Promet voćem na unutrašnjem i vanjskom tržištu; Trgovina povrćem na unutrašnjem i vansjkom tržištu te više stručnih knjiga / priručnika, od kojih izdavajamo: Priručnik, Orijentacioni – Normativa skladišnog kala (gubitka) kod povrća, svježeg i suhog; Priručnik, Orijentacioni – Normativa, Skladišni i transportni – kalo (gubitak) kod raznih živežnih namirnica; Priručnik, Orijentacioni – Normativa, Transportnog kala kod voća, svježeg i suhog; Priručnik orijentacionih normativa kod skladišnog kala (gubitka) kod povrća, svježeg suhog, te povrtnih prerađevina (salamure).
Bakija H. Selimović svoje ovozemaljsko putovanje zaključio je u 83. godini života, a danas se navršilo 55 godina od njegove smrti / preseljenja. Ostalo je brojno potomstvo, danas rasuto diljem svijeta. Za života je uradio mnogo na svim poljima angažovanja, najprije na stručnom te podjednako u društvenom i političkom organiziranju i djelovanju. Podučavao je i nadgledao brojne generacije brčanskih šegrta, učestvovao u podizanju Doma „Islahijjeta“ i dao veliki doprinos u upravljanju gradom u kojem je rođen. Jedino javno sjećanje na ovog uspješnog Brčaka je naziv ulice koja prolazi pored mezarja na Ivicima. U nadi da će i ovo kratko sjećanje potaknuti nova i obimnija istraživanja, ispisah ovih nekoliko redaka, uz zahvalnost unuku Bakije H. Selimovića, Adilu Kapetanoviću, na ustupljenim dokumentima i sjećanjima.
Piše: Ćazim Suljević
U Brčkom, 7. februra 2024.