„TRUNE VENE DŽIGERICA BELA, A OD CRNE NI TRAGA NEMA“. Nekada davno su se na Ficibajeru mogli čuti zvuci tambure, praćeni ovakvim i sličnim stihovima. Ali na džigericu ćemo se vratiti na kraju.
Kada bi ste u Brčko doveli stručno lice da vam pomogne u rješavanju problematike zdravstene skrbi ono bi logično tražilo neke ulazne informacije, kako bi znalo odakle početi.
Tako bi npr. trebalo predočiti broj ljekara, specijalista po granama, kojom dijagnostičkom opremom raspolažete i sl. To stručno lice bi promatrajući ove podatke stvorilo sebi na prvu sliku da se radi o nekoj malo većoj seoskoj sredini, i pomisliti da će lahko riješiti problem.
Međutim, dolazimo do sljedeće grupe podataka: o broju pacijenata, novcu koji se godišnje izdvaja za funkcionisanje zdravstvenog sistema i vidite da to nema veze jedno s drugim. Desetine hiljada pacijenata, oko 45 miliona KM godišnje za zdravstvo, i ništa ne štima. Gdje je nastao problem?
Geneza ovakvog stanja je opsežna i mučna, a prvenstveno je zasnovana na sljedećem:
- planiranje specijalizacija se ne radi po potrebi, nego dugogodišnjim, decenijskim, planiranjem zanavljanja kadrova
- nabavka dijagnostičke opreme ne može da se radi po principu IMT (imal mene tu), te nam ne bi pet puta padao tender za nabavku aparata za MR
- ne može neko ko „dežura u zimskoj službi“ i ubi se od očekivanja pahuljica primati 30, 40 ili 50 puta veću nakandu od pripravnog doktora, itd.
Ko je kriv??? Pa sjetimo se ko je sve „ministrovao“ odjelom za zdravstvo i sve će vam biti jasno. Od nestruke, do nemorala.
Pitanje plata i platnih razreda zaslužuje posebnu pažnju, jer je to jedan od glavnih uzroka ovih štrajkova na sve strane. Podsjetio bih čitatelje da sam 2019.g. nove zakone o platama nazvao „kajmačenjem“, a što se evo pokazalo potpuno tačnim. Tada su zakoni o platama rađeni pod direktnom palicom politke, bez poštovanja struke. Dijelilo se kapom i šakom u visokim platnim razredima (u prosjeku 20 i više posto su povećane plate). Pa je tako neko ko je imao platu 2.000 KM, dobio lagano povećanje plate na 2.400 KM, a sve pod krinkom povećanja najnižih plata.
Kada su političari namirili svoje stranačke poslušnike na red je došla sirotinja, ili ti radnici sa srednjom školom, ali para više nije bilo. Pa su naši vrli političati smislili rješenje da sve potrpaju u jedan platni razred i povećaju im platu za 5 posto (dobili su povećanje plate, jest mizerno ali su dobili).
Sad bi mogao biti maliciozan pa reći da su i termin dobro naštimali, par mjeseci pred lokalne izbore, i požnjeli slavu svog „mukotrpnog rada“.
Godine prolaze, dolazimo u 2023.g. inflacija je uradila svoje, kasice prasice su prazne, a jedan od najnepravičnijih zakona u istoriji Brčkog (Zakon o platama) dolazi na naplatu. Štrajkovi, radnici se bune, doduše većinom oni koji su na „kajmačenje“ gledali iz daljine, a njih je očito mnogo više nego što je vlast pretpostavljala.
I sada vlast nudi rješenje, jer štrajkuje i ona preko svojih partijskih kolega. Vlast promišlja u futuru, i najdraže bi joj bilo da su lokalni izbori ove godine, pa da opet pokupi slavu kroz brigu o osiromašenom puku.
„Deset posto povećanje plate svima, jer znate inflacija je ostavila trag na sve uposlenike“, glavna je mantra vlasti.
Kajmak će dakle opet da pokupe visoki platni razredi (deset posto na 3 hiljade je 300 KM), sirutka će da završi kod sirotinje (deset posto na 700 KM je 70 markica), ali to je više zdravstveni, nego ekonomski potez vlasti, jer valja i zdravstvo spašavati.
Zdravstvena skrb će ovim bar djelimično biti riješena, sirutka je daleko poznat narodni lijek, džigerica ima da se cakli.
„Nepošteni građanin“