Zaštićena svjedokinja CR-3 kazala je da je u maju 1992. bila kod komšija, kada su ih vojnici odveli i na kraju smjestili u Brezovo Polje, gdje je provela oko mjesec i po.
Svjedokinja je ispričala da je u Brezovom Polju vidjela Miloša Čajevića Mišu, pripadnika Interventnog voda, kojeg je poznavala iz viđenja, te da ga je pitala za brata. Navela je da je on pristao da je odveze kod brata koji je bio u jednom stanu u Brčkom. Tu je provela sedam do osam dana, a onda se ponovo pojavio Čajević.
“Došao je Mišo i rekao da će me voditi, da ja njima trebam. Ja sam otišla tu noć s njim”, rekla je CR-3, dodajući da je pošla s njim zbog straha.
Kazala je da ju je Čajević odveo u jednu kuću kod policije u centru grada i zaprijetio joj da ne smije pokušati pobjeći i da mora slušati. Kako je rekla, u kući je bilo nekoliko vojnika i naređeno joj je da počisti.
CR-3 je potvrdila da je u toj kući seksualno zlostavljana od Čajevića, Ranka Češića i još nekih. Ispričala je kako joj je jedne prilike, dok je prala suđe, prišao s leđa jedan od njih.
“Taj mi je stavio nož ispod vrata. ‘Šta misliš da te sad koljem?'”, prisjetila se svjedokinja njegovih riječi.
Tog vojnika, kako je navela, tada nije poznavala, ali je kasnije prilikom ispitivanja u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu saznala kako se zove. Potvrdila je da ga je prepoznala na fotografijama, a i u sudnici je ukazala da je riječ o optuženom Petroviću.
CR-3 je kazala da su nakon 15 dana napustili tu kuću i da je Čajević rekao da ide s njima u drugu, gdje su se okupljala ista lica. Prema njenim riječima, najgori su bili Čajević i Češić, kojeg su se svi bojali. Navela je da ju je u drugoj kući silovao Petrović.
“Ugurao me u sobu i zaključao vrata. Bacio me na krevet”, prisjetila se svjedokinja.
Ona je kazala da ti vojnici više nisu dolazili i ona je otišla kod brata. Navela je da danas ima zdravstvenih problema i da je izgubila volju za životom.
Petrović je optužen da je u svojstvu pripadnika Interventnog voda protivpravno zatvorio žensku osobu bošnjačke nacionalnosti i silovao je pod prijetnjom da će joj ubiti srodnike. U ovom predmetu je bio optužen i Češić, ali je on u međuvremenu preminuo.
Na pitanje branioca Srđana Marjanovića, svjedokinja CR-3 je potvrdila da su ona i optuženi bili sami u kući kada su se dogodile dvije situacije o kojima je govorila.
Ona je kazala da ju je Petrović jedne prilike vozio u bolnicu kada joj je pozlilo. Rekla je da se ne sjeća da ju je tada pregledao ginekolog. Kazala je da je Petrović nakon ukazane pomoći nije odvezao kod brata, nego vratio u kuću.
CR-3 je svjedočila iz druge prostorije uz izmjenu lika i glasa, što je bila preporuka psihologa Džanana Berberovića, koji je iznio nalaz i mišljenje o duševnom stanju oštećene.
On je zaključio da je kod CR-3 došlo do trajne promjene ličnosti zbog proživljennih ratnih trauma. Prema njegovim riječima, ove promjene su trajnog karatkera jer svjedokinji nije ukazivana zdravstvena pomoć proteklih godina.
Berberović je govorio o zdravstvenim problemima svjedokinje, napominjući da ona gaji nepovjerenje i da nije ostvarila vezu nakon ratnih događaja.
Branioca Marjanovića je interesovalo da li je moguće da neko pomiješa aktere usljed traumatičnih događaja. Vještak je rekao da je to moguće, ukoliko su poremećene kognitivne funkcije, što kod svjedokinje nije slučaj.
Suđenje se nastavlja 30. marta.