Nastavnik bosanskog jezika u Četvrtoj osnovnoj školi i književnik iz Brčkog objavio je na svom facebook profilu status koji je izazvao mnoštvo reakcija na ovoj društvenoj mreži.
26/08/20222 MINS READ
Ernad Osmić, nastavnik bosanskog jezika u Četvrtoj osnovnoj školi i književnik iz Brčkog objavio je na svom facebook profilu status koji je izazvao mnoštvo reakcija na ovoj društvenoj mreži. Prenosimo u cijelosti.
Moja Lejla je sinoć zaspala plačući. Njen amidža se nije htio kompromitirati pred stranačko-kadrovskim beskičmenjacima koji se igraju malih bogova u ovom gradu i u ovoj zemlji, pa je imao izbor da čeka mrvice pod ucjenom nad bolesnim ocem i materom ili da uzme život u svoje ruke i hrabro ode na drugu stranu planete i isključivo se uzda u svoje sposobnosti.
Već sam načuo da od nekog hodže iz Sarajeva stižu “mudrosti” o tome kako postoje ljudi koji su plemenito cvijeće koje samo raste na sopstvenom tlu, i ljudi koji su korov i mogu uspijevati gdje god da ih baciš; te da lokalni maloumnici ponavljaju ovo kao mantru i kao nešto najmudrije što su ikada čuli ili pročitali (što i jest najvjerovatnije slučaj).
Oni, međutim, nisu izvor ove boli kojom mi danima vene srce. Izvor boli su oni koji pred takvima šute i odobravaju takve ohole izjave koje će dodatno probadati srca roditelja čijoj je djeci osjećaj za pravednost veći od ličnog interesa pa su se odlučili da napuste stanje ucjene. Ti isti koji će meni potom tiho šapnuti kako im je krivo što je tako i da suosjećaju.
Ja znam da je prisustvo na stranačkim sastancima mnogima religijsko iskustvo i da je teško proturiječiti šamanima. Baš zbog toga i ne osjećam trunku mržnje, nego samo duboku i nesavladivu melanholiju. Većina tih takvih tihih sljedbenika su čista i dobra stvorenja koja u ovom ludilu pokušavaju svojoj djeci obezbijediti egzistenciju. Ničega lošeg nema u tome i srce mi se ispuni kada vidim da im djeca odrastaju u osobe sa profiliranim osjećajem za moral i pravednost. I baš u tome leži ironija i ono što mi stvara kognitivnu disonancu: uzgajaju ono što je po gore navedenoj definiciji korov.
Ona moć koju šutnjom jačaju, bit će ista moć koja će im djecu natjerati da napuste roditelje. Moja Lejla je plakala za svojim amidžom, a ja sam plakao zbog matere i oca. A plakat ću i s vama kada budete podijelili sa svijetom ispraćaj svojih voljenih i neću šutiti i tiho šaptati simpatije od straha da me ne čuju neljudi i prokuže da sam čovjek.
Izvor: plural.ba