OHR i vlast u RS-u predvođena predsjednikom SNSD – a Miloradom Dodikom ušli su u novi verbalni rat. Dodik je poručio visokom predstavniku u BiH Christianu Schmidtu da neće pisati istoriju djeci u RS-u. To je reakcija nakon što je Schmidt sa obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici najavio snažniji angažman u pogledu izučavanja istorije u BiH.
Ja dolazim iz Njemačke, i znam da je to neophodno, istakao je Schmidt.
Nije Schmidt mislio samo na RS, ali su se u tom entitetu izgleda prepoznali kao problem. U odbranu zvanične politike stao je i pedagoški zavod čiji predsjednik Predrag Damjanović smatra da OHR nema mogućnost utjecaja na obrazovanje. Prokomentarisao je programe koji se prave u RS-u, a koji se usaglašavaju sa susjednom Srbijom umjesto sa institucijama BiH.
– Djeca treba da dobiju informacije o raspadu bivše države, o ‘građanskom ratu’ u BiH, kao i o stvaranju Republike Srpske, značajnim datumima, njenom postdejtonskom razvoju, rekao je Damjanović.
S druge strane primjer dodatka udžbeniku istorije za deveti razred iz Tuzle pokazuje da na jednostrani prikaz istorije nisu imune ni druge vlasti. Opšta ocjena je da se njime naglašava perspektiva žrtve bošnjačkog naroda, dok se stradanja i žrtve drugih naroda ne pominju. U ovom dodatku kao izvor se nigdje ne navode presude domaćih i međunarodnih sudova. Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odobra za ljudska prava smatra da je ovo jedan od primjera ideologizacije obrazovnog sistema, u skladu s interesima političkih stranaka i njihovih stavova.
– To su u proteklim godinama pokazale brojne analize, da su udžbenici i nastava podređeni dnevnopolitičkim interesima, te prepuni neistina, falsifikata i sadržaja potpuno neprimjerenih uzrastu, navodi Todorović.
Iz ove perspektive Schmidt je potpuno u pravu, kao što su bili njegovi prethodnici, ili ambasadori OSCE-a koji su kumovali podjelama u obrazovanju. Primjer su dvije škole pod jednim krovom nastale kao eksperiment međunarodne zajednice koji se teško gasi uprkos presudi Ustavnog suda i dokazanoj diskriminaciji.
Šteta je već napravljena i puno se brže može popraviti kroz dosljednost Schmidta na provođenju izmjena i dopuna Krivičnog zakona koji je nametnuo njegov prethodnik Valentin Inzko, a kojima se zabranjuje negiranje genocida i svih zločina počinjenih u BiH. Taj zakon se odnosi i na udžbenike pa se opravdano postavlja pitanje da li Schmidt svojim istupom i očekivanim podizanjem galame skreće pažnju sa ovog zakona.
Kada je riječ o obrazovanju istorija je vremenom postala samo mali dio problema. Politika je kroz reforme izdašno podržane od međunarodne zajednice uspjela uništiti obrazovni sistem. Vlastima jednostavno ne odgovara da djeca iz škole izlaze sa dobrim znanjem, ili ne daj Bože razviju istraživački duh, ili kritičko promišljanje. Zato je PISA testiranje Dodik tretirao kao vitalni nacionalni interes, jer njime se otkrio srazmjer „zločina“ učinjenog prema djeci. Naime, prvi rezultati su pokazali da su učenici iz BiH ispod evropskog prosjeka da iskoriste svoja znanja i vještine čitanja, matematike i nauke kako bi se suočili/e s izazovima iz stvarnog života. U prevodu, da im sada samo promijenimo udžbenike iz istorije veoma je upitno da li bi se i koliko promijenio odnos prema prošlosti, jer djeca su naučena da misle glavom svojih mentora.
Pod pokroviteljstvom OSCE krenulo se u reformu nastavnih planova i programa. Ne izostaju još uvijek ničim zasluženi aplauzi kojima se pokrivaju raniji neuspjesi čije recidive kao društvo trpimo.
Da se moglo bolje pokazuje primjer Brčkog. Tamo je OHR zahvaljujući poziciji supervizora nametnuo jedinstveni nastavni plan i program. Brčko je postalo jedinstven primjer u BiH po multietičnom principu školovanja. Ipak, bez šire akcije ovo bi mogao biti i dokaz da iznimka samo potvrđuje pravilo, jer politika i dalje sve radi da se i u Brčkom ljudi podijele. Džaba zajedničko školovanje, ako se građani Brčkog i dalje koriste za entitetski izborni inžinjering.
Zato ne sumnjajući u dobre namjere Schmidta, ipak bilo bi bolje da energiju usmjeri tamo gdje rezultata brzo može biti, a to je dosljedno poštivanje odredbi o zabrani negiranja genocida i svih zločina. Reforma obrazovanja je ipak složeniji i dugoročniji proces kojem će presuditi tržište rada.
Piše: Ernad Metaj
Izvor: nap.ba