Ivo Marković je kazao da je bio pripadnik 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i da je živio u Boderištu. Naveo je da je selo napadnuto rano ujutro 8. marta 1993. i da je bilo poginulih i ranjenih na strani HVO-a. On je rekao da je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela određene položaje, koje su pripadnici HVO-a kasnije vratili u kontranapadu.
Marković je kazao da je poslijepodne iza kuće Šarčevića i na putu prema Dubravicama vidio mrtve vojnike VRS-a. On je rekao da su njihova tijela odvezena u Rahić, a da je i on pošao s njima kako bi provjerio da prije toga nisu odvezena dvojica pripadnika HVO-a, kojih nije bilo.
Na pitanja Odbrana, svjedok je potvrdio da im je u ispomoć na Boderištu došla jedinica Rašida Guše. Kazao je da je 108. brigada krajem marta podijeljena na 108. brigadu HVO-a i 108. brigadu Armije BiH.
Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) 8. marta 1993. u Boderištu, sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.
Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakiću, koji je, prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, i Fazloviću, komandantu 3. bataljona, na teret je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.
Radmila Pudić je kazala da je njen suprug Miroslav stradao u Boderištu. Ona je navela da su bili dobili informaciju kako su zarobljeni, a da su 12. marta razmijenjena tijela 11 vojnika.
Svjedokinja je kazala da je primijetila više povreda na glavi supruga i da se nije mogao lako prepoznati.
Mirko Pekić je rekao da je njegov stric koji se takođe zvao Mirko, stradao. On je rekao da je čuo kako je poginuo i da su tijela masakrirana, ali da ne zna druge detalje.
Predsjedavajuća Vijeća Jasmina Ćosić-Dedović kazala je tužiocu da je još na statusnoj konferenciji rečeno da nema potrebe pozivati svjedoke koji samo treba da se izjasne o imovinskopravnom zahtjevu. Ona je dodala da je u tu svrhu dovoljno napraviti službenu zabilješku, a ne da se bespotrebno maltretiraju svjedoci i stvaraju troškovi.
Na ove primjedbe tužilac Saša Sarajlić kazao je da su ovo bila posljednja dva svjedoka koje je pozvao u svojstvu oštećenih.
Tužilac je pročitao iskaz preminulog svjedoka Blagoja Nakića, koji je 2012. policiji u Brčko distriktu ispričao kako je u mrtvačnicu dovezeno 11 vojnika poginulih na Boderištu. On je kazao da je nekima glava bila odvojena od tijela.
Nakić je u iskazu spominjao i trojicu “momaka” koji su krajem 1995. dolazili kod njega i nudili mu novac da “ne kaže policiji za Boderište”. Tužilac Sarajlić je predložio ulaganje zapisnika o prepoznavanju u kojem se navodi da je svjedok na fotografijama među trojicom koja su dolazila identifikovao Rizvanovića i Omerovića. Vijeće nije prihvatilo da u dokaze bude uvršten zapisnik o prepoznavanju, jer je sačinjen nezakonito.
Branilac Tarik Čingić kazao je da nije moguće da su svjedoku u ratu dolazili pripadnici neprijateljskih snaga, kao i da nije jasno zbog čega bi njemu nudili novac kada nema neka posebna saznanja. Branilac Kadrija Kolić rekao je da bi svjedoka pitao da li su mu policijski službenici nudili novac da laže.
Nastavak suđenja je 15. februara.
Izvor: detektor.ba