Treće festivalske večeri u prepunoj bašti kafea Jazzwa predstavljena je izložba arhitektonskih maketa Lazara Zimonjića. Višestruko nagrađivani Zimonjić izložio je oko sedamdesetak autentičnih radova izrađenih ručno od drveta, kamena i slame. Tema njegovih radova je autentična etno bh arhitektura a makete su naročito oduševile mlađe posjetioce.
Obraćajući se publici, Zimonjić je govorio o nastanku svojih dijela, materijalima i izradi istih ali i o podršci supruge Bojane, koja mu je kako kaže, desna ruka i veliki saveznik i podrška. Pored promocije kulture i arhitekture, Lazar je mladima pokazao i primjer važnosti porodice i ostalih ljudskih vrijednosti.
Četvrta festivalska noć, posvećena je Bekimu Sejranoviću. Pored prikazivanja filma „From Tokio to Morava“ posjetiocima će biti predstavljena i bista Sejranovića koju je izradio sarajevski umjetnik i akademski vajar Alen Džindo. Predstavljanje biste zakazano je za 21.00 sat.
Povodom postavljanja biste, kao stalne postavke Jazzwa-kafea, organizatorima festivala podršku je dala i kustosica Umjetničke galerije u Brčkom, Sonja Đurović čiji tekst prenosimo u cijelini:
Kultura sjećanja je važna, ali je mnogo važniji način na koji to radimo. Sjećati se tragičnih događaja i zlih ljudi, važno je iz razloga da se tužna istorija ne bi ponovila. Sjećati se onih posebnih, koji su ostavili duboki trag u srcima mnogih, čije je životno djelovanje bilo neobično i zanimljivo, još je važnije i potrebnije. Jedan od takvih, po svemu poseban i nesvakidašnji, bio je i naš sugrađanin Bekim Sejranović. Ako naše sjećanje, bilo ono pojedinačno ili kolektivno, ne bude razlog za oplemenjivanje nas kao individua ili društva u cjelini, onda nam ono nije potrebno. Ustanove kulture u kojima se njeguje umjetnost imaju obavezu da brane grad u smislu odbrane od kulturnog propadanja i požara nezainteresovanosti za umjetnost i njegovanje ljudskih vrijednosti: produhovljenosti, dobrote, saosjećanja, ljubavi i tolerancije, ukratko svega onoga za čim duša vapi. Međutim, te ustanove često postaju nemoćne i poražene zbog društvenopolitičkog djelovanja onih koji o tome odlučuju. Ali kada se u ovaj proces uključe i alternativne „ustanove“ kao što je već nadeleko poznati i najdraži brčanski kafić Jazzwa onda postajemo svjesni da je stanje u kulturi alarmanto. Organizacija i održavanje Jazzwa festa, primjer je kako jedna neformalna grupa avangardnih ljudi koji nisu izgubili entuzijazam može da se bori protiv kulturne letargije kojom smo svi kao društvo začarani. U njihovom radu pojam kulturnog otpora manifestuje se kao želja da kroz umjetničke sadržaje sačuvaju svoju normalnost, slobodu u svakom smislu i pravo na kritičko mišljenje i da pruže sadržaje koji godinama nedostaju našem gradu. Učesnici festivala dokaz su da u Brčkom postoje ljudi koji imaju puno toga da pruže zajednici i budu od koristi ali na žalost, ostaju u sjenci. Čijom krivicom, prosudite sami! Jazzwa fest primjer je kako se može samo kad se hoće! Na onima koji vode grad i odlučuju o svemu, jeste da se zapitaju šta je uzrok mirnog umjetničkog bunta koji lebdi iznad ovog festivala …
Bekim Sejranović, čovjek koji je odbio prihvatiti norme društvene matice. Pustolov, nomad, pisac, boem. Hoće li Jazzwa postati boemska kafana-možda. Hoće li njegovati vrijednosti koje ovakvi ljudi slobodnog duha žive i nose ispod kaputa, sigurna sam da hoće i već to radi! Jedino iz takvog okruženja, obojenog slobodom alternativnog duha, može se izroditi kulturni bunt koji će, nadajmo se dati rezultate i biti začetnik pozitivnih promjena. Ovom prilikom, želim da čestitam Željku i Almedini, ljudima koji slobodno misle, djeluju i neće nikada odustati, a vas koji ste večeras tu srdačno pozdravljam uz žaljenje što nisam u mogućnosti da budem prisutna. Srećno!
Sonja Đurović, kustos umjetničke galerije
