bdf.brcko@gmail.com

OSMAN I ZORA

Kako je u Brčkom napisana jedna od najljepših sevdalinki Osmana Đikića-“Đaurko mila”.

U jesen 1904. na vratima hotela u Brčkom pojavi se naočit momak. Odjeven je po bečki, a fes na glavi.

Za njim hamal, boči se s dva pogolema, kožna kofera. Prijavljuje se kao Osman Avdage Đikić, rođen 6. januara 1879. u Mostaru. Moli da mu se dade jednokrevetna soba, da nije do ulice. “Lak sam na snu” – veli.

Sutradan se pojavio u banci.

Razmijenili su već pisma, očekuju ga. Činovnici su po 7-8 godina stariji od njega. Dosta je stranaca, međusobno razgovaraju njemački. Obraćaju mu se službeno.

Nekoliko domaćih, iznaokola, priupitaju ponešto privatno… I čaršija došljaka odmah primijeti i gleda utoliti znatiželju.

Otvoren je i razgovoran, a na poslu vrijedan i uredan. Ubrzo se pročulo da je štampao dvije knjige pjesama. “Jednu o ašiku” – smijulje se.

Pjesme mu nisu čitali, ali ga Brčaci zovu: “Pjesnik iz Mostara”. S Brčacima malo ahbabi.

S posla u hotel, spaja ručak i večeru, a prozor mu se ne gasi do 2-3 iza ponoća. Nekad, subotom, siđe u restoran, na muziku. Popriča s Emilom Glaterom. Emil je došao prije 4 godine, otvorio prvu štampariju. Kad nema Emila osami se, uz čaj. Nedjeljom prošeta do Save…

Potkraj jeseni fasade na glavnoj ulici osvanuše pod plakatima: gostuje pozorišna trupa Petra Ćirića iz Beograda.

Stigli su sa mećavom.

Na premijeri je i “Pjesnik iz Mostara”.

Scenom blista zanosno djevojče. Glumi i pjeva. “Nema vise od šesnaest” – pomisli Osman, pa u pauzi, nakon prvog čina, trči pred zgradu da joj s plakata pročita ime: Zorka Topalović.

Čeka je nakon predstave. Prvo izlaze muški. Bučni su. Potom ženske. Zastanu, osvrću se.

Zorule opet kasni, hoćemo li je čekati?
– Što bi je, bre, čekale, ‘ladno je. Čika Pera je ostao, neće je pustiti samu.
I njemu je hladno, cupka desetak minuta, dok se na vratima ne pojavi Ona i visok, plećat čovjek, u kaputu s krznenim okovratnikom. Dok podiže okovratnik preko ušiju govori joj:
– Dete, stavi šal preko usta, promuknućeš, a i sutra nam valja lebac zaraditi.
Prilazi im, skida fes.
-Izvinte što ja ovako naslobodno, gospodine Ćiriću, ali moram čestitati i zahvaliti. Predstava je bila izvrsna… Osvježenje u ovoj čaršiji, gdje se rijetko šta od umjetnosti dogodi. …
Vrti fes u ruci, pa se obraća njoj:
– Vi ste me zadivili, gospođice Topalović!
Ona se začudi: “Otkud mi zna prezime!?”
– Hvala, momče! – pruža ruku Ćirić. – Ne skidajte rukavice i stavljajte taj fes na glavu, ako boga znate, ovo je Sibir. Kako ono rekoste da se zovete?…
– Osman Đikić!… Komšija iz hotela – doda, i učini mu se glupo.
– Čast mi je! – veli Ćirić, snažno mu prodrma ruku, a ispod šala prigušeno doprije:
– Milo mi je, ja sam Zorka!
Mećava je stala, noć je tiha, pod nogama škripi suv, prhak snijeg.
– Proveo sam jedno vrijeme, u Beogradu, u školi, nosim lijepe uspomene. A pišem ponešto. Lani mi je objavljena zbirka pjesama… Druga… Pokušavam se okušati i na drami.
Obradova ga njen iznenađen pogled, a i Ćirić se prenu.
– A, zato sam vas u toku predstave primetio. Junački ste nas bodrili, odmah mi je bilo jasno da niste običan posetilac.

U restoranu hotela Ćirićevo društvo se otkravljivalo. Ženske čajem, muški kuvanom rakijom. Osman se ponudi da joj prihvati kaput.
– Hvala, neću ostajati! – govori dok razmotava šal. Tamnoputo lice, rumeno od studeni, okrugla, napućena usta, a krupne, tamne oči pod vitkim povijama. “Na pozornici izgleda viša, ali je ćustija izbliza” – pomisli.
– Možemo li porazgovarati, gospođice Topalović… Načeo sam dramu, pa ako biste odvojili malo vremena…
– Umorna sam veoma, ali sutra smo još ovde, pa posle predstave… možda… – i pođe na sprat. Posmatra je dok se penje. Sitno, al’ skladno tijelo joj pleše pod kaputom, ograda stepeništa se ugiba, razmiče, čini mu se. Na vrh zasta, okrenu se:
– Laku noć, gospodine Đikiću!
Tek kad zamače u hodnik, on odgovori:
– Laku noć, gospođice Topalović!

Cijeli tekst pogledajte:

http://prica-i-pjesma.blogspot.com/2016/12/osman-i-zora.html

 

Izdvojeno

Kad se već cijepimo, najbolje i da se pricijepimo Srbiji

Sav jad i bijeda bh.društva pokazali su se posljednjih dana. Došli smo do dna u svakom pogledu. Lakrdija oko izbora gradonačelnika Sarajeva nanijela nam je...

ŠTE REĆI A NE ZAPLAKATI: Kako je u Brčkom biran Upravni odbor Javne zdravstvene ustanove “Zdravstveni centar”

„Šta reći, a ne zaplakati?“, možda je najbolja uvodna rečenica za tekst koji se bavi nevjerovatnim zakonskim rješenjima i praktičnim improvizacijama u izboru članova...

U DISTRIKTU TREBA UVESTI „LOCKDOWN“ ILI TOTALNO „ZAKLJUČAVANJE“, ALI, I UVIJEK NEKO ALI…

Jučer je direktor Opšte Bolnice dr. Dušan Stokić, shodno novonastaloj epidemiološkoj situaciji, za HIT TV rekao da je „njegova procjena da bi trebalo uvesti...

TURSKI KONZULAT U BRČKOM JE IZMIŠLJOTINA: Brukamo se, pokazujući koliko malo poznajemo prošlost Distrikta

Dvorana hotela Bosna - Zadužbina Ljubomira Krsmanovića, u kojoj je tobože bio smješten Carski osmanski konzulat u Brčkom.Ovaj nacionalni spomenik, od silne naše brige,...

Kome je iz brčanske Vlasti smetala izložba portreta antifašista iz NOB-a autora Seada Hasanefendića?

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST   Događaji u Brčkom rijetko nalaze adekvatan prostor u entitetskim i općebosanskim medijima; no nedavno se dogodio revizionistički kulturni skandal prvog reda, koji...

Slučaj Nedeljko Tabakovic ili „U ĆUTANJU JE SIGURNOST“.

Zašto građani Brčkog ćute upitao je javno svoje sugrađane na svom gostovanju na BN Televiziji Nedeljko Tabaković, sudija Osnovnog suda u Brčkom. Na državnom...

BRČANSKI ŠIZOFRENI “SENSUS COMMUNIS”

Rezultati istraživanja pokazali su da je u Brčko Distrktu Bosne i Hercegovine došlo do refeudalizacije ekonomskih i socijalnih odnosa, da se društvena struktura uspostavlja...

BRČANSKI FENOMEN „ESED KADRIĆ“

To što je veliki pobjednik na nedavnim lokalnim izborima Esed Kadrić u potonjem izboru za gradonačelnika Distrikta dobio podršku čak 30, od ukupno 31-og...