bdf.brcko@gmail.com

ŠTE REĆI A NE ZAPLAKATI: Kako je u Brčkom biran Upravni odbor Javne zdravstvene ustanove “Zdravstveni centar”

„Šta reći, a ne zaplakati?“, možda je najbolja uvodna rečenica za tekst koji se bavi nevjerovatnim zakonskim rješenjima i praktičnim improvizacijama u izboru članova upravnog odbora Javne zdravstvene ustanove „Zdravstveni centar“ Brčko distrikta BiH (u daljem tekstu: UO JZU).

Izbor za članove UO JZU je izuzetno aktuelna tema. Prvo, izbor članova UO JZU trenutno je u toku – 19. marta obavljeni su intervjui sa kandidatima, a u vrijeme pisanja teksta poznati su i rezultati, odnosno izabrani članovi.

Drugo, radi se o najvišem upravljačkom organu brčanske javne zdravstvene ustanove u vrijeme kada pandemija izazvana korona virusom hara kroz Distrikt, sa preko stotinu inficiranih na dnevnoj bazi i kada se sve češće mogu čuti žestoke kritike na rad zdravstva u Brčko distriktu BiH – prije svega na organizaciju rada u zdravstvu, a što je domen upravo upravljačkih i direktorskih struktura JZU.

Stoga je upravo za plakanje činjenica da iznad trenutnog postupka izbora UO JZU stoji Damoklov mač u vidu potencijalne nezakonitosti, odnosno nepropisnosti postupka, a zbog kojih cijeli proces izbora UO JZU može eventualno u konačnici biti sudski potopljen.

Krenimo redom. Postupak izbora članova UO JZU regulisan je sa dva propisa – par članova Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljem tekstu: Zakon) i par članova Odluke o osnivanju JZU (u daljem tekstu: Odluka) kojoj je upravo Zakon propisao koje sfere postupka izbora članova UO JZU može da reguliše. Koliko nam je poznato, nijednim drugim zakonom ili na zakonu zasnovanim propisom, nije regulisan postupak izbora za članove UO JZU.

Međutim, umjesto da regulišu cjelokupnu proceduru izbora, daleko je više toga što Zakon i Odluka ne regulišu ili regulišu na vrlo upitan način, ostavljajući tako niz pravnih praznina popunjenih vjerovatno ad hoc nezakonitim opštim i/ili pojedinačnim aktima.

Prvo, u zakonito imenovanom Nezavisnom odboru (u daljem tekstu: odbor), a koji je vršio izbor članova za UO JZU, bila su četiri člana: tri državna i jedan javni službenik (od toga samo jedan zdravstvene struke i samo jedan zaposlenik JZU).

Međutim, ni Zakon ni Odluka ne određuju broj članova, strukovni sastav odbora niti moranje da članovi odbora budu državni i javni službenici. S tim u vezi, upitno je, sa aspekta sukoba interesa iz Zakona o državnoj službi, mogu li državni službenici, uz naknadu ili bez naknade, pružati usluge (pa i uslugu provođenja postupka izbora UO JZU), drugom pravnom licu kakvo je JZU.

Drugo, odbor je održao isključivo usmeni intervju sa kandidatima, postavio određena pitanja i odgovore na ista bodovao kako bi izabrao najuspješnije kandidate. Opet, ni Zakon ni Odluka ne regulišu ove segmente izbora članova UO JZU: isključivo usmeni intervju, pitanja (oblasti) za intervju te postupak bodovanja i kriterije za bodovanje.

Obzirom da ni prvo ni drugo nisu predviđeni ni Zakonom ni Odlukom, postavlja se niz pitanja o propisnosti postupka i to: Na osnovu kojeg propisa su baš četiri člana takve i takve struke sjedila u odboru (a ne tri, pet ili šest članova, neke druge struke); na osnovu kojeg propisa je određeno da bude samo usmeni intervju, a ne i pismeno testiranje; na osnovu kojeg propisa su na intervjuu bila baš pitanja iz tih i tih oblasti, a ne iz nekih drugih oblasti; na osnovu kojeg propisa su utvrđeni kriteriji i način bodovanja odgovora na pitanja.

Ne sumnjamo da negdje skriven postoji opšti akt kojim se cijela procedura „pokrila“ (neka ad hoc pravila postupka u kojima se nalaze odgovori na naša pitanja), a kojeg je vjerovatno donio odbor. Takođe ne sumnjamo da nije prvi put da se dešava ovakvo nakaradno regulisanje postupka izbora tako značajnih upravljačkih organa u Distriktu. Nadamo se da će biti posljednji.

S tim u vezi nameće se puno značajnije pitanje: Ukoliko postoji neki ad hoc opšti akt koji reguliše proceduru izbora članova UO JZU i odgovara na pitanja postavljena u ovom tekstu, ko je, na osnovu čega i na koji način bio ovlašten da donese takav akt, odnosno na kom zakonu se zasniva donošenje i usklađenost takvog akta, a ako uzmemo u obzir norme iz najvišeg pravnog akta Distrikta – Statuta Brčko distrikta BiH da se nijedno javno ovlaštenje odnosno javna nadležnost u Distriktu ne može vršiti, a da nije usklađena sa zakonom, odnosno da nijedna javna institucija neće zaposliti nijedno lice ako to nije u skladu sa zakonom Distrikta kojim se takvo zaposlenje odobrava i reguliše.

Na sve navedeno, što kako se čini nije zakonski regulisano niti proizilazi iz odredbi zakona, užasavajuće djeluje ono što jeste regulisano, a to je odredba Zakona koja kaže da se na odluku odbora o izabranim članovima UO JZU ne može izjaviti žalba, a da pri tome nije naveden nijedan drugi pravni lijek koji nezadovoljnom kandidatu stoji na raspolaganju. Kakav pravni fijasko.

Šta da radi nezadovoljni kandidat? Kome i u kojem postupku da se obrati kako bi ukazao na eventualne nepravilnosti postupka izbora članova UO JZU? Zna li se u Brčkom važnost univerzalnog prava na djelotvoran pravni lijek protiv akata javnih vlasti?

Indikativno djeluje i činjenica da su kandidati punih sedam dana čekali na rezultate usmenog intervjua, što je nečuveno u postupcima zapošljavanja u javnim institucijama (npr. pri zapošljavanju u državnoj službi, kada postoji i pismeno testiranje i usmeni intervju, sa daleko većim brojem kandidata, zakonska obaveza je obavještavanje izabranog kandidata prvi naredni dan nakon provedenog postupka).

Čekati sedam dana da četiri člana odbora saberu bodove sa usmenog intervjua i donesu odluku o izabranim članovima UO JZU, ne samo da je i više nego dovoljno da izazove nepovjerenje javnosti i sumnju u ispolitiziranost i netransparentnost cjelokupne procedure, nego posebno frapira da je čini se bahatost odgovornih došla do te mjere da ih zapravo i ne interesuje kakva se slika stvara činjenicom da se sedam dana čeka na rezultate intervjua, pa se ne trude ni sakriti ili barem opravdati ovakve radnje.

Međutim, šta drugo očekivati kada ne postoji precizna zakonska regulativa za postupak izbora UO JZU? Tako je odbor mogao kroz neka ad hoc pravila sabirati bodove ne sedam, nego mjesec pa i godinu dana, kao kriterijum bodovanja uzeti sretne brojeve kandidata, a pitanja postavljati iz geografije i nuklearne fizike. Sve je moguće kada pravo zakaže, a pravne praznine se popune kojekakvim nakaradnim pravilima i raznoraznim interesima.

Za nadati se ipak da je Distrikt zadržao barem konture pravne države. Tamo gdje postoji vladavina prava kao temeljni princip demokratskog društva, ovakva procedura izbora, sa nepreciznom i konfuznom zakonskom regulativom, ad hoc pravilima koje donosi ko i kako mu se ćejfne bez zakonskog uporišta za donošenje i sadržaj istih, davno bi bila potopljena i posramljena u medijskoj i pravnoj sferi.

To pogotovo kada se radi o izboru vrhovnog upravljačkog tijela brčanske javne zdravstvene ustanove u vrijeme kada pandemija korona virusa prijeti da pohara grad, jer nikada nije bilo važnije da tamo sjede najstručniji ljudi koje Brčko ima, izabrani po transparentnoj i na zakonu zasnovanoj proceduri.

 

J.I.

Izdvojeno