To što je Semir Efendić objavio fotografiju sa Recepom Tayyipom Erdoganom nakon što je prisustvovao na koncertu koji je održan u predsjedničkoj palači u Ankari, a u povodu 700 godina od smrti velikog anadolskog pjesnika Yunus Emrea, nije nimalo bezazlena poruka.
Prvo, zar neko drugi nije zaslužniji da bude prisutan na takvom koncertu, na primjer neki bošnjački intelektualac, umjetnik, pjesnik?! Očito se i vodje radi o „šteli“ i „vezama“ koje Efendić ima sa familijom turskog predsjednika, prije svega njegovim sinom Bilalom, a ne o ugledu i respektu kojeg Efendić uživa među turskom kulturnom i poltičkom elitom.
I stoga bi ovo mogao biti dobar uvod u priču o ideološko-političkim relacijama Turaka i Bošnjaka, odnosno vladajućih stranaka SDA i AKP i njihovih lidera Bakira Izetbegovića i Recepa Tayyipa Erdogana.
Ona počinje sa prvom Erdoganovom posjetom Sarajevu koja je bila režirana u vrijeme izborne kampanje kada je „pomilovao po glavi“ dvojicu tada mladih kandidata za načelnike Semira Efendića i Abdulaha Skaku. Navodno im je dao „hediju“ za kampanju u znak podrške mladima da se bave politikom. Efendić je pobijedio a Skaka izgubio izbore. Skaka se nekim vanrednim bravurama raskrinkanim u aferi „Asim“ uspio domoći funkcije gradonačlenika više zbog porijekla nego zbog političkog talenta.
Nošeni takvom podrškom na krilima popularnosti Erdogana među Bošnjacima njih dvojica su trebali biti izdanci SDA-ove „zlatne mladeži“. Efendić je to bio bukvalno shvatio i nakon vrlo dobrih izbornih rezultata bio se kandidirao na potrpedsjednika SDA na kongresu stranke. Navodno je bio pokraden za šta je direktno optužio Amira Zukića, tadašnjeg gen-seka stranke. Pošto je znao da Zukić radi po izravnim naredbama Izetbegovića, shvatio je da je ovaj prozrio njegovu namjeru da bi mu slijedeći korak bio osvajanje samog trona stranke. U međuvremenu je Efendić skrivio smrt pješaka u saobraćajci što je najveća hipoteka za njegov politički uspon. Pošto je privremeno bio uspio zataškati ovu aferu pokušao se kandidirati za predsjendika KO SDA, gdje mu je opet Izetbegović „složio bananu“, ali ovaj put preko Asima Sarajlića. Njegova ambicija je bila da sa pozicije predsjednika KO SDA postane premijer Vlade Sarajevskog kantona. Zbog ovakvih svojih nerealnih, a može se reći i bolesnih ambicija koštao je SDA jedne od najbrutalnijih afera „Asim“. I pored svega, Efendić je u samom „foto finišu“ pobijedio na prošlim izborima i zadržao funkciju načelnika. Ali, on je već postao jedna od mnogobrojnih „očehnutih grana“ od SDA-ovog stabla. Spasio se poraza svojim lukavim prividnim distanciranjem od SDA tokom kampanje i očijukanja sa NiP-om. Pošto je defintivno njegov saborac iz afere „Asim“ Aljoša Čampara odlučio preći u NiP mnogi su i Efendića vidjeli u toj stranci. Kako god, za Efendića se može reći da je visoko poletio i da će stoga nisko pasti. Njegov pad neće moći zaustaviti ne Erdogan sa kojim se slikao.
Prije Efendića pao je Skaka. Izborom Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva on se seli iz Vijećnice za sva vremena. A zbog poraza na izborima dobio je ukor iz Centrale SDA. Nije njegov osobni izborni nesupjeh razlog ukoru, već je kriv što je Nađa Berebrović Dizdarević, kao unuka Alije Izetbegovića poražena i izblamirana na izborima.
Iako će Skaka vjerovatno ostati u SDA, njegova politička karijera je završena. Moguće je da će se „uhljebiti“ u neku instituciju, ali to će biti samo njegovo poltičko vegetiranje. Ovakva procjena može biti potkrijepljena činjenicom da Sebija Izetbegović ne skriva svoj osobni animozitet prema njemu.
Dakle, Skaki ništa nije pomoglo što ga je Erdogan „pomilovao po glavi“ kao uzdanicu bošnjačke politike, niti što je unuk Ismeta Kasumagića, jednog od saboraca Alije Izetbegovića i pripadnika tzv. „zatvoreničkog kruga“ koji se smatraju osnivačima SDA. Kada mu je umro Kasumović, Erdogan je osobno Skaki uputio telegram sa izrazima saučešća za smrt dede.
Bakir Izetbegović je posjetio Kasumagića pred samu njegovu smrt i rekao kako su njegov rahmetli otac Alija Izetbegović i većina njih Mladih muslimana, dva puta bili u zatvoru zbog svojih ideja, zbog toga što nisu htjeli da odustanu od toga što jesu, što je njihova bit, što je njihova vjera i ništa više od toga.
Bez obzira na sve te patetične ideološke reminiscencije koje je Bakir Izetbegović bezbroj puta opetovao, realnost je sasvim drugačija. U SDA više nema ni potomaka Mladih muslimana, osim njega , i, eto, još Abdulaha Skake.
Osim Hasana Čengića i Edhema Bičakčića koji su samo ikebane u stranačkom savjetu, čak niko od živih saboraca Alije Izetebgovića, kao ni njihovih potomaka nisu ni članovi SDA.
(TBT, Tim za analitiku)