Mora da su Brčaci, ali naravno ne svi, već samo rijetki, prije šezdeset i jednu godinu bili ugodno iznenađeni kada su sasvim slučajno, dakako, čuli glas spikera koji je izgovorio tri obične, a tako drage riječi: “OVDJE RADIO BRČKO”!
Do tog trenutka nisu znali da je grad na desnoj obali save, drugi u Republici dobio radio stanicu, a pogotovo nisu mogli znati, kao što i sada mnogi ne znaju, da se to desilo zaslugom Marka Piljanoviča tada sekretara Opštinskog komiteta SK u Brčkom, sa kojim trideset godina kasnije (1990) razgovara Ivan Bereš:
Koji je bio povod da Brčko dobije radio stanicu?
Nakon mog dolaska u Brčko, 1.11.1959, godine, upoznao sam se sa sistemom informisanja, odnosno sa sredstvima koja su bila na raspolaganju. mogu da kažem da nije bilo lista, nije bilo nekih drugih pogodnih načina putem kojeg bi se građani informisali, osim jedne razglasne stanice, na kojoj su davana neka najbitnija obavještenja. S obzirom na to da sam imao neka saznanja o radu radio stanice u Vukovaru, naravno da sam se informisao da li postoji mogućnost nabavke jedne takve radio stanice i za Brčko.
I kako je došlo do nabavke predajnika ?
Morao sam najprije da izvidim mogućnosti na koji način i odakle da se obezbijede sredstva. Tada je OSMAN DERVIŠEVIĆ bio predsjednik Opštinske skupštine, kojega sam pitao kako doći do sredstava. Odgovorio je da se nešto može naći, pto je na neki način bila viza da se zainteresujem konkretnije za kupovinu predajnika.
U Vukovaru sam poznavao radio menhaničara Brozovića koj mi je rekao da će napraviti radio stanicu za 150 hiljada dinara. Pošto to nisu bila velika sredstva, Osman Dervišević je dao pristanak, naglašivši da će biti plaćeno makar i kroz putne naloge. I tako je taj predajnik nabavljen.
Kolike je snage bio taj odašiljač?
U te tehičke stvari.se nisam razumio. Znam da smo Brozoviću dali podatke o površini opštine, obroju sela broju stanovnika, da bi se postigla odgovarajuća čujnost. Prvi tehničari koji su radili na predajniku, automobilom su obilazili teren i testirali čujnost. Utvrđeno je da je uglavnom pokriveno čitavo naše područj, pa čak i dijelovi susjednih opština,Bijeljine, na primjer, pa Ugljevika i na drugoj strani Županije.
Bilo je vjerovatno problema, sličnih ovim današnjim.
Znate i sami da svaki početak donosi neke poteškoće i stvara određene probleme, od tehničkih, kadrovskih do prostornih i finansijskih. Taj odašiljač smo morali smjestitiu kupatilo Opštinskog komiteta. mala prostorija jdan megafon, jedan gramofon, jedan čovjek, za čiji rad smo uspjeli obezbjediti dodatna sredstva. Kasnije smo se dogovorili da putem želja slušalaca, kao i vi sada što radite, reklamam i obavještenjima, obezbjedimo novac i da taj naš program oblikujemo u jedan sadržaj kako bi informisanje bilo svrsihodno i potpuno.
Kako je prihvaćen taj novi način informisanja?
Bio sam šta da vam više kažem oduševljen načinom na koji je prihvaćena radio stanica u Brčkom, i od građana, i od organa, od svih. ZNali smo to iz silnih pisama koja smo primali, a kasnije i po broju želja slušalaca. Bilo je to nepto neopisivo. Bilo je, dodušemalo nesnalaženja kod samih sasržaja,čestitki ali pronašli smo čovjeka za urednika, bio je to Milan Mikić, koji je da fizionomiju i informisanje doveo na jedan odgovarajući nivo, u odnosu na neorganizovani početak u kome je dominirao entuzijazam.
Partija je imala patronat nad radijom?
Lično sam bio uključen u te aktivnosti, a bio sam sekretar opštinskog komiteta Saveza komunista, nastojao sam da radio stanicu osbosobimo za njenu samostalnu funkciju. Toliko je bio taj patronat nad radi ostanicom. Kadniej se ova institucija kadrovski ojačala i uz asistenciju Socijalističkog saveza, počela da funkcioniše kako treba. Kasnije se razvijala ne možda koliko je trebal, ali onoliko koliko su to mogućnosti u ono vrijeme dopuštale.
Kakvi su vaši današnji utisci o Radio Brčkom ?
Ovo je jedan veliki napredak u skladu sa cjelokupnim napretkom društva. impresioniran sam kada sam malo obišao vaše prostorije, vidio tehniku. Skoro od ničeg napravljen je dobar sistem informisanja i na vama je kao profesionalcim, da ga dalje unaprešujete.
Razgovor vodio: IVAN BEREŠ
28.02.1990
Iz arhive: ATAHA MAHMIĆA
Prilagodio: TIMES.BA 2021