Poštovani sugrađani,
Obraćam Vam se ovim saopštenjem iz razloga što cjelokupnu javnost Brčko Distrikta BiH želim da upoznam sa onim sa čime sam se ja suočio.
Dragi moji Brčaci, ja sam imao tu nesreću da se upoznam sa bolešću, odnosno pandemijom zvanom COVID 19. Primljen sam na bolničko liječenje na COVID 19, Grudno – Odjeljenje za plućne bolesti, sa težom kliničkom slikom i tu sam ležao punih dvanaest dana, odnosno do 19.01.2021. godine.
Ovim obraćanjem želim skrenuti pozornost samo na jednu jedinu skupinu ljudi. Tu skupinu ljudi mi svi dobro poznajemo, ali se pravimo isuviše pametni da bi naš ego mogao prihvatiti ijedan njihov savjet ili apel za pridržavanje mjera. Ta skupina ljudi, dragi moji Brčaci, su doktori, medicinske sestre, medicinska braća, kuharice i čistačice. Ta skupina ljudi nije armija pa da ih ima bezbroj. Njihov broj je ograničen i što je najgore oni su na prvoj crti bojišnice. Oni su poput deminera – i jedni i drugi nemaju pravo na grešku. Jer ako pogriješe ugroziće prvo svoj život, život svojih najmilijih, život svojih kolega i tako redom. Zamislite da se jedna smjena gore nabrojanog medicinskog osoblja slučajno zarazi. Vi ne možete ni zamisliti kakav bi to cunami bio sa nesagledivim posljedicama.
Pitate se kako bi se mogli zaraziti? Evo kako – svakodnevnim, neprestanim bliskim kontaktom sa inficiranim pacijentima i pomoći koju kroz blizak kontakt tim pacijentima odgovorno, predano i punom dušom pružaju. Jeste li se ikada pitali koliko oni u jednoj smjeni promijene braunila, jer pacijenti uglavnom u nesvjesnom stanju potrgaju iste. Kada rade sa flasterima, nose rukavice. Jako je teško sa rukavicama zalijepiti flaster jer se isti zalijepi i za rukavicu i onda ko je spretan uspije pacijentu staviti flaster, ali nekada ne ide pa ne ide ma koliko osoba spretna bila. Jeste li se pitali koliko pacijenata ne može samo ići na veliku nuždu te ih medicinari stavljaju ili na pokretne wc stolice, ili im se stavljaju pelene.
Pitate li se ikada, koliko tamo ima pacijenata koji mogu funkcionisati sami? Da vam kažem – veoma malo ili nikako. Da ne govorim o redovnim terapijama, infuzijama, kojekakvim inekcijama, toga je bezbroj…stalno bdijenje nad pacijentima koji su na respiratorima i bore se za svoje živote. Sama slika svega što se tamo dešava je košmarna, teška i samrtna.
Bila noć ili dan, sve što čovjek čuje je šištanje kisika i kroz omaglicu obrisi ljudi u nemoćnom i polusvjesnom stanju. U svemu tome ružnome i mračnome, momenat svjetla se pojavi kada vidiš doktora, koji tebi ili nekom drugom, sa osmijehom saopštava lijepe rezultate nakon izvršenih analiza pluća i krvi. Čak ni kad te analize nisu dobre, oni ne staju i predano traže novu terapiju dok se ne pojavi neki pomak.
U cijeloj toj užasavajućoj slici bolesnih ljudi koji se bore da urade tako prirodnu stvar – udahnu zrak punim plućima, vidiš medicinara, koji bez imao ljutnje što si skoro stavljenu braunilu nehotice, odnosno nesvjesno istrgnuo, pa je predano ponovo stavlja na ruku. Vidiš kuharicu koja te moli da jedeš jer ako ne jedeš teško ćeš se oporaviti. Tu je i čistačica koja se takođe ljubazno i nasmijano javi pacijentima i očisti sve ono što smo mi pacijenti uprljali.
Prema nama pacijentima su se ophodili kao da smo u najluksuznijoj banji, a ne u predvorju života i smrti, u prostoru gdje je svaki atom kiseonika uprljan užasavajućim virusom.
I tako svakog dana navedeno medicinsko osoblje po dvanaest sati i više je obučeno u gumene čizme, nepropusna odijela, vizire, maske, zaštitinike za kosu, rukavice i predano se brine o pacijentima. A poslije posla, valja i njima doći kući. Baviti se svojom porodicom i drugim životnim problemima. Pri tome, svakodnevno moraju drhtati u strahu za sebe i svoju porodicu da slučajno, i pored svih mjera opreza i zaštite, COVID-19 nije zalutao u njihova tijela. Međutim oni iz dana u dan odgovorno i predano rade svoj posao brinući se o nama – pacijentima.
Ja vas molim dragi moji Brčaci da se pridržavate svih mjera, a ja ih ovdje ne bi nabrajao. Za kraj bi vam još samo ovo mogao reći. Ako se ne budete pridržavali mjera znajte da će broj zaraženih rasti iz dana u dan, a broj ležajnih kapaciteta bit će sve manji i manji. Takva prebukiranost dovest će do sloma medicinskog osoblja, pa kad budete tražili pomoć, pitajte se da li ćete imati od koga da dobijete istu. Sve one koji se ne pridžavaju mjera neka je stid i sram neodgovornosti koju tako bahato pokazuju. Ako ne vjeruju u ovo što pišem neka odu na Odjeljenje za plućne bolesti i neka tamo provedu samo 24 sata. Tada ćemo ih mi koji smo sve ovo preživjeli pitati žele li još koju noć tamo da prespavaju.
Ja sam uspio zapamtiti nekoliko imena medicinskog osoblja sa COVID 19 Grudno – Odjeljenje za plućne bolesti: Dr. Bereš, Dr. Ognjen Simikić, Dr. Miškić, medicinska sestra Nadira, medicinski brat Goran, medicinski brat Edo, medicinski brat Đole, medicinski brat Miloš te kuharice Alma i Dijana. Neka mi oproste svi oni čije ime nisam zapamtio i koji nisu gore navedeni.
Molim dragog Boga da zaštiti njihovo zdravlje i zdravlje njihovih najmilijih, jer da njih nije bilo tada ne bi bilo ni nas koji smo tamo završili.
Neka ih dragi Bog na svakom radnom zadatku zaštiti i sačuva njihovo zdravlje i zdravlje njihovih najmilijih.
Vaš sugrađanin
Enver Topčagić