Pravna država, šta je to? Znaju li naši političari kako ta država zapravo funkcioniše? Ako ste gledali i čuli jučerašnje( petak) kratko saopštenje Kinga Đorđa Kojića (SDNS) vidi se da oni to znaju. King je najprije kratko obavijestio da je između predstavnika srpskog naroda odn. „srpskog bloka“, te predstavnika Bošnjaka i predstavnika Hrvata postignut sporazum da je, dakle, nova vlast u principu dogovorena.
A onda na pitanje jednog novinara bliskog SDA-u, da li se zna ko je novi gradonačelnik, King je u maniru istinskog zagovornika pravne države, rekao: „ne, taman posla, to ne ide“ i da će se o tome govoriti tek kad se dogovore smjernice rada buduće većine! King & Co. znaju, dakle, kako to treba. Stranke se na osnovu svojih programa i predizbornih obećanja dogovaraju, prave kompromis koji postaje program buduće vlasti za naredne 4 godine. Tako to ide.
Onda ne kasni ni budžet, onda nakon četiri godine birači znaju tačno ko se zašto zalagao, šta je za pojedinu stranku bio prioritet, ko lagao a ko nije… Ali svi znamo, bar do sada imamo tri decenije drugačije prakse, da je Kingovo zalaganje samo puste riječi. Ako ih supervizor ne natjera opet će King & Co. po svom, dao Bog da griješim. Zašto?
Pođimo od famoznog pitanja ko je budući gradonačelnik koje je trenutno u žiži javnosti. Zašto je odgovor na ovo u pravodržavnom smislu čisto proceduralno pitanje tako komplikovano? U pravnoj državi stvar bi bila više nego jasna: novi gradonačelnik bio bi Esed Kadrić jer mjesto mandatara pripada stranki koja je dobila najveći broj glasova. Pobjeda SDA ovaj put je premoćna i ubjedljiva, ma šta iza nje stojalo. Oko ovog pitanja u pravnoj državi ne bi trebalo biti nikakve dileme.
Ali priče o “blokovima” koji u Statutu naravno ne postoje niti se spominju, govori da Kingu i nije baš toliko stalo do pravne države. Problem nažalost nije od juče. Od početka Distikta pitanje predlaganja gradonačelnika nije podrobno regulisano. Statut Distrikta ima po ovom pitanju jednu opasnu pravnu prazninu a nekoliko zadnjih izbornih ciklusa tzv.“ srpski blok” govori o nepisanom pravilu( sic!) da nacionalni blok koji je dobio najviše poslanika (to je bio svaki put “srpski blok”), iako ne čini koalciju(!) ima pravo da imenuje gradonačelnika!
Tako se već duže vremena pokušava nametnuti apsurdno pravilo da se kod izbora za najvišeg nosioca izvršne vlasti uzimaju u obzir oni koji su protiv njega glasali i to tako da se zato uopšte i ne pitaju! Tzv. “srpski blok” nije nikad obrazložio zašto tako treba da bude, a ne po proporcionalnom principu, kao što predlaže HDZ, ili npr. na osnovu broja stanovnika.
Ipak, do sada je tzv.“srpski blok” uspijevao da ovo pravilo nametne i da mjesto gradonačelnika reklamira kao ekskluzivno rezervisano za Srbe. S pravnom državom to nema nikakve veze. Ali sa uzurpacijom i te kako. O čemu se ovdje zapravo radi?
Teorijski, tzv. ”srpski blok” pokušava ovdje želi nametnuti ono što se u državnopravoj teoriji imenuje kao “normativna snaga faktičkog”. Sintagma – pravna figura potiče od njemačkog teoretičara Georga Jelineka i odnosi se na praksu da jedan način ponašanja svojom dugotrajnom primjenom postaje prihvaćen kao zakonit, normalan i legitiman. Ali kao što rekoh, to nema veze s pravnom državom koja pokušava sva pitanja normirati. Pisana norma i samo norma je u pravnoj državi zakon. Drugog nema.
Ne zna se još ko će biti novi gradonačenik, Milić ili Kadrić. Ali bilo da to bude on ili Kadrić–što bi sa tačke gledišta pravnodržavnosti bilo jedino legitimno, budućoj većini ostaje da pokrene izmjene i dopune Statuta Distrikta po ovom pitanju. Otprilike: “stranka (koalicija) koja dobije najviše glasova ima pravo da predlaže gradonačelnika” Počnite praviti pravnu državu tako što ćete krenuti od sebe!
Kašmir Ribić