Svjedoci Odbrane izjavili su pred Sudom Bosne i Hercegovine da su lica sa crvenim beretkama jedne prilike odvele optuženog Đorđa Ristanića iz prostorija opštinske vlasti u Brčkom.
Čedomir Karanović je kazao da je po izbijanju sukoba u Brčkom pozvan da bude u civilnoj vlasti. Rekao je da su se njih nekoliko smjestilo u zgradi “Šumarstva”, a da su kasnije došli i drugi, među kojima i Ristanić.
Svjedok je naveo da je radio administrativne poslove, primao stranke, informisao ih i slično. Prema njegovim riječima, ta civilna vlast nije imala posebnog naziva u početku, a neki su je “možda” zvali Ratno predsjedništvo ili Krizni štab.
Koliko je svjedoku poznato, Ristanić je bio predsjednik Skupštine opštine, a u “Šumariji” je bio i Milenko Vojinović, koga su zvali “doktor Beli”.
“On je bio predsjednik stranke, bio je stariji i svi su ga slušali… Formalno, Đorđe jeste bio predsjednik Skupštine, ali je Beli bio glavni”, kazao je Karanović.
Dodao je da je “prekucavao” rukom pisane tekstove koje su mu donosili Beli ili doktor Jovo Filipović.
On je rekao da je do početka juna situacija bila haotična, da je bilo “svega i svačega”, “raznih uniformi” i naoružanih ljudi “sumnjivog morala”.
Ta lica, prema njegovim riječima, civilnu vlast nisu smatrala autoritetom. Kazao je da su svakodnevno dolazili i bahato se ponašali, uz galamu i psovke, a jednom su lica sa crvenim beretkama odvela Ristanića.
“Par njih je uletjelo nasilnički, grubijanski. Dvojica uhvatila Đorđa i izveli ga… Mislim da doktor Beli nije bio tu, i njega bi vjerovatno”, prisjetio se svjedok i dodao da je saznao da je Ristanić odveden u policiju, te da je pušten tog ili sljedećeg dana.
Karanović je naveo da se poslije pojavila jedinica koja je “ugušila taj ustanak”.
Na pitanja tužioca Seida Marušića, svjedok je rekao da u “Šumariji” nije bilo sastanaka. Kazao je da tada nije znao za logore.
Ristanić je, kao nekadašnji predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, optužen da je u periodu od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata – ubistvima, zatvaranjem, mučenjima i drugim djelima.
Vlajko Tanić, drugi svjedok, rekao je da je na početku rata u Brčkom desetak dana bio angažovan u saobraćajnoj policiji, a da je kasnije vozio Mileta Markovića, koji je na poziv Belog prihvatio da bude predsjednik Vlade.
On je kazao da je nekoliko puta vozio i Belog, kojeg je odranije dobro poznavao. Prisjetio se puta na Pale krajem maja ili početkom juna 1992. godine.
“Pričao je da je nezadovoljan nekim paravojnim formacijama, da ide da traži da intervenišu. Nosio je naku analizu stanja i to je predao”, izjavio je Tanić.
On je dodao da je poslije saznao da je uhapšen Đorđe Ristanić i da je to bila reakcija na žalbe koje je iznio Beli. Svjedok je rekao da je čuo da su Ristanića uhapsile “Crvene beretke”.
Tanić je ispričao i kako je jedne prilike išao u logor “Luka” da izvede Matu Lipovca, a na zahtjev jednog čovjeka koji ga je htio prebaciti dalje. Napomenuo je da je nosio policijsku uniformu iako više nije bio angažovan. Na portirnici, kako je kazao, bili su ljudi iz policije i obratio se inspektoru Dragiši da mu dovede Lipovca.
Među zatvorenim je vidio neke ljude koje je poznavao, a nekoliko ga je pitalo da idu s njim.
“Kad je izašao Mato Lipovac, ja sam rekao Dragiši: ‘Ova još tri čovjeka će sa mnom.’ On nije rekao ni ‘može’ ni ‘ne može’”, ispričao je svjedok, dodavši da je sve ljude razvezao gdje su htjeli.
Na pitanje tužioca Marušića, svjedok je odgovorio da nije vidio nikoga od privedenih civila dok je deset dana bio angažovan u policiji. Kazao je da nije čuo za ubistva u stanici, a da mu je poznato da je jedan Hrvat ubijen u parku preko puta policije.
Nastavak suđenja je 9. decembra.
Izvor: detektor.ba