Neformalna kampanja za predstojeće izbore uveliko je započela. Političke stranke koalicije, jedna za drugom, lagano otkrivaju kandidate. U prilogu tome da su po srijedi lokalni izbori, parametri koji za građane i jesu najbitniji upravo su face, ime i prezime. Programi još nažalost čine puku formalnost, da se nađu ako neko od intelektualaca upita za ciljeve i opredjeljenja. Premda, da je tako kako je – da je Distrikt uprkos jedinstvenoj izbornoj jedinici utemeljen na činjenici da je na ovom prostoru vođen oružani sukob, zaraćenih strana koji se kategoriše kao sue generis – (svoje vrste) s elementima agresije, građanskog i ponajviše etničkog sukoba.
Normativno – statutarno, vođen mirovnim sporazumom – ustavom BIH, arbitražnom odlukom po naglašenom vjerskom i etno nacionalnom ehosu i ekskluzivitetu. Normalno da u jednom takvom pravno političkom ambijentu dominiraju etnonacionalne stranke koje sada, sem političkog spektakla – termin iz političke teorije – gdje se pred svake izbore vještački instruiraju etnički sukobi i odrede takozvani branitelji nacionalnih interesa uz vjersko nacionalnu i drugu ikonografiju, kojom redovno nas vraćaju u devedesete, budeći duhove rata i ratne traume.
Uz navedene spektakle i ikonografiju, pojavljuju se i realne manipulativne moći koje se ogledaju i realizuju kroz ekonomsku i političku moć. Višedecenijskom vlašću iste političke elite, stečena je ili posvojena društvena infrastruktura s kojom se manipuliše kao s osvojenim i privatnim resursom, koja se manifestuje kroz namještanje, kupovanja, zapošljavanja i unapređenja.
Veliki filozof Nikolo Makijaveli je još u 14.stoljeću rekao: “Ljude ćemo kupovati novcem, onaj ko odoli novcu sigurno neće priznanjima.”, u našem slučaju funkcijama. Što je u ovom trenutku po društvo i društvenu zajednicu mnogo opasnije od veliko nacionalnih karnevala, izljeva strasti i emocija.
Međutim, sa svim ovim resursima kojim raspolažu vladajuće partije i njene elite, vrlo blijedi i skromni su im izborni rezultati i legitimitet – da nemaju mešetare instruirane u manjinama i novoosnovanim pred svake izbore takozvanim “strankama” lokalnog karaktera koji se boje opozicije kao đavo krsta, teško ili nikako bi mogli imati matematiku za sastavljanje vlasti, što jasno ukazuje o njihovoj stvarnoj snazi i političkoj moći.
Opozicija – građanske multikulturalne opcije – stranke moraju shvatiti da nije jedini sistem vrijednosti vjersko nacionalni sistem vrijednosti. Naprotiv, da su univerzalne ljudske vrijednosti takođe svete vrijednosti, njima i njihovim partijama čak i primarne vrijednosti poput : humanizma – čovječnosti, prosvjetiteljstva, empatije, iskrenosti, zajedništva, solidarnosti, druželjubivosti, pravde, slobode, jednakosti, mira, pozitivizma i drugih, te ih imaju prihvatiti i usvojiti kao svoje fundamentalne vrijednosti. Promovisati ih, zagovarati i ličnim primjerom pokazivati, te iz njih crpiti političku snagu i moć a ne vječno i bezlično tumarati u besmišlju i beznađu. U protivnom mala je fajda za nekakve veće i značajnije promjene.
Mirza Šadić