Davor Gjenero, politolog i neovisni konsultant, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ jezive scene iz Beograda, gdje je uz sve državne i vojne počasti pokopan ratni zločinac ratko Mladić. Bilo je riječi i u mogućoj blokadi pregovora sa Srbijom od strane Europske unije, te posljedicama za političare koji su veličali ratnog zločinca i negirali presuđeni genocid u Beogradu.
Nakon što smo svjedočili scenama iz Beograda i ukopu ratnog zločinca Ratka Mladića s državnim počastima, te dolasku kompletnog političkog rukovostva iz bh. entiteta Republika Srpska, ali i nekih opozicionih lidera te ministara u srbijanskoj vladi, ostat će zabilježeno da na Mladićev ukop nije došao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. No, u prve redove pred odar ratnog zločinca poslao je svog sina Danila. Kako tumačite takav potez predsjednika Srbije?
-Valjalo bi imati razumijevanja za ubogog Aleksandra Vučića. Već je više puta o svom sinu, koji je sada na pragu trećeg desetljeća, govorio kao o djetetu, evidentno smatrajući da se radi o osobi s posebnim potrebama, prema kojoj se valja odnositi kao prema djetetu. Ako je tome tako, onda bi doista trebalo imati empatije i prema sinu i prema ocu, pa „dijete” ne izlagati u javnosti. To bi prije svega trebali provoditi svi Vučićevi Informeri, dakle svi režimski tabloidni mediji u Srbiji. Neugodno je kad se slika djeteta, koje nema mentalne kapacitete za biranje prijatelja, pojavljuje u društvu beogradskih mafijaša i kriminalaca, od susreta u kafićima i gledanju nogometnih utakmica, preko snimki sa stadiona, pa do okupljanja oko „mošti” najgoreg ratnog zločinca s kraja dvadesetog stoljeća.
Naravno, šalim se, jer znamo da je to „dijete” u pratnji naoružanih stražara putovalo u BiH, kako bi, u ulozi u kakvoj je bilo i na obredu naricanja i nošenja kroz Beograd ratnog zločinca, što ga je liturgijski predvodio Prvoslav Perić, za naivne liberalni i otvoreni patrijarh, a za realiste Vučićev komesar za vjerska pitanja u okviru državne crkve Srbije, koja brine i o širenju koncepta Velike Srbije, sada pomodno zvane „srpskim svijetom”.
Ono što se događalo u ponedjeljak 7. septembra u Beogradu trijumf je onoga koji je preko ploča na kojima je pisalo Bulevar Zorana Đinđića lijepio naljepnice s tekstom Bulevar Ratka Mladića. Zastrašujuća slika koju smo vidjeli kad su studenti u blokadi, dakle skupina mladih ljudi u koje su mnogi polagali velike nade, objavili svoj Memorandum o Kosovu (i još nečemu, da Dukagjinskoj visoravni), iz kojeg je bilo vidljivo da i oni, kao i zadrigli Vučićevi nacionalisti, Kosovo vide isključivo kao teritorij, a da su Kosovari Albanci za njih „neljudi”, posve dehumanizirani.
Dakle, ne pripadaju im nikakva ljudska niti politička prava, sada se pred našim očima ponovilo kao stav onoga što Informeri nazivaju „većinskom Srbijom”. Naime, kao i Kosovari Albanci, i Bošnjaci muslimani su za tu svjetinu „neljudi”, pa ne treba gubiti vrijeme na pijetet prema njihovim žrtvama, od Prijedora, Foče, Vlasenice i drugih mjesta u kojima je nedvojbeno utvrđeno etničko čišćenje, ali ga sudovi nisu okvalificirali kao genocid, pa do Srbrenice u kojoj je genocid potvrđen i presudom UN-ova Međunarodnog suda u Haagu (ICJ), i Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY).
Srbija pod Vučićem dublje je u velikosrpskoj politici, koja dehumanizira sve druge osim Srba, nego što je to bila u vrijeme Miloševićeva režima. Logično, Vučić je svoju paradigmu gradio na nerazgrađenim temeljima režima u kome su on i Šešelj bili serviseri i benefiteri Miloševićeve vlasiti, s tim da je Milošević bio tek oportunist i pragmatik, koji je zloupotrebljavao nacionalizam, a oni su iskreno posvećeni nacionalističkoj ideji.
To što je Putinov izaslanik bio jedini prepoznati diplomat na nacionalističkoj predstavi s aplauzima, pjevanjem i hodanjem za „moštima”, govori o tome da su Vučićevi odnosi s „carstvom zla” u Kremlju prilično harmonični, a da uz pomoć ove jednokratne reprize crnogorskih „litija” Rusija ostvaruje svoj geopolitički interes na Balkanu.
Za koga su poruke ovog skupa najopasnije?
-Sasvim sigurno za BiH, za Kosovo, jer su se u procesiji za Mladićevim lijesom okupili i Vučićevi sljedbenici i oni koji smatraju da je njegova politika prema Kosovu bila suviše mekana. Prijetnja je upućena i Crnoj Gori, iako se čak ni glavni Vučićev pijun u toj zemlji, neki Knežević, nije odvažio doći na sprovod. Njegova je hrabrost, čini se, velika kao i hrabrost njegova gospodara Vučića. Ipak, zanimljivo je da nikad do sada nije bilo otvorenijih prijetnji Hrvatskoj, dakle zemlji članici EU i NATO saveza, kojoj je Vučić ovih dana otvoreno prijetio „drugim poluvremenom”.
Hrvatska je opet propustila prepoznati koliko mnogo za nju znači to što je političko vodstvo srpske zajednice u Hrvatskoj prihvatilo konstitucionalni patriotizam kao svoju političku doktrinu, i što na toj doktrini ustraje unatoč stalnim provokacijama s desne margine hrvatske parlamentarne arene. Jedino iz Hrvatske na „žalosnom skupu” nije bilo ni jednog relevantnog predstavnika, što je indikator da unatoč svoj njegovoj volji, Hrvatska izmiče iz zone koju Vučić destabilizira.
Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor zgranuta je prizorima iz Srbije, poručivši kako troma briselska administracija mora odmah prekinuti pristupne pregovore sa Srbijom. Slažete li se sa stavom Jadranke Kosor?
-Gospođa Kosor zaslužuje golemo poštovanje za ono što je postigla u svom premijerskom mandatu, prije svega od kraja juna 2011. godine, kad je Hrvatska završila pristupne pregovore. Da ih ona nije završila, pitanje je što bi se s Hrvatskom događalo. Gospođa Kosor je jedna od osoba koja bi morala imati poseban status u hrvatskom društvu, status kakav su zavrijedili možda još samo pokojni Ivica Račan ili Vesna Pusić i bivši predsjednik Stipe Mesić. Njihove liderske zasluge za europeizaciju hrvatskog društva su ogromne. Takve bi bile i zasluge bivšeg premijera Ive Sanadera, da sam nije razorio svoj društveni ugled.
Gospođa Kosor nije dobila društveni status i poštovanje kakvo zaslužuje, pa često nastupa kao ogorčena osoba, a umjesto da ostane državnica, svela se na influensericu. Ona dobro zna da pristupne pregovore nije moguće prekinuti bez konsenzusa, a da je do konsenzusa teško doći. Umjesto da govori kao državnica, za što ima kapacitete, ona se odlučuje za populistički dopadljiv diskurs, što je zbog nje velika šteta.
Naravno da Vučićeva Srbija ne zaslužuje status kandidata za članstvo u EU, naravno da bi bilo dobro zaustaviti svako prelijevanje europskog novca u kasu korumpiranog autoritarnog režima Aleksandra Vučića, naravno da bi mnoge pogodnosti, pa i status bijelog Schengena za građane takve države, koja u korist Putinova totalitarnog režima izvozi nestabilnost, trebalo propitati. Ali to se ne radi dopadljivim populističkim statusima na društvenim mrežama.
Ipak, o jednom se s gospođom Kosor svatko kome je Europska unija na srcu mora složiti. Trenutna europska elita čini katastrofalne greške, pa nas glasnogovornica Europske komisije svojom izjavom tjera da se upitamo da li vjerovati njoj ili svojim nepouzdanim i pristranim očima. Njena je lakonska rečenica „Čuli smo da je bio predviđen pogreb s državnim počastima, ali to se nije dogodilo”, jer očito državni ministri na pogrebu, državni prvi sin, državni povjerenik za vjere kao majstor protokola, za Europsku komisiju ne čine „državni sprovod”, kao što ga ne čine niti državne insignije, državna vojska, državni avion koji je lijes dovezao iz Haaga, državna policija koja mu salutira, i državni huligani koji izražavaju udivljenje prema zločincu na državnom derbiju. Doista su naše oči pristrane, ali srećom tim Ursule von der Leyen je iznad te pristranosti.
Što Hrvatska kao zemlja članica Europske unije na granici Schengena može učiniti unilateralno po pitanju kažnjavanja onih političara koji su se javno poklonili ratnom zločincu Mladiću. Jesu li zabrane ulaska u zemlju ili preleti preko teritorije mogući kao neka vrsta sankcija od strane hrvatskih vlasti?
-Razgovarate li s diplomatima (prije svega europskim) akreditiranima u Hrvatskoj, većina će vam reći da je jedan od segmenata javne uprave koji u Hrvatskoj najbolje funkcionira Ministarstvo unutarnjih poslova, i posebno njegov Odjel za granice. To je Hrvatskoj s bitno kraćim stažem u EU otvorilo pristup Schengenskom prostoru, što se danas smatra „prirodnim stanjem”, a i nakon pristupanja Schengenskoj zoni Hrvatska uspješno kontrolira vanjske granice EU i obavlja osjetljive poslove. Pozitivnu ulogu sustavnog djelovanja hrvatske javne uprave ne treba očekivati odmah, ali nakon što profunkcionira sustav EES, automatiziranog nadzora prijelaza granice, koji pretpostavlja prethodnu registraciju, vjerojatno će se vidjeti rezultati rada ozbiljnih državnih službi.
U Bosni i Hercegovini stvari su kompliciranije. Naime, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković najavio je slanje diplomatskih pisama Europskoj uniji, SAD-u i Organizaciji islamske konferencije, tražeći hitnu reakciju, kazavši da on ne može prekinuti diplomatske odnose sa Srbijom. Što bi, prema vašem mišljenju, bh. vlasti mogle učiniti u ovom slučaju?
-Prevlada li u EU stav koji se prvi dan pojavio u medijima, da to nije bio državni pogreb, neće biti puno koristi od pisama ministra Konakovića, koliko god ona bila pametno, akribično i utemeljeno napisana. Tako dugo dok unutar EU ne postoji temeljni konsenzus o zajedničkim vrijednostima, a ova dinamika uspostavljena nakon smrti prvoga među ratnim zločincima s Balkana, ne treba se nadati nekom ozbiljnom međunarodnom utjecaju poruka iz Sarajeva.
Iz Washingtona ponovno stižu upozorenja. Uoči sahrane zločinca Ratka Mladića, troje visokih američkih zakonodavaca uputilo je oštru poruku vlastima Srbije i Republike Srpske, pozvavši ih da ne sudjeluju u ceremonijama kojima bi se, kako navode, mogao veličati pravosnažno osuđeni ratni zločinac. Zajedničku izjavu objavili su senatorica Jeanne Shaheen, rangirajuća članica Odbora Senata za vanjske odnose, senator Chuck Grassley, predsjedavajući Odbora Senata za pravosuđe, te kongresmen Keith Self, predsjedavajući Pododbora za Europu Odbora Predstavničkog doma za vanjske poslove. Američki zakonodavci Mladića su nazvali ratnim zločincem i „arhitektom genocida“ u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 Bošnjaka. Je li realno očekivati da Vučić i Dodik ipak završe po američkim sankcijama?
-Ovi su dani pokazali da niti smrtnost čak i najvećih ratnih zločinaca na Balkanu nije nešto što donosi povoljne promjene. Teško je nakon predstave moći autoritarnog režima u Beogradu i demonstracije nacionalnog jedinstva velikog dijela tamošnjeg političkog tijela o novijoj političkoj povijesti, nalaziti bilo kakve optimistične signale. Jasno je da je ozbiljnim ljudima u Kongresu i Senatu SAD jasno što se na Balkanu događa i kakva je politika što je provode Vučić, Dodik i ostali akteri „srpskog svijeta”, ali američki zakonodavci nemaju izvršnu vlast. Oni utječu na američku vanjsku politiku, ali ne donose izvršne odluke. Oni se vode principima, a izvršna vlast donosi odluke sukladno pragmatičnim interesima. Baš kao što je to učinio veliki Dante u Božanskoj komediji, realnost nas lišava iluzija i podsjeća na sjajnu rečenicu: “Lasciate ogni speranza, o voi che entrate” (Napustite svaku nadu, vi koji ulazite).
(M.I.)
Izvor: SB