Balkan ponovo postaje rizična tačka za Evropu, ali kriza se još može spriječiti Dok je pažnja Zapada i dalje usmjerena na ruski rat protiv Ukrajine, na Balkanu se pojavljuje novo potencijalno žarište. Događaji u Bosni i Hercegovini sve više prevazilaze okvire unutrašnje političke krize i poprimaju širi značaj za evropsku sigurnost.
Ono što civilni posmatrači mogu odbaciti kao “još jednu političku krizu na Balkanu“, u jeziku obavještajnih službi opisalo bi se kao klasična operacija utjecaja s ciljem otvaranja “drugog fronta“ u destabilizaciji NATO-a i Evrope u cjelini.
Radio sam u ovom regionu u više navrata. Balkan se s razlogom naziva “buretom baruta Evrope“ – lokalni politički sporovi više puta su prerastali u krize s dalekosežnim međunarodnim posljedicama. Upravo zato događaji kojima danas svjedočimo zaslužuju mnogo veću pažnju nego što je trenutno dobijaju, piše Mykola Zentsev s Ukrinforma.
Krhki mir nakon Daytona
Da bi se razumjela logika aktuelne krize, potrebno je vratiti se u 1995. godinu, kada je uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Tim sporazumom okončan je rat u Bosni i Hercegovini i uspostavljen složen ustavni poredak zasnovan na dva entiteta: Federaciji Bosne i Hercegovine, u kojoj većinu stanovništva čine Bošnjaci i Hrvati, te RS, sa administrativnim centrom u Banjoj Luci, u kojoj većinu čine Srbi.
Oba entiteta imaju vlastite vlade, ali dijele zajedničke državne institucije, uključujući Predsjedništvo BiH, Parlamentarnu skupštinu, pravosuđe i jedinstvene Oružane snage Bosne i Hercegovine. Nad provođenjem ovog ustavnog poretka nadzire visoki predstavnik, koji ima ovlasti poništavati odluke lokalnih vlasti koje ugrožavaju mirovni sporazum, kao i mirovna misija Evropske unije (EUFOR).
Uprkos trajnim političkim tenzijama, ovaj institucionalni okvir gotovo tri decenije uspijevao je očuvati mir. Međutim, njegove strukturne slabosti sve više koriste političke snage bliske Moskvi kako bi oslabile autoritet centralnih institucija u Sarajevu.
Kako Rusija širi svoj utjecaj
Jedan od glavnih saveznika Kremlja u regionu je predsjednik RS Milorad Dodik, dugogodišnji i otvoreni pristalica Vladimira Putina. Redovno putuje u Moskvu i godinama koristi svoj politički utjecaj kako bi blokirao donošenje odluka na nivou institucija Bosne i Hercegovine.
Moskva je ove poteze dosljedno podržavala politički, diplomatski i kroz informacione operacije. Za Kremlj svaka eskalacija na Balkanu ima strateški cilj – skretanje pažnje, resursa i političkog fokusa Evrope i NATO-a sa rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine.
Kako bi podržale tu strategiju, ruske obavještajne službe su, prema navodima autora, uspostavile infrastrukturu u RS koja treba omogućiti ono što se često naziva „salama-secesijom“ – postepeno podrivanje državnog suvereniteta kroz niz manjih koraka, umjesto otvorenog proglašenja nezavisnosti.
Tokom 2026. godine vlasti u Banjoj Luci sistematski su odbijale odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i bojkotovale rad državnih institucija. Sljedeći logičan korak mogao bi biti pokušaj ponovnog formiranja posebne vojske Republike Srpske – potez koji bi direktno prekršio Dejtonski mirovni sporazum iz 1995. godine.
Istovremeno, psihološki pritisak postao je još jedan instrument utjecaja. Jedan od primjera bilo je masovno saslušanje 26 zaposlenika Memorijalnog centra Srebrenica od strane policije, nakon objavljivanja izvještaja o negiranju genocida. Takvi potezi, kako se navodi, imaju za cilj poslati poruku lokalnom bošnjačkom stanovništvu da centralna vlast u Sarajevu nije sposobna garantovati njihovu sigurnost.
Paralelno s tim, navodno se razvija i mreža rezervnog paravojnog potencijala. Pod okriljem “pravoslavnih bratstava“, motociklističkih klubova i sportskih organizacija, prema navodima sigurnosnih procjena, okupljena je mreža radikalnih aktivista. Prema tim procjenama, mnogi od njih su prošli obuku kod ruskih instruktora i spremni su učestvovati u oružanim provokacijama duž etničkih linija podjele u Bosni i Hercegovini.
Još jedan važan element ruskog utjecaja na Balkanu predstavlja razvijena obavještajna, informativna i cyber infrastruktura. U blizini sela Radenka, prema navodima istražitelja, otkriveni su objekti u kojima su ruski instruktori obučavali radikalne grupe za izazivanje masovnih nereda. Među osobama privedenim tokom istrage bili su i ruski državljani.
Posebnu ulogu ima i Rusko-srpski humanitarni centar u gradu Nišu, koji su zapadni stručnjaci u više navrata označavali kao mogući centar za obavještajno prikupljanje signala i koordinaciju operacija povezanih s Bosnom i Hercegovinom.
U međuvremenu, veliki cyber napadi se nastavljaju. Za njih se odgovornost pripisuje ruskim hakerskim grupama Midnight Blizzard i Forest Blizzard. Samo Beogradski centar za sigurnosnu politiku (BCBP) evidentirao je više od 28.000 takvih napada.
Njihove cyber aktivnosti pratile su informacione kampanje koje se provode putem medija poput RT Balkan i drugih propagandnih mreža povezanih s ruskim obavještajnim strukturama.
Projekat ‘srpski svijet’
Destabilizacija Bosne i Hercegovine nije isključivo rezultat ruskog utjecaja. I zvanični Beograd ima vlastite strateške interese u podsticanju separatističkih tendencija unutar RS.
Ovakav pristup zasniva se na konceptu “srpskog svijeta“, koji mnogi analitičari smatraju savremenom političkom reinterpretacijom ideje Velike Srbije.
Za političko rukovodstvo Srbije RS ostaje važan instrument regionalne politike. Mogućnost njenog eventualnog odvajanja od Bosne i Hercegovine može služiti kao dodatni pritisak u pregovorima s Briselom i Washingtonom, posebno u kontekstu pitanja Kosova.
Foto: AAIstovremeno, širenje saradnje Srbije i RS u oblastima infrastrukture, ekonomskog razvoja i sigurnosti stvara sve povezaniji politički i ekonomski prostor, čak i bez formalnih promjena međunarodno priznatih granica.
Ruska pravoslavna crkva također ima značajnu ulogu u širenju ruskog utjecaja na Balkanu kroz blisku saradnju sa RS pravoslavnom crkvom. Vjerska retorika koristi se za promociju narativa o zajedničkoj panslavenskoj i pravoslavnoj civilizaciji koja je, prema tom tumačenju, ugrožena od Zapada i NATO-a.
U tom okviru, separatističke ambicije rukovodstva RS predstavljaju se ne kao kršenje međunarodnog prava, nego kao borba za odbranu „tradicionalnih vrijednosti“ i pravoslavne vjere.
Vjerske institucije također su postale važan instrument ruskog utjecaja u regionu. Pod okriljem hodočasničkih centara, kulturnih fondacija i vjerskih manifestacija, prema navodima autora, djeluju mreže povezane s ruskim obavještajnim službama na području RS.
Bliske veze između manastira i vjerskih bratstava u Rusiji i RS omogućavaju prikriveno finansiranje, transfer logističke podrške i dolazak ruskih operativaca pod izgovorom “monaha“ ili “hodočasnika“. Sve navedeno zajedno povećava rizik od nove krize u Bosni i Hercegovini.
Mogući scenariji eskalacije i preventivne mjere
Sve veći broj pokazatelja ukazuje na to da se situacija približava kritičnoj tački. Mnogi analitičari kao najvjerovatnije mjesto mogućeg sukoba izdvajaju Brčko distrikt. Ovaj distrikt razdvaja istočni i zapadni dio Republike Srpske i nalazi se pod direktnom nadležnošću institucija Bosne i Hercegovine, kao i pod nadzorom međunarodne zajednice.
Među scenarijima o kojima sigurnosni stručnjaci najčešće govore jeste pokušaj uspostavljanja kopnenog koridora kroz Brčko, kojim bi se fizički povezala dva dijela RS.
Svaki pokušaj promjene postojećeg stanja silom neizbježno bi imao međunarodne posljedice. S obzirom na to da je susjedna Hrvatska članica NATO-a, takav razvoj događaja gotovo bi sigurno natjerao Savez da ojača svoje vojno prisustvo na Balkanu, čime bi se resursi i strateška pažnja preusmjerili sa baltičke regije i istočnog krila NATO-a.
Sprječavanje nove krize bilo bi znatno manje skupo nego upravljanje posljedicama nakon njenog izbijanja.
To zahtijeva jačanje međunarodnog sigurnosnog prisustva u najosjetljivijim područjima Bosne i Hercegovine, uvođenje dodatnih sankcija protiv onih koji podrivaju dejtonski okvir te proširenje obavještajne saradnje među evropskim partnerima radi suzbijanja operacija ruskog utjecaja.
Balkan ne smije nestati iz strateškog fokusa Evrope.
Historija je više puta pokazala da krize na ovom prostoru rijetko ostaju ograničene samo na region. Spriječiti da Bosna i Hercegovina postane još jedno poprište ruskog geopolitičkog sukoba sa Zapadom zato nije samo regionalni interes, nego i pitanje evropske sigurnosti, piše Ukrinform.
Izvor: raport.ba