Svakog ljeta uvijek ista priča.
Čim se približi proslava “Oluje”, netko od trbuhozboraca Aleksandra Vučića navali na Hrvatsku. Ovoga puta ta je čast pripala predsjedniku “Saveza Srba iz regiona” Miodragu Linti, koji je zatražio od Srbije da uputi inicijativu Europskoj uniji kojom bi Hrvatskoj zabranila proslavu “Oluje”, prenosi Slobodna Dalmacija.
– Apsolutno je neprihvatljivo da jedna članica Europske unije svake godine slavi etničko čišćenje jednog naroda. U Hrvatskoj se slavi progon 250 tisuća Srba i ne priznaje se više od 2 tisuće srpskih žrtava, od toga više od tisuću i dvjesto civila. Na taj način Hrvatska ugrožava mir i suradnju sa Srbijom jer živi zarobljena u prošlosti – izdeklamirao je Linta, uvjeren da Hrvatska ignorira obveze iz Ugovora o pristupanju s Europskom unijom iz 2013. godine o procesuiranju svih ratnih zločina, i pozvao se pritom na presudu Međunarodnog suda pravde iz 2015. godine kojom je tobože “zločinačka akcija Oluja kvalificirana kao etničko čišćenje”.
Što je, naravno, netočno.
Nijedna sudska presuda “Oluju” ne karakterizira kao zločinačku operaciju. Žalbeno vijeće Haaškog suda u pravomoćnoj presudi generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču 2012. potpuno je srušilo tezu o udruženom zločinačkom pothvatu kojemu je za cilj bilo protjerivanje Srba iz Hrvatske.
Lintine budalaštine
Linta krivo interpretira postupak u kojem su Hrvatska i Srbija međusobno podnijele tužbe za genocid. Odluka Međunarodnog suda pravde iz 2015. bila je odbacivanje u potpunosti i hrvatske tužbe i srpske protutužbe. Sud je utvrdio da su se tijekom i nakon “Oluje” dogodili teški zločini – ubojstva, zlostavljanja i pljačke – nad srpskim civilima te da je egzodus stanovništva bio izravna posljedica vojne akcije. Sud je, međutim, izričito zaključio da operacija “Oluja” nije bila genocid niti etničko čišćenje s genocidnom namjerom.
Činjenica je da je “Oluja” bila legitimna vojna operacija oslobađanja svojeg teritorija od srpske okupacije. I da su, nažalost, nakon nje počinjeni zločini nad nekoliko stotina hrvatskih građana srpske nacionalnosti koji su odlučili ostati u svojim domovima na teritoriju Republike Hrvatske.
O čemu je dosta jasno govorio predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević, čija je baka ubijena nakon operacije “Oluja”, u doba kada je njegov otac sudjelovao u istoj toj operaciji kao hrvatski vojnik.
– Nijedna žrtva, hrvatska ili srpska, ne zaslužuje da bude zaboravljena. Nevinost žrtve ne ovisi o tome na čijoj je strani rođena. Tražimo da se nijedna ne dijeli na važniju i manje važnu, na onu koja zaslužuje istragu i onu koja je čeka uzalud – poručio je Milošević ovoga tjedna na komemoraciji u Komiću kod Udbine za srpske civile stradale tijekom i nakon vojno-redarstvene operacije “Oluja”. U tom je selu u ljeto 1995. ubijeno i nestalo osam srpskih civila, među kojima 93-godišnja Sava Lavrnić i njezin sin Petar, dok je nepokretna Marija Brkljač živa spaljena u vlastitoj kući.
Milošević je upozorio da za taj zločin ni nakon više od tri desetljeća nije podignuta optužnica. I podsjetio da Komić nije usamljen primjer, nego da je i Ustavni sud nedavno svojom odlukom treći put utvrdio da nije provedena učinkovita istraga za ratni zločin nad osmero civila u Uzdolju kod Knina.
Hrvatski helsinški odbor
– Neučinkovita istraga ponavlja se iz sela u selo, iz predmeta u predmet – zaključio je Milošević, koji je 2020. i osobno sudjelovao u proslavi “Oluje” u Kninu. Tri tjedna kasnije, zajedno s potpredsjednikom Vlade i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom, položio je vijence u Gruborima za šestero starijih civila srpske nacionalnosti brutalno likvidiranih nakon vojne operacije.
U ljeto 1995. prof. dr. Žarko Puhovski bio je u vrhu Hrvatskog helsinškog odbora, koji je prvi počeo bilježiti civilne žrtve na terenu i koji je prvi objavio broj i popis ubijenih građana srpske nacionalnosti.
– “Oluja” je velika pobjeda, veliki dan hrvatske nacije i hrvatske države, o tome nema nikakvog spora. Pitanje je cijene koja je pritom plaćena. A cijena je bila u tome da je iz Hrvatske pod prisilom izišlo između 125 i 150 tisuća državljana srpske nacionalnosti – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Puhovski.
Prisila je, prema njegovim riječima, bila dvostrana i dolazila je i sa srpske i s hrvatske strane.
– Srpskoj strani je odgovaralo da dobije što više srpskog pučanstva koje će naseliti na Kosovo kako bi promijenili etnički sastav stanovništva. Pritom su željeli osramotiti i Hrvatsku i naštetiti njezinu imidžu kao žrtve. Hrvatska je pak ideja bila da dobije teritorij sa što manje Srba kako više ne bi bili remetilački čimbenik, što je bio omiljeni Tuđmanov izraz – naglašava Puhovski.
Te dvije strane su, smatra on, potpuno nepomirljive.
– Srpska strana bi htjela biti žrtva, a ne bi htjela priznati da je poražena. Hrvatska strana bi htjela biti pobjednik, a ne bi htjela priznati da je do pobjede došla na nasilan način. Vojna operacija je sama po sebi nasilna, jer se drukčije nije moglo. Uz to, u nizu situacija se, u odnosu na civile srpske nacionalnosti, prelazilo preko onoga što je moralno i po međunarodnom pravu bilo dopušteno. Radi se nedvojbeno o nekoliko stotina civila pobijenih u danima nakon što je oslobođen teritorij tzv. Krajine – naglašava Puhovski.
On podsjeća da je tijekom “Oluje” u samo 84 sata oslobođeno 10.000 četvornih kilometara hrvatskog teritorija.
– Dakle, tempom od više od 120 km2/h. To nije bilo moguće u realnim borbenim uvjetima. Činjenica je da se prava borba na kraju vodila uglavnom na području oko Petrinje. Sve drugo bio je gotovo slobodan prolaz – naglašava naš sugovornik.
Mudro pripremana akcija
Operacija “Oluja”, navodi on, s vojnoga i strateškog stajališta bila je pripremana veoma mudro, preko Dinare.
– Potpuno je nevjerojatno kako to srpska strana nije vidjela. Vjerojatno nije ni htjela vidjeti. Beograd je očito otpisao tzv. Krajinu, osobno ne vidim neko drugo objašnjenje. Sjećam se da sam dan nakon ulaska u Knin predvečer došao na Trg bana Jelačića u Zagrebu. Žive duše nije bilo, trg je bio sablasno prazan. Ljudi su očekivali bombardiranje Zagreba, strahujući od odmazde kakva se dogodila nakon “Bljeska”. Nakon “Oluje” napada nije bilo. Milošević se tog puta nije odlučio za borbu – ocjenjuje Puhovski.
Paralelno s veličanjem “Oluje” kao najveće i najhumanije hrvatske pobjede, HHO je na konferenciji za novinare, na kojoj je sudjelovao naš sugovornik, objavio popis ubijenih civila.
– Bilo je puno podataka koji nisu bili sasvim pouzdani jer su prikupljani u veoma teškim okolnostima. No nema dvojbe da se na svim popisima nestalih, koji su naknadno rađeni, nalaze žrtve koje su prvo bile na popisu HHO-a. Nema nijedne žrtve koja se nalazi na popisu Državnog odvjetništva, a da nije bila i na popisu Helsinškog odbora. Željeli smo javnosti pokazati da rat nije samo trijumf na krilima tenkova, nego da u njemu živote gube nevini ljudi – kaže nam Puhovski.
Danas je problem što obje strane imaju sukobljene narative koji se, prema njegovoj ocjeni, neće skoro promijeniti.
Nitko ne da svoje dečke…
– Stvari bi se s vremenom trebale, koliko je moguće, civilizirati. Ono što me brine jest da se one, kako vrijeme odmiče, zaoštravaju. Stalno se ponavlja jedna te ista priča – da nema pomirbe dok se ne kazne svi zločini. A u stvarnosti nema govora o tome da će se kazniti ni 10 posto zločina. Jednostavno je prošlo previše vremena, na objema se stranama nije htjelo istražiti kad je trebalo, pa sada imamo to što imamo. Pritom se sve ono što je u Hrvatskoj primitivno u Srbiji utrostručuje u veličanju ratnih zločinaca – mišljenja je Puhovski.
Koji ocjenjuje da nekih ozbiljnih procesa vezanih za zločine tijekom i nakon “Oluje” više neće biti.
I to se ne odnosi samo na Hrvatsku, nego i na Srbiju, kao i na Bosnu i Hercegovinu.
Nitko ne da svoje dečke. Niti se srami njihovih zločina.
– Grupa koja je u Zagrebu pobila obitelj Zec uhvaćena je, a potom oslobođena. Svi su dobili medalje predsjednika Republike, a jedan od njih bio je dvije godine tjelohranitelj drugog najmoćnijeg čovjeka u državi, tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Time je država, zapravo, prihvatila taj zločin kao svoj vlastiti – zaključuje Puhovski.
A takve su situacije na koncu uvelike otežale obranu prave istine o “Oluji”, piše Slobodna Dalmacija.
Izvor: jutrarnji list