Fuad Gaši, profesor genetike i oplemenjivanja biljaka iz Bosne i Hercegovine, od juna ove godine koordinira Svalbardskim globalnim trezorom sjemena, poznatim i kao “trezor sudnjeg dana” ili “trezor na kraju svijeta”.
Smješten na norveškom arhipelagu Svalbard, trezor čuva više od 1,4 miliona uzoraka sjemena iz više od 100 zemalja. Gaši, međutim, ovu instituciju vidi prije svega kao spremište znanja koje pomaže u očuvanju biološke raznolikosti usjeva na planeti.
Gaši je 46-godišnji profesor koji je rođen u Bosni i Hercegovini. Tokom rata je emigrirao u Švedsku kao izbjeglica, a potom se vratio u domovinu, gdje je studirao poljoprivredne nauke i genetiku i počeo predavati na Univerzitetu u Sarajevu.
Tokom studija zainteresovao se za banke sjemena koje čuvaju različite sorte biljnih vrsta. Uključio se u projekt SEEDnet, Mrežu za razvoj jugoistočne Europe u oblasti biljnih genetičkih resursa, posvećenu razvoju genskih banaka u zemljama istočne Europe.
Godine 2008. pokrenuo je prvu biljnu gensku banku u Bosni i Hercegovini. Tokom pandemije koronavirusa banka se suočila s finansijskim problemima.
Tadašnji koordinator Svalbardskog globalnog trezora sjemena Åsmund Asdal ponudio je Gašiju da pošalje duplikate sjemena pohranjenog u Sarajevu projektu BOLD, odnosno “Biodiversity for Opportunities, Livelihoods and Development”, te ga pozvao da drugi set pohrani u norveškom trezoru.
Nekoliko godina kasnije Gaši je naslijedio Asdala na mjestu koordinatora Svalbardskog globalnog trezora sjemena.
“Posao je poseban”
Gaši je nedavno boravio u španskoj Valenciji, gdje je učestvovao na osmom ftalks Food Summitu, skupu stručnjaka, kompanija, investitora i startupa posvećenom budućnosti hrane.
U svom izlaganju upozorio je da gubitak raznolikosti usjeva čini sisteme proizvodnje hrane ranjivim, a istovremeno smanjuje i raznolikost naše ishrane. Govorio je i o mogućnostima koje Svalbard pruža za prilagođavanje usjeva budućim klimatskim uslovima.
Govoreći o prvim mjesecima na novoj funkciji, Gaši kaže da su bili “uzbudljivi”.
“Najzanimljivija stvar u ovom poslu jeste koliko je raznolik. Svake sedmice na svoju listu dodam nešto novo. Još uvijek učim, ali već sam ranije vodio jednu gensku banku, tako da sam bio ‘s druge strane’. Imao sam odličan prelazak u ovu ulogu jer svog prethodnika poznajem 20 godina”, rekao je.
Dodao je da je projekt zajednički poduhvat norveškog Ministarstva za poljoprivredu i hranu, Globalnog fonda za raznolikost usjeva i Nordijskog centra za genetičke resurse (NordGen), zbog čega uvijek ima podršku ako se pojavi novi izazov.
Na čelo trezora stigao je nakon što je 2024. uzeo odsustvo od nastavničkog posla i odlučio da želi raditi nešto potpuno drugačije.
Počeo je raditi za farmaceutsku kompaniju Novo Nordisk na projektima povezanim sa sirovinama koje se koriste u proizvodnji lijekova. Bio je zadovoljan tim poslom, ali mu je tadašnji koordinator Svalbarda Åsmund Asdal rekao da odlazi u penziju.
“Radio je tamo 12 godina, a i njegov prethodnik je radio u trezoru sve do penzije. Pomislio sam da posao u kojem svi žele ostati do penzije mora biti poseban”, kazao je Gaši.
Prvi put u trezoru bio kao gost
Gaši je Svalbard prvi put posjetio 2024. godine, kada je kao gost došao da iz sarajevske genske banke deponuje sjeme.
Tada je vidio samo vanjski dio trezora.
“Kada sam stigao, pomislio sam da moram obratiti posebnu pažnju na sve jer je, realno gledajući, to bila moja jedina prilika da posjetim Svalbard”, prisjetio se.
Unutrašnjost je prvi put vidio tek u junu 2026. godine, jer niko ne ulazi u trezor bez konkretnog razloga.
“Bilo je to nevjerovatno iskustvo. I ne samo sam ulazak: stvarni posao pohranjivanja kutija sa sjemenom, što ne radimo često jer se vrata otvaraju samo tri puta godišnje, bio je nevjerovatan.“
Kako kaže, poseban je osjećaj kada čovjek zastane i razmisli o tome šta radi, o sjemenu koje je rezultat pažljivog odabira i generacija poljoprivrednika koji se time bave hiljadama godina, kao i o činjenici da se sve to nalazi ispod planine veoma blizu Sjevernog pola.
“Sve je prilično impresivno”, kazao je.
Zašto je Svalbard važan?
Gaši objašnjava da Svalbardski globalni trezor sjemena nije banka sjemena u tradicionalnom smislu.
“Mi smo zapravo rezervna kopija za druge banke sjemena širom svijeta. Naša najvažnija funkcija jeste da pomognemo genskim bankama da zaštite svoj materijal, jer upravo one održavaju biološku raznolikost, koja nam pomaže da razvijamo nove sorte usjeva koje mogu prehraniti stanovništvo”.
Biološka raznolikost je, dodaje, jedan od odgovora na izazove s kojima se suočavaju poljoprivreda i snabdijevanje hranom.
Da bi neka zemlja pohranila rezervnu kopiju sjemena u Svalbardu, s trezorom mora potpisati ugovor o deponovanju. Banke sjemena moraju napraviti duplikate materijala koji žele pohraniti i poslati ih u drugu gensku banku.
“Koliko god Svalbard bio siguran, ne želimo staviti svo sjeme ‘u jednu korpu’. Također savjetujemo genske banke da sarađuju jedna s drugom i održavaju tu zajednicu“, rekao je Gaši.
Materijal koji se šalje u Svalbard treba biti dostupan istraživačima, edukatorima i svima koji žele razmnožavati biljku.
“Želimo da ostane u javnom domenu i da se koristi, jer očuvanje nije moguće bez upotrebe”.
Sjeme se čuva na minus 18 stepeni
Nakon što sjeme stigne u trezor, ono ne zahtijeva dodatno održavanje.
“Mi smo poput crne kutije. Ne diramo sjeme; samo ga čuvamo na temperaturi od minus 18 stepeni Celzijusa, što mu omogućava da traje veoma dugo”.
Za sadnju sjemena i provjeru njegove održivosti odgovorne su banke sjemena u pojedinačnim zemljama.
U Svalbardu se trenutno nalazi više od 1,4 miliona uzoraka sjemena. Svaka od tri komore za skladištenje ima kapacitet od 1,5 miliona uzoraka.
Jedna komora već je popunjena, dok je počelo punjenje druge.
Trezor traži od banaka sjemena da ne deponuju materijal koji nije jedinstven kako bi se izbjeglo nepotrebno dupliciranje.
“Želimo biti efikasni, iako još uvijek imamo dosta prostora. Na Svalbardu čuvamo historiju poljoprivrede”.
Svako sjeme je dragocjeno
Na pitanje šta čovječanstvo gubi kada izgubi jedno sjeme, Gaši odgovara:
“Gubimo potencijal”.
Prema njegovim riječima, može se izgubiti sorta koja bi mogla pomoći u razvoju nove sorte otporne na bolest koja ugrožava snabdijevanje hranom ili sorte koja bi se veoma dobro prilagodila klimatskim promjenama.
“Ko zna? Svako sjeme je dragocjeno jer su bile potrebne generacije da se razvije. To je živi organizam koji se prilagodio određenim uslovima i sadrži sav genetički materijal; ima ogromnu količinu informacija”.
Banke sjemena čuvaju i “tradicionalno znanje” povezano s uzgojem svake sorte.
Kada se sjeme regenerira, što se povremeno mora raditi, bilježi se fenotip određene sorte i pohranjuje u baze podataka.
“Često kažem da najbogatija banka sjemena nije ona koja ima najraznovrsniji materijal, već ona koja najbolje razumije ono što čuva. Jer to znanje može pomoći nekom poljoprivredniku da razvije drugu sortu koja bi sutra mogla biti od ključne važnosti”.
Trezor napravljen da razmišlja dugoročno
Gaši smatra da je Svalbardski globalni trezor sjemena pripremljen za klimatske promjene, a kao primjer navodi njegov položaj.
“Naš ulaz nalazi se 130 metara iznad nivoa mora. Čak i ako se ledene kape otope i nivo mora značajno poraste, ulaz bi i dalje bio iznad nivoa mora”.
Ipak, mnogo veći problem vidi u gubitku biološke raznolikosti.
“Iako raznolikost možemo sačuvati u trezoru, ona ne bi trebala biti ograničena na ovaj prostor. Trebala bi biti na poljima”.
Svalbardski trezor postoji kako bi pružio zaštitu u slučaju katastrofe, čak i ako ona nije ogromnih razmjera.
“Ako želimo otporne usjeve, moramo osigurati njihovo razmnožavanje. A da bi se to dogodilo, potrebna nam je široka genetička osnova. Potrebna nam je ta raznolikost”.
“Moramo biti bolji u dugoročnom razmišljanju”
Na kraju razgovora za El Pais Gaši je upitan o upozorenjima da bi umjetna inteligencija mogla uništiti čovječanstvo prije kraja ove decenije i zbog čega upozorenja o klimatskim promjenama ne izazivaju isti nivo panike.
Njegov odgovor zasniva se na načinu na koji ljudi razmišljaju o budućnosti.
“Gledajući logično: da li bi čovjek od prije nekoliko hiljada godina brinuo o svojim neposrednim potrebama? Ili bi pravio planove za narednih 50 godina? S evolutivne tačke gledišta, ima smisla da nismo dugoročni mislioci”.
Ali čovječanstvo je, kaže, sada u fazi civilizacije u kojoj može nanijeti veliku štetu vlastitom staništu.
“Zato moramo biti bolji u dugoročnom razmišljanju”, zaključio je.
Izvor: N1