Iako je usvojena u značajno izmjenjenom tekstu u odnosu na prvobitni prijedlog, rezolucija Sabora Hrvatske o političkom osnaživanju Hrvata u BiH kojom se, pored ostalog, podržava i uspostava posebne izborne jedinice za izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH, izaziva brojne reakcije.
Politolog i politički analitičar iz Zagreba, profesor Žarko Puhovski, osim o ovom dokumentu, za “Avaz” govori i o poziciji BiH, odnosima Hrvata i Bošnjaka, porazima
Puhovski kaže da je teško razumjeti termin usvajanja rezolucijje, jer načelo vladavine prava je da se u godini izbora izborna pravila ne mijenjaju. Popravljeni tekst sada izgleda relativno pristojno, dok je u prvoj verziji bio “na rubu nepismenosti”, a iz njega se vidjelo da jedna mala stranka, Domovinski pokret, pokušava biti važnija nego što inače jeste.
“Konaković ispod nivoa”
– Reakcije iz BiH mi se čine doista nespretne. Ne govorim sad o Konakoviću. Konaković je ispod nivoa diplomatskog protokola, ništa ružnije ne mogu reći ni za koga, intelektualno, mislim, a i politički valjda. Mislim na one razumnije koji imaju formulaciju da je to miješanje u unutrašnje poslove BiH. Međutim, BiH nema unutrašnjih odnosa. Ta ideja da neko govori u uplitanju u suverenost BiH, taj ne zna strane riječi. BiH nije suverena država. Ako je nekom zbog toga žao, to sam ja, ali naprosto se to vidi, što bi rekli klinci, iz helikoptera. Budući da je BiH ostavila praznim mjesto suverenosti svoje države, onda su ponovo, po načelu koje odavno znamo od velikog filozofa Hobsa, po kojem u politici i fizici vakuum nije održiv, ušli drugi. To su, na primjer, oni koji određuju visokog predstavnika, pa susjedi, pa EU, Turska i tako dalje – kaže Puhovski.
Kritiku koju je u Saboru iznio predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, da ne razumije zašto zastupnicima smeta što bošnjačka većina bira Hrvata za člana Predsjedništva, dok istu stvar Hrvatska čini sa srpskom manjinom, smatra uvjerljivom.
– Pojednako je glupo kad se iz Sarajeva odgovara da hrvatska strana ima previše prava s obzirom na statističke omjere. Čitav smisao onoga što zovemo affirmative action, odnosno pozitivna diskriminacija je u tome da se onima kojih ima manje daje neki višak prava da bi se njihova manjinska pozicija ublažila. Smisao je tome da pozitivna diskriminacija djeluje protiv ključnog demokratskog načela jednakosti u ime jednakosti na višoj razni. To nije lako shvatiti – kaže Puhovski.
Unutrašnji poslovi postali vanjski
Dok bh. političari negoduju zbog miješanja u unutrašnje odnose, ne pitaju se kako su dopustili da unutrašnji poslovi u BiH postanu vanjski.
– Onda nije ni čudo da se bh. ministar vanjskih poslova ponaša na intelektualnoj razini policajca. Pobrkali su unutrašnje i vanjske odnose. Doista je u četiri navrata, kao predstavnik “hrvatske etničke skupine” u BiH, izabran čovjek koji je protivan politici koju zastupa većina birača i biračica hrvatske nacionalnosti u BiH. O tom nema spora. To se može pokazati analizom po izbornim jedinicama. To što se meni ta pozicija velikog djela ljudi hrvatskog porijekla u BiH osobno ne sviđa, to je moja privatna stvar, ali unutar elementarnih demokratskih načela tu je došlo do prevare. Izborna pravila su bila očito prekršena – pojašnjava Puhovski.
Blokada otvaranja mosta
Nakon takvog izbora člana Predsjedništva BiH, dodaje, hrvatski političari u BiH su se odlučili na saradnju sa srpskim. Istovremeno, na primjeru blokade otvaranja novog mosta u Bosanskoj Gradišci, vidi izostanak dijaloga i apsurdnost politike koja negoduje zbog ponašanja EU, a iznutra samu sebe sabotira.
– Za mene je izvana, sa svim simpatijama govoreći, nepojmljiva ta razina sabotiranja samih sebe koju bošnjačka, hrvatska i srpska politika u BIH udruženo pokazuje već 20 godina. Vama ne treba nikakav neprijatelj, ako su “vaši” takvi – ističe Puhovski.
Dok deseci hiljada građana svakodnevno doživljavaju čekanja i ponižavanja s novim sistemom kontrola na granici, Puhovski se čudi zašto niko iz Sarajeva ne razgovara sa Zagrebom.
– Iz Mostara razgovaraju sa Zagrebom, Banja Luka razgovara sa Zagrebom. Gospodi Konakoviću ili Komšiću to ne može pasti na pamet. To je taj inat, koji se pojavio kao osnovna politika koja je svima naštetila. BiH je u situaciji da bude usporediva s Ukrajinom po postotku gubitka stanovništva. Kod Ukrajine se otprilike zna o čemu je riječ, a u BiH, u bivšoj Jugoslaviji, rat je završen prije 30 godina – kaže Puhovski.
Niz poraza
Slaže se s ocjenom da je probosanska politika u posljednje vrijeme doživjela niz poraza, na unutarnjem, a posebno na vanjskopolitičkom planu. Puhovski ocjenjuje da se bošnjački dio vodstva BIH pokazao “kolosalno nesposobnim iskoristiti velike prilike”.
– Imali su ih kao država i narod, kao najveća žrtva ratnih zbivanja u Evropi do ruske agresije. Oni su to koristili na veoma neinteligentan način, u smislu narodne poslovice “ubio tele zbog kile mesa”. Za sitne uspjehe, prilike, za sitne poklone iz inozemstva, oni su odustajali od principa. U najmanje tri navrata zadnjih godinu dana, produžavani su rokovi BiH da preda neke dokumente Briselu, dobrim dijelom insistiranjem hrvatske, slovenske i austrijske diplomatije, ali svaki put su oni te produžene rokovi promašili, jer se u BiH nisu mogli dogovoriti. Niko nije mogao “pregristi” i reći ok – ovo mi se ne sviđa, on mi se ne sviđa, ali glasat ću danas s njim, jer je to uvjet za ulazak u EU. Bunite se protiv toga što se državljane i državljanke BiH tretira kao drugorazredne ljude, kao barbare s istoka i to je zbilja istina, a sabotirate mogućnosti da uđete u tu zajednicu – naglašava Puhovski.
Kaže da se pozicija Bošnjaka danas mijenja i u očima Vašingtona, Dodik je postao miljenik američke administracije, a Sarajevo nikako da shvati da se s Čovićem, pa i Dodikom treba dogovarati. Puhovski smatra da se s Čovićem može pregovarati i da su bez njega trenutno sva rješenja nemoguća.
– Ideja o hrvatskoj izbornoj jedinici, koja je sad nemoguća zbog blizine izbora, nije ni po čemu skandalozna. Ona se mogla uzeti tako da se kaže – dobro, razgovarat ćemo, dogovorit ćemo granice te izborne jedinice i tačka. Ali odgovor glasi – ne želimo da se spominje Herceg Bosna. Bio je jedan kolega s političkih nauka u Sarajevu koji je na jednoj TV u Hrvatskoj govorio da ima tu nekih nepravdi prema Hrvatima, ali zaboga spominjanje Herceg Bosna je nedopustivo. Dakle, imate realnu nepravdu koja se smatra manjim problemom od toga što mene iritiraju neki termini, jer sam ja većinski predstavnik. A onda imate da se ljudi s pravom sjećaju logora, strašnih stvari koje je Herceg Bosna činila. Ja sam vjerovatno bio prvi u Hrvatskoj koji je o tome govorio 10. decembra 1992. u njemačkim novinama, pa imam pravo to reći. Ali istovremeno ti ljudi prelaze preko nekoga ko se zove Mlaćo, kao da u Bugojnu nije bilo logora na stadionu koji doista liči na Pinochetove logore. I to je taj tip nekonsekventnosti koji mene intelektualno i moralno pogađa kao promatrača – kaže Puhovski.
Zajednički stav
Smatra da će odnosi u BiH ostati ovakvi sve dok se ne definira minimalni zajednički interes i zajednički stav BiH prema Zagrebu, Beogradu, Istanbulu i Briselu. Pravila za ulazak u EU su jasna, zahtjevaju promjene zakona, ali ne i sluganstvo Briselu.
– Da se doista postave osnovne, minimalne odrednice toga što se zove strategija opstanka BiH. Koja nije ugrožena nikakvom vojskom, nikakvim Dodikovim policijskim odredima, to su sve loši vicevi. Ugrožena je nedjelovanjem, propustom u djelovanju političkih elita BiH. Protiv pesimizma u ovoj teškoj situaciji govori iskustvo iz povijesti – BiH je uspijevala preživjeti teža razdoblja od mnogih političkih zajednica, ali vrijeme je da se već jednom od preživljavanja dospije do pristojnoga života – zaključuje profesor Žarko Puhovski.
Piše: Alen Bajramovic
Izvor: avaz.ba