Posljednja dešavanja u Brčko distriktu, od natpisa “Srpska kuća” do pitanja rada Kapetanije Republike Srpske na međunarodnoj rijeci Savi ponovo su otvorila raspravu o poštivanju Konačne arbitražne odluke i ustavnog poretka Bosne i Hercegovine. Advokat i član Foruma intelektualaca Brčko distrikta BiH Osman Mulahalilović smatra da iza ovih poteza ne stoje nikakvi izolirani incidenti.
U razgovoru za “Slobodnu Bosnu” objašnjava zbog čega smatra da su ugrožene nadležnosti države i Brčko distrikta, kakvu ulogu imaju Savska komisija i supervizor za Brčko te zašto očekuje odlučniju reakciju državnih institucija.
Natpis “Srpska kuća” na objektu nekadašnje kockarnice izazvalo je brojne reakcije. U međuvremenu je uklonjen. Da li ovaj slučaj vidite prvenstveno kao pitanje zaštite vladavine prava i statusa Brčko distrikta, odnosno smatrate li da je cijeli slučaj pokazao koliko su političke simboličke provokacije postale dominantne, te šta je stvarna pozadina svega ovoga?
Osobno mislim da je u pozadini tiho, puzajuće preuzimanje nadležnosti – od države kada je riječ o Kapetaniji i od Brčko distrikta kada je riječ o takozvanoj “Srpskoj kući”. Naziv je skinut, ali se i dalje insistira da u toj zgradi bude ugostiteljski servis i kancelarija Vlade Republike Srpske. Tu, međutim, ne može postojati ni ugostiteljski servis ni kancelarija Vlade RS-a. Može postojati PIO Republike Srpske, jer za to entitet ima ovlasti, kao i Federacija BiH. Tehnički može biti i Porezna uprava, i to nije sporno.
Šta je sa rijekom Savom i Kapetanijom koju spomenuste?
Pozivam se na član 3, stav 1, tačka h Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem je država nadležna za međunarodne komunikacije. Kapetanija je isključivo u nadležnosti Ministarstva komunikacija i prometa BiH. Ne može biti u nadležnosti Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske. Granica na Savi je međunarodni plovni put i državna granica. Entitet nema šta raditi na državnoj granici. Pozivam se na Ustav BiH.
Prema odlukama Ustavnog suda BiH, titular državne imovine je država Bosna i Hercegovina, dok entiteti i drugi nivoi vlasti njome mogu raspolagati samo na osnovu zakona koji usvaja Parlamentarna skupština BiH. Kako to tumačite u kontekstu Brčko distrikta?
Kad je u pitanju aneks Arbitražne odluke iz augusta 1999. godine odlučeno je, presuđeno je, Arbitražni tribunal je ad hoc donio odluku da javnom imovinom u Brčko distriktu može upravljati isključivo Brčko distrikt. Niko ne može sticati javnu imovinu, entiteti ne mogu sticati javnu imovinu u Brčko distriktu. Zašto je takva odluka arbitražnog tribunala? Međutim, to ne znači da je Distrikt vlasnik te imovine. Vlasnik je država Bosna i Hercegovina.
Arbitražni tribunal u aneksu iz augusta 1999. godine znali su pravnici, advokat je bio predsjesnik Arbitražnog tribunala, on je znao šta presuđuje, a to je da u Brčko distriktu javnom imovinom upravlja Distrikt, ali nije vlasnik te imovine. Arbitar Roberts Oven je znao da je titular i kad je odlučivao – država. Arbitar je vrlo precizno koristio pravne termine. Nije napisao da Distrikt raspolaže javnom imovinom, nego da njome upravlja. To nije isto. Vlasništvo ostaje državi, a Distrikt ima pravo upravljanja. Nažalost, čini mi se da mnogi zanemaruju tu razliku.
U pismu grupe intelektualaca prije par mjeseci izraženo je žaljenje što “Sarajevo” godinama zanemaruje dešavanja u Brčko Distriktu, uprkos upozorenjima intelektualaca i činjenici da je Distrikt zamišljen kao model održive multinacionalne Bosne i Hercegovine. Šta konkretno zamjerate? Smatrate li da je odnos prema Brčkom danas jedna od najvećih slijepih tačaka državne politike?
To su već politički aspekti. Ako se na državnoj granici uspostavlja Kapetanija Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske, onda je riječ o preuzimanju nadležnosti države. Ako entitet RS postaje vlasnik zgrade u Brčko distriktu, onda preuzima nadležnosti Distrikta. Jer kako rekosmo, javnom imovinom upravlja Brčko distrikt i samo Distrikt može sticati javnu imovinu, a opet nema pravo vlasništva, odnosno samo pravo na upravljanje javnom imovinom.
Da se vratimo na gore postavljeno pitanje, zašto, prema Vašem mišljenju, državne institucije nisu reagovale?
To pitanje treba postaviti ministru Edinu Forti, zašto je do danas pasivan. To nije pitanje za mene. Da li je reagovao na pravilnik Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske kojim se uređuje rad Kapetanije na međunarodnoj rijeci Savi, međunarodnom plovnom putu i državnoj granici?
Sava je međunarodna rijeka i državna granica između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Srbija su formirale Savsku komisiju koja zajednički upravlja međunarodnim plovnim putem.
Država upravlja jer je članica Savske komisije, koja reguliše upravljanje međunarodnom rijekom Savom. Bosna i Hercegovina ostvaruje svoj suverenitet na svojoj graničnoj liniji. Time dokazujem da je Sava međunarodna rijeka, upravo zbog postojanja Savske komisije, čije članice zajednički upravljaju Savom. Iz toga proizlazi da entitet ni na koji način ne može imati nadležnost nad međunarodnom vodom, međunarodnim plovnim putem i državnom graničnom linijom.
Enes Pašalić, jedan od intelektualaca Brčko distrikta, predložio je formiranje zajedničkog tijela predstavnika politike i akademske zajednice iz Sarajeva i Brčkog koje bi utvrdilo obim mogućih kršenja Konačne arbitražne odluke i koordiniralo aktivnosti prema supervizoru, Ustavnom sudu BiH i Arbitražnom tribunalu. Da li smatrate da je takav mehanizam potreban i jesu li institucije već trebale snažnije reagovati?
Ako Ustav propisuje nadležnosti Minstarstva komunikacija i prometa BiH, državno ministarstvo je moralo reagirati u vezi Kapetanije. U vezi kupovine zgrade bivše kockarnice morao je reagirati supervizor.
To je njegova nadležnost i njegov mandat. Morao je da reagira. Ne može nikakve funkcije vršiti entitet Republika Srpska. Supervizor je bio dužan da reagira. Da je supervizor reagovao i poništio kupoprodajnu transakciju, ne bi bilo potrebe za bilo kakvim komisijama. Isto važi i za državno ministarstvo, neka svako radi svoj posao.
To su dva aspekta, jedno je u nadležnosti Ministrstva prometa i komunikacija, a drugo supervizora da poništi transakciju. A da li ima još kršenja arbitražne odluke nije loše da se napravi komsija ili ekspertski tim. Više puta smo izrazili sumnju u rad supervizora. On se ne može pozivati na političke kompromise. Njegov mandat jeste zamrznut, ali nije ukinut i on mora koristiti svoje ovlasti.
Još traje trakavica oko OHR-a, koliko bi slabljenje uloge visokog predstavnika moglo utjecati na očuvanje statusa Brčko distrikta?
Supervizija za Brčko je nešto posebno. Uvijek za zamjenik visokog predstavnika ujedno supervizor za Brčko distrikt. Brčko distrikt je značajan jer je supervizor, zamjenik visokog predstvanikae određen samo za njega. Samo se bavi Brčko distriktom, da ne govorim o aspektima strateškog značaja Bijeljina, Banja Luka, Sarajevo, rijeka Sava. Nije slučajno određen supervizor da se bavi samo tim. Zbog toga smatram da potezi oko Kapetanije i kupovine zgrade nisu političke provokacije. To je strategija.
Razgovarala: Sanela Gojak
Izvor: SB