Domovinski pokret predstavio je opsežan ustavnopravni elaborat koji bi trebao poslužiti kao podloga za saborsku Rezoluciju o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. U središtu prijedloga nalazi se model uspostave posebne hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH, za koju autori tvrde da bi omogućila legitimno političko predstavljanje Hrvata bez stvaranja novog entiteta i bez promjene postojećih granica.
Prema dokumentu, sadašnji izborni sustav omogućava da brojniji narod odlučuje o izboru predstavnika malobrojnijeg konstitutivnog naroda, što autori smatraju jednim od ključnih izvora političkih prijepora u Bosni i Hercegovini.
U elaboratu se posebno naglašava kako prijedlog ne predviđa teritorijalnu podjelu Federacije BiH niti uspostavu trećeg entiteta. Umjesto toga predlaže se model takozvane neteritorijalne ili virtualne izborne jedinice, kroz koju bi birači bili registrirani u posebne izborne registre za izbor predstavnika konstitutivnih naroda.
Kao primjere uspješnih rješenja autori navode belgijski model u Bruxellesu te izborni sustav Brčko Distrikta, gdje građani na istom teritoriju ostvaruju različita biračka prava kroz posebne administrativne mehanizme.
Autori elaborata smatraju da bi se sličan model mogao primijeniti i u Federaciji BiH bez potrebe za složenim ustavnim promjenama. Tvrde kako bi se potrebne prilagodbe mogle provesti izmjenama izbornog zakonodavstva i tehničkim rješenjima unutar postojećeg sustava.
Posebna pozornost posvećena je pitanju izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U dokumentu se navodi da bi novi model trebao osigurati da hrvatskog člana Predsjedništva biraju birači koji pripadaju hrvatskom političkom korpusu, čime bi se, prema autorima, uklonile dugogodišnje kontroverze oko legitimnog predstavljanja.
Elaborat se poziva na Washingtonski sporazum, Daytonski mirovni sporazum, odluke Ustavnog suda BiH te pojedine presude Europskog suda za ljudska prava. Autori ističu kako njihov prijedlog istodobno štiti načelo konstitutivnosti naroda i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Domovinski pokret najavio je nastavak razgovora s koalicijskim partnerima i stručnjacima te otvaranje šire javne rasprave o predloženom modelu. Cilj je, kako navode, pronaći održivo rješenje koje bi osiguralo političku ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini, a istodobno pridonijelo stabilnosti države i njezinu europskom putu.
Prijedlog će u narednom razdoblju biti predmet političkih rasprava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje se već godinama vode prijepori oko načina izbora predstavnika konstitutivnih naroda i budućeg ustavnog razvoja zemlje.
Dokument:
IZVADAK IZ ELABORATA : „USTAVNOPRAVNA PODLOGA RJEŠENJA HRVATSKOG PITANJA I USPOSTAVE HRVATSKE IZBORNE JEDINICE U FEDERACIJI BiH“
(Prvi dio)
Niže u tekstu slijede izvadci iz opsežnog elaborata koji su za potrebe rješenja „hrvatskog pitanja“, osiguranja legitimnog predstavljanja Hrvata, izrade pravnog modela uspostave „HRVATSKE IZBORNE JEDINICE U Federaciji BiH“ kao nužnog i prvog konkretnog koraka prema samoodrživoj BiH, budućoj članici EU te izabrani dijelovi pratećih analitičkih dokumenata, koji su pravna i faktička podloga Rezolucije, izradili naši stručni suradnici.
Posebno naglašavamo da su u cijeli vrlo zahtjevni i sofisticirani postupak bili uključeni pravni eksperti i ustavnopravni stručnjaci za političke sisteme iz USA i EU, jer je trebalo analizirati i uskladiti i „anglosaksonsko“ i „kontinentalno“ pravo, ali i višestruke „presedanske“ slučajeve i „oksimoronske“ presude, koje su jedna sa drugom, u slučajnoj ili namjernoj kontradikciji, koja je sustavno blokirala promjene i nametala latentne krize i održavanje neprihvatljivog „statusa quo“.
U izradu ustavno-pravnih podloga uključeni su i brojni savjetnici koji su osobno bili sudionici mirovnih pregovora i sporazuma. Cijeli model i sve pravne podloge i rješenja temeljito su, višestruko ispitani i provjereni njihovim izlaganjem i prezentacijom vrhunskim pravnim stručnjacima i stručnjacima za političke sisteme, modernim sustavima simulacije modela, ali i, prije svega, očekivanim tezama i „udarima“ najžešćih osporavatelja stvarnog rješenja „hrvatskog pitanja“ u BiH.
Ovime Vas izvještavamo da smo, takvim postupkom, pripremili i pravno i politički sasvim izvediv, ali i „pravno potpuno neprobojan“, efikasan model stvarne zaštite prava hrvatskog naroda u BiH, takav koji unaprijed odgovara na sve moguće kritike i podmetanja, takav koji je koncilijantan, pomirljiv i principijelan, upravo takav koji napokon otvara vrata i stvarnu mogućnost da BiH bude samoodrživa država – a ne strani protektorat, da bude i ekonomski i u svakom pogledu ugodan dom za sve svoje građane i konstitutivne narode. Također, trenutak u kojem se sve ovo događa nije slučajan. Šaljemo ga Vama, a uskoro i javnosti kao otvoren poziv na dijalog i pomirenje suprotnosti, otvoren poziv svima nama na postupanje u dobroj vjeri i namjeri.
Pozivamo sve da provjere i ustavnopravne temelje i zakonske i ustavne podloge koje citiramo, sve uzore i modele koji uspješno funkcioniraju u Svijetu, uključivo i uspješne efikasne modele. neteritorijalnih izbornih jedinica koje (gle čuda) odlično i na zadovoljstvo svih građana tamo funkcioniraju i u centru EU, Bruxellesu i Belgiji, ali (gle čuda) i u BiH, Brčko Distriktu! Ta javna stvar je javnosti uglavnom nepoznata!
Ako su ti modeli dobri svim građanima i u srcu EU, Bruxellesu i u samoj BiH, u njenom najuspješnijem projektu međunarodne zajednice, Brčko Distriktu, ako je tamo u skladu sa svim načelima, tko to i zašto nas pokušava optužiti da tražimo nemoguće ili da je to što tražimo suprotno načelima EU?
Pravna narav i ustavna arhitektura Federacije Bosne i Hercegovine daju jasan i neoboriv temelj za ustavnopravnu opravdanost uspostave neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice. Da bi se razumjelo zašto je ovaj prijedlog nužan, potrebno je ogoliti ustavnu anatomiju Federacije BiH, koja je izvorno osmišljena kao duboko konsocijacijska i paritetna zajednica dvaju naroda, a ne kao unitarni entitet.
Evo detaljnog obrazloženja ustavnopravne uloge kantona, pariteta i Doma naroda u Federaciji BiH:
1. Federacija BiH je ustavno definirana kao Federacija kantona
Prema izvornom tekstu Ustava Federacije BiH (proizašlom iz Washingtonskog sporazuma 1994. godine), Federacija BiH nije ustrojena kao klasična administrativna cjelina, već je eksplicitno definirana kao Federacija kantona (županija).
Ona je nastala dobrovoljnim udruživanjem teritorija i političkih prerogativa koje su unijeli Hrvati (preko Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i Bošnjaci (preko Republike BiH). Suverenitet unutar Federacije stoga nije centraliziran na razini Sarajeva, nego je podijeljen između entiteta i kantona kao federalnih jedinica koje posjeduju visoki stupanj autonomije, vlastite ustave, zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Tu treba naglasiti da je sporazumima i Ustavom izričito određeno da na razini Federacije BiH ne postoji ministarstvo kulture, nego samo na razini kantona/županija. Naknadnim protuzakonitim manipulacijama ipak je ustrojeno federalno ministarstvo kulture koje i danas funkcionira, iako ga je Ustavni sud BiH proglasio neustavnim 2010. godine.
2. Mehanizam nacionalnog pariteta ugrađen kroz kantone
Unutarnje granice i struktura deset kantona unutar Federacije BiH nisu povučene slučajno, niti isključivo po geografskom principu. One su povučene s jasnim političkim ciljem kako bi se reflektirao povijesni i nacionalni balans:
• Većinski bošnjački kantoni (Unsko-sanski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Sarajevski i Bosansko-podrinjski) jamčili su institucionalnu sigurnost bošnjačkom narodu.
• Većinski hrvatski kantoni (Zapadnohercegovačka, Hercegbosanska i Posavska županija) služili su kao ustavno-teritorijalno jamstvo očuvanja identiteta, ekonomske samoodrživosti i političke opstojnosti Hrvata.
• “Mješoviti” kantoni s posebnim režimom (Srednjobosanska i Hercegovačkoneretvanska županija) osmišljeni su s ugrađenim sustavom “veta” i pariteta u vladi i skupštini, kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim na područjima gdje su oba naroda izmiješana.
Kroz ovakav sustav kantoni su postali izravni nositelji ustavne ravnoteže i brana svakom obliku hegemonije.
3. Kantoni kao ustavna baza za izbor Doma naroda
Najvažnija uloga kantona u kontekstu zaštite kolektivnih prava očituje se u formiranju Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Dom naroda nije dom regija ili teritorija, već paritetni dom ustavotvornih zajednica.
Ustavno je određeno da se izaslanici za Dom naroda ne biraju na općim izborima na razini cijele Federacije (gdje bi brojniji narod pomeo malobrojniji), već se oni biraju unutar skupština kantona. Kantoni su, dakle, ustavni filtri i izborne baze. Svrha ovog mehanizma je jasna: osigurati da hrvatske izaslanike u Dom naroda biraju oni kantonalni zastupnici koji imaju izborni legitimitet dobiven od hrvatskog naroda, čime se aktivira mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
4. Konstitutivnost Bošnjaka i Hrvata kao ustavni aksiom Federacije
Ustav Federacije BiH jasno propisuje da su Bošnjaci i Hrvati (uz naknadno dodane Srbe i Ostale) konstitutivni narodi u ovom entitetu. Pojam “konstitutivnosti” (constituent) u pravnoj teoriji i praksi znači da su ti narodi ustavotvorni – oni su državu i entitet utemeljili i sukreirali.
Iz toga proizlazi ključno pravno pravilo: u Federaciji BiH vlast ne počiva na apstraktnom građaninu, već na ustavnom paritetu i konsenzusu konstitutivnih naroda. Izborni sustav koji omogućuje da pripadnici jednog (brojnijeg) naroda biraju političke predstavnike drugom (malobrojnijem) narodu izravno ruši ovaj temeljni ustavni aksiom.
Zaključak za obrazloženje Rezolucije: S obzirom na to da je Federacija BiH po svom ustavnom habitusu država kantona i paritetna zajednica konstitutivnih naroda, prijedlog o uspostavi nematerijalne (virtualne) Hrvatske izborne jedinice ne uvodi nikakav radikalan novitet. On samo tehnološki i pravno precizno preslikava već postojeću ustavnu logiku: sprječava izborni inženjering na višim razinama vlasti (Predsjedništvo i Dom naroda) i vraća se izvornom duhu Washingtonskog sporazuma, prema kojem Federacija pripada i Hrvatima i Bošnjacima u jednakoj mjeri, bez obzira na njihovu brojnost na terenu.
Izvadak iz dijela: STRATEŠKOG ELABORATA O DOKTRINI USTAVNE
SIMETRIJE I LEGITIMNOG PREDSTAVLJANJA
Proceduralni i materijalni dokazi ustavnopravnog položaja Hrvata u BiH
1. Geneza entiteta: Washingtonski sporazum kao ustavotvorni temelj Federacije BiH Međunarodnopravni i ustavnopravni kontinuitet jasno dokazuje da Federacija BiH nije nastala u Daytonu, već je u Dayton unesena kao gotov, prethodno formirani ustavnopravni entitet.
• Washingtonski sporazum (potpisan 18. ožujka 1994.): Ovaj međunarodni ugovor, sklopljen pod izravnim pokroviteljstvom Sjedinjenih Američkih Država, ukinuo je ratna neprijateljstva i utemeljio Federaciju BiH kao zajednički entitet dvaju konstitutivnih naroda – Hrvata i Bošnjaka. Sporazum je počivao na strogoj binarnoj podjeli vlasti (50%:50%) na svim razinama.
• Ustav Federacije BiH (usvojen 30. ožujka 1994.): Ustavotvorna skupština FBiH usvojila je izvorni Ustav FBiH koji je u svom članku I.1. eksplicitno definirao: “Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine…”
• Daytonski mirovni sporazum (potpisan 14. prosinca 1995.): Aneks 4 Daytonskog sporazuma (Ustav BiH) u svom članku I.3. navodi da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Pravni zaključak: Federacija BiH je unijela svoj suverenitet i Washingtonski ustavni aranžman u Daytonski sporazum. Sukladno tome, unutarnja pravila unutar Federacije BiH (uključujući izbor predstavnika koje Federacija delegira na državnu razinu) primarno su stvar izvornog washingtonskog konsenzusa Hrvata i Bošnjaka, a ne daytonskog oktroiranja.
2. Destrukcija Washingtonskog pariteta i institucionalna ugroženost Hrvata
Izvorni ustavni aranžman, koji je jamčio apsolutni nacionalni paritet i veto, sustavno je devastiran vanjskim intervencijama Uredbe Visokog predstavnika (OHR), čime je narušena ravnoteža unutar Federacije BiH.
• Petritschevi amandmani (2002.): Nametanjem amandmana na Ustav FBiH od strane visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, ukinut je izvorni washingtonski paritet. U Vladi FBiH, gdje su Hrvati i Bošnjaci imali jednak broj ministara, uveden je omjer 8 Bošnjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Time je omogućeno da bošnjačka većina u Vladi može donositi odluke preglasavanjem svih hrvatskih ministara.
• Barryjevi amandmani (2000.): Voditelj misije OESS-a Robert Barry promijenio je pravila za izbor izaslanika u Dom naroda FBiH. Izvorno, hrvatske izaslanike birali su isključivo hrvatski zastupnici u kantonalnim skupštinama. Barryjevim amandmanima omogućeno je da izaslanike u Dom naroda biraju svi zastupnici u kantonalnim skupštinama, bez obzira na njihovu nacionalnost. To je otvorilo vrata da kantoni s minimalnim brojem Hrvata (poput Bosansko-podrinjskog ili Sarajevskog kantona) biraju “hrvatske” izaslanike dominantno bošnjačkim glasovima.
• Fenomen “Komšić” (Izbori 2006., 2010., 2018., 2022.): Korištenjem matematičke nadmoći u Federaciji BiH (gdje Bošnjaka ima otprilike tri puta više nego Hrvata), bošnjačko izborno tijelo je u četiri navrata izabralo Željka Komšića na poziciju
hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Statističke analize izbornih mjesta u općinama s apsolutnom hrvatskom većinom (poput Gruda, Širokog Brijega, Posušja, Chitluka, gdje je Komšić redovito dobivao manje od 1% glasova) nepobitno dokazuju matematički inženjering i potpuno gaženje izborne volje hrvatskog konstitutivnog naroda.
3. Neoboriv dokaz: Ustavni mehanizam zaštite vitalnog interesa
Najjači, sistemski ustavni dokaz da član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda mora biti legitimni predstavnik tog istog naroda, a ne samo etnički lociran pojedinac, leži u tekstu samog Ustava BiH.
Članak V.2.(d) Ustava Bosne i Hercegovine definira proceduru zaštite vitalnog nacionalnog interesa unutar Predsjedništva BiH i doslovno glasi:
“Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom (Predsjedništva) može u roku od tri dana od dana njezinog usvajanja proglasiti tu odluku destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran. takva odluka će odmah biti upućena (…) ako je odluku proglasio hrvatski ili bošnjački član, Klubovima Hrvata, odnosno Bošnjaka u Domu naroda Federacije BiH. Ako je ta izjava potvrđena dvotrećinskom većinom u roku od 10 dana od dana upućivanja, osporena odluka Predsjedništva neće stupiti na snagu.”
Logičko tumačenje ustavne odredbe
Ova ustavna odredba postavlja savršenu, organsku i neprekinutu petlju između institucije Predsjedništva BiH i institucije Doma naroda.
1. Svrha veta: Zašto se preglasani član Predsjedništva (Hrvat) obraća isključivo Klubu Hrvata u Domu naroda, a ne općoj populaciji, svim građanima ili kompletnom Parlamentu? Zato što on u Predsjedništvu sjedi kao reprezent i zaštitnik upravo tog specifičnog kolektiviteta (Hrvata u BiH).
2. Sustavni apsurd: Ako član Predsjedništva nije izabran voljom i glasovima hrvatskog naroda (već glasovima Bošnjaka), on nikada neće uložiti veto na odluke koje donose druga dva člana (bošnjački član i građanski/unitaristički orijentiran član). Čak i kada bi se teoretski obratio Klubu Hrvata u Domu naroda, taj Klub (koji je izabran legitimnom voljom hrvatskog naroda) odbio bi mu dati podršku jer dotični član nema mandat tog naroda.
3. Dokaz legitimnosti: Da je Ustav BiH htio da članovi Predsjedništva budu isključivo “apstraktni građani” koji tek pukim etničkim podrijetlom pripadaju nekom narodu, mehanizam zaštite vitalnog interesa bio bi upućen općem zastupničkom domu, a ne nacionalnim klubovima Doma naroda. Poveznica između člana Predsjedništva i nacionalnog kluba u Domu naroda je institucionalni dokaz da je njihovo predstavljanje neodvojivo i da oba tijela moraju crpiti legitimitet iz iste izborne baze – baze naroda kojeg predstavljaju.
4. Ustav BiH je zamislio tročlano Predsjedništvo kao izraz ravnopravnosti triju nacionalnih zajednica. Tri su člana – jer je BiH ustavno određena trima konstitutivnim narodima . Da BiH ima 5 konstitutivnih naroda onda bi, analogno bilo 5 članova
Predsjedništva BiH. Mehanizam iz članka V.2.(d) je ustavni osigurač, dokazuje da član Predsjedništva „Hrvat“ mora imati legitimnu podršku Hrvata u BiH – naroda kojeg predstavlja i u čijem Domu naroda on traži zaštitu „vitalnog nacionalnog interesa“ u slučaju da ga preglasaju druga dva člana Predsjedništva BiH tim ustavnim mehanizmom.
Izborom člana Predsjedništva BiH bošnjačkim glasovima, ovaj ustavni mehanizam je nasilno isključen, čime je narušen ustavni poredak i vladavina prava u BiH.
To daje hrvatskoj strani stopostotno pravo na primjenu Doktrine ustavne simetrije i daje RH kao potpisniku, ali i suštinskom nalogodavcu koji je izričito tražio od Hrvata u BiH pristajanje na uklapanje hrvatskog entiteta Herceg Bosne u Federaciju BiH, i pravo i obvezu da poduzme sve potrebne korake u zaštiti Hrvata u BiH, uključivo i da, kao potpisnik Washingtonskog i Daytonskog sporazuma – koji počiva na entitetu Federacije BiH, utemeljene Washingtonskim sporazumom – zatraži i službenu aktivaciju od svih garanata i potpisnika u smjeru utvrđenom Washingtonskim i Daytonskim sporazumom.
Sve „optužbe“ da se RH miješa u unutrašnje stvari druge države – BiH – treba u potpunosti odbaciti. Upravo suprotno, RH ima obvezu, uključivo i, u konačnici, ustavnu obvezu da sada stane u zaštitu prava Hrvata u BiH. I pravo i obveza RH proizlaze i iz nepobitne pravne i povijesne činjenice – RH je potpisnik Washingtonskog pa Daytonskog sporazuma i stvarni pregovarač u ime Hrvata u BiH, stvarni „nalogodavac“ Hrvatima u BiH da prihvate i potpišu Washingtonski pa Daytonski sporazum.
Ako su visoki predstavnici mogli desetljećima intervenirati radi “funkcionalnosti” na štetu Hrvata, međunarodna zajednica danas ima moralnu i pravnu obvezu podržati rješenje koje tu funkcionalnost vraća u okvire pravde i jednakopravnosti.
2. Pravna analogija i simetrija: Slučaj Brčko Distrikta naspram Federacije BiH
Jedan od najsnažnijih pravnih argumenata za uspostavu neteritorijalne Hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH jest već postojeća, uspješna i ustavno verificirana praksa unutar same Bosne i Hercegovine – u Brčko Distriktu.
Izvor: hrvatska-danas.com