Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas se vanredno obratio javnosti. Glavna tema bila je komemoracija u Srebrenici povodom obilježavanja 29 godina genocida nad Bošnjacima i navodnim pozivima na rat, koje Vučić iščitava iz govora predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića. Optužio je Kosovo i “političko Sarajevo” da rade na uništenju Srbije.
U vezi ove, ali i drugih tema, N1 je razgovarao sa Sonjom Biserko, bivšom diplomatkinjom i predsjednicom Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
Kako gledate na današnji, kako su ga mnogi nazvali, još jedan u nizu teatralnih nastupa Aleksandra Vučića?
Poznato je da Beograd i Vučić stalno ukazuju na žrtve Srbije i njegovu žrtvu, na njegovo odlazak u Srebrenicu, i “pokušaj atentat” na Vučića, što znamo da je kasnije razgolićeno. Također, danas nisu prenijeli izjavu Munire Subašić kako je rekla, govori se stalno da je on ugrožen, da se prijeti njegovoj djeci. Oni okreću leđa onome što se dešavalo u Srebrenici. Nastoji se sve to relativizovati, nešto u čemu je i Srbija imala ulogu. Rezolucija o Srebrenici je iskorištena za dodatnu homogenizaciju srpskog naroda govoreći da mu se prijeti kolektivnom krivicom. Srebrenica je bila samo vrh onoga što se dešavalo u Bosni i Hercegovini. U Foči, Bijeljni, Višegradu, Brčkom, Prijedoru… provodila se ista genocidna politika i sve dok se Srbija ne odredi prema toj odgovornosti koju ima teško da će se moći zatvoriti to poglavlje. Rusija, također, ohrabruje revizionizam u Srbiji i zbog toga region ne može ići naprijed.
Vučić je danas govorio i o “pokušaj gušenja ekonomskog napretka Srbije” i usporavanje evropskog puta jer je, kako je dodao, “žrtva moralnog sakaćenja od susjeda koji služe stranim interesima”. U svemu što je naveo propustio je spomenuti odgovornost koju Srbija nosi za zločine počinjene u regionu. Hoće li se Srbija suočiti sa svojom krivicom?
Ne vidim da će se to brzo desiti. Cijela ta priča o putu Srbije u EU koji opstruiraju susjedne zemlje je netačna. Beograd ništa nije uradio na tom putu i pokrivati to navodnim neprijateljstvom susjeda, stalno se govori o napretku, ali to nije dovoljno da se smatra liderom u regionu.
Vučić je ponovo pokušao da iskrivi sve ono što stoji u Rezoluciji o genocidu u Srebrenici, pa je rekao kako implementacija Rezolucije znači nestanak RS-a i Srbije, uvlačenje u sukob s NATO-om. Zašto konstanta izvrtanja činjenica, riječi…? Jesu li Vučić i Dodik uspjeli uvjeriti narod u Srbiji i RS-u da je cilj da se srpski narod proglasi genocidnim?
Kad je jedno društvo izloženo kontinuiranoj propagandi više od tri decenije teško je očekivati da će rado prihvatiti tu vrstu odgovornosti i okrenuti se nekim drugim izvorima informacija. Imate nove generacije koje su odrasle na ovoj matrici, koje su dobrovoljno uključene u to negiranje. Ovdje stvari nisu postavljene da se otvara perspektiva, da se krene putem (prihvatanja odgovornosti). Od dolaska aktuelne vlasti kreće se u reviziju poraza devedesetih. To se može jasno vidjeti aktivnošću i u Republici Srpskoj. Imamo i ponašanje Milorada Dodika kao najistaknutijeg eksponent ruske politike koji svakodnevno dovodi u pitanje postojanje Bosne i Hercegovine. Iako imamo sankcije protiv njega i njegovih najbližih još uvijek ne vidim na koji način će se završiti s njim, da li će Dodik biti smijenjen ili će biti natjeran da se okrene na drugu stranu. Nažalost, Rusija ima veliki uticaj u regionu.
Kako gledate na dolazak kadeta Vojske Srbije i defilovanje kroz Prijedor i Bratunac. Je li to provokacija ili prijateljska posjeta, kako su to predstavili vlasti Srbije i entiteta Republika Srpska?
Način na koji je to demonstrirano jeste provokacija. To je jedna sramota za Beograd jer dodatno svakom svojom aktivnošću pokazuje da nema osjećaja i poštovanja prema žrtvama.