Na jednom od brčanskih portala prije nekoliko dana objavljen je tekst pod naslovom ,,Kome smeta Beograd’’, aludirajući na naziv novootvorenog dječijeg obdaništa na Ilićki. U neka normalnija vremena i u nekoj normalnijoj državi dalo bi se raspravljati o nazivima javnih ustanova bez unošenja skrivenih misli, potcjenjivanja, prigovaranja i etiketiranja onih koji drugačije razmišljaju i doživljavaju svijet koji ih okružuje.
Ali, vremena su ovo ratnohuškačka, vremena kada su u sedla uzjahali povampireni svjetski desničari i demoni rata, pa nije ni čudo da ,,oni, koje su zmije ujedale, i guštera se boje ‘’.
Oni, kojima navodno smeta Beograd, u tekstu su etiketirani kao ,,podanički mentalitet’’, kao ,,Teheran’’, kao oni koji su od Beograda dobili vakcine, dobili donaciju za obdanište, dobili… ko zna šta još.
Istina, treba biti zahvalan na svemu dobrom što je stiglo ili stiže iz Beograda ili iz bilo kojeg drugog bjelosvjetskog grada.
Nažalost, iz Beograda su 1992. stigli ,,jahači apokalipse’’ sa crvenim beretkama da bi, navodno, branili ovaj grad od, navodno, zelenih beretki i tako ,, oslobodiše ‘’ ovaj grad od desetina hiljada njegovih stanovnika. I tome još , kakve li ironije, podigoše spomenik.
Još su isuviše živa sjećanja na one kojima, iz beogradsle perspektive, bosanska ,,lepa sela lepo gore’’, na avijaciju koja je iz Beograda zasipala Rahić, Maoču i ostale slobodne dijelove Brčkog, na rušetelje brčanskih džamija, na silovanja i ubijanja nedužnih civila i na mnoga druga zla koje je devedesetih dolazilo upravo iz Beograda. U tim sjećanjima zauvijek je ostao osjećaj nelagode i straha naših sugrađana koji često, i kada se i ne radi o provokaciji, sve vide kao provokaciju.
To je danas posebno naglašeno kada iz Beograda, u koji kao ludi i omađijani u poslijeratnom periodu i dalje hrle naši sugrađani ,,podaničkog mentaliteta’’, svakodnevno stižu ratnohuškačke poruke, veličaju se ratni zločinci i slikaju i čuvaju kao relikvije njihovi murali. Takvog Beograda se zaista boje mnogi naši sugrađani i takav Beograd im možda smeta.
Ali, dokle god postoje oni Beograđani (stanovnici Beograda) koji kao odgovor na mural ratnom zločincu naslikaše bijele srebreničke cvjetove, takav Beograd, ne samo da mnogima u Brčkom ne smeta, nego ga, čak, i vole.
M.E.P.
Veza: