bdf.brcko@gmail.com

Pravosudna elita – ljudi za osudu i prezir javnosti…

Kvalificirani trgovac mješovite robe, sad docent na katedri za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli koju je godinama vodio bivši tapetar, dakle dr. Denis Bećirović, akademik skupštinskih klupa, u masi pitanja koja postavlja u državnom parlamentu, nikad nije postavio pitanje: Da li činimo krivično djelo time što za tri mjeseca nezasjedanja primamo velike plate?

Naravno, zna da je to krivično djelo protupravnog sticanja novčane dobiti. Takođe, zna da državno tužilaštvo ni u snu ne bi podiglo optužnicu makar ona rezultirala time da narodni poslanici samo vrate narodu pokradeni novac. Jer, među državnim i nižim tužibabama vlada savršena anarhija!

Tako su i novčanici u koji narod stavlja novac, a koji se službeno zovu budžetima, postali svojina narodne vlasti. To je džeparenje krupnih svota novca!

Naše političke stranke, svojom unutrašnjom organizacijom, rukovođenjem i načinom djelovanja jesu identične klasičnim mafijaškim organizacijama Sicilije ili New Yorka. Predmet rada i jednih i drugih su državni resursi materijalne i nematerijalne prirode. Pod ovim drugim podrazumijevam organizaciju države i njene poluge sudske, zakonodavne i izvršne vlasti koje se koriste za lično bogaćenje. U svojoj poslijeratnoj istoriji ni jedna državna, entiteske i kantonalne skupštine nisu na dnevnom redu imale stanje ekonomije, stanje privrede koja puni sve moguće budžete.

Dakle, nisu se bavile životninim problemima građana. Skupštine se samo bave kombinatorikama formiranja izvršne vlasti koja vrši distrubuciju budžeta. Zato je iluzorno govoriti o ekonomskoj politici u nas, strategiji razvoja, petom tehnološkom revolucijom, bilansima hrane, energije, ljudskim resursima, migracijama, ekologijom, finansijskoj i monetarnoj politici, međunarodnoj ekonomskoj saradnji, privlačenjem investicija…
Mafijaške organizacije političkih stranaka donose najvažnije odluke koje treba da donose institucije zakonodavne, sudske i izvršne vlasti.

Podjela plijena se vrši u vrhovima mafijaških organizacija! Rezultati tih podjela su impresivni: naša se država i društvo nalazi u društvu savršenih siromaštava Azije i Afrike, dakle, van smo evropskih granica modernog života: za dvije godine je našu državu napustilo oko 200.000 uglavnom mladih ljudi i rijeka iseljavanja je sve jača. “Pa i Jevreji su se vratili kući nakon dvije hiljade godina“- tješi nas saburli Alijin sin!

Naše mafijaške stranke su na vijeme prihvatile saznanja američke mafije da su tužioci njihov najveći oslonac, garant za sveopću pljačku državnih resursa. Tužilac može biti uglavnom nesposoban, može da usmjerava istragu pljačke, da se bavi manje bitnim a ne najbitnijim argumentima krivičnog djela, može da istragu vodi beskonačno dugo sve do zastare, može da bude i slijep i nijem, može da napiše optužnicu koja će pred sudom pasti kao zrela kruška, može da optužni prijedlog uopšte ne prihvati i stavi ga ad acta, moože „izgubiti“ dokumente kao u slučaju Draga Čovića, a posebno su tužiteljima dragi, iz anglo-aksonskog prava preuzeti, sporazumi sa jednim ili više optuženih. Još su draži odvjetnicima! Ukratko, među tužibabama vlada savršena anarhija!

Tužitelji s rečenim referensama su najpoželjniji kandidati mafijaških političkih stranaka koje imaju odlučujuću ulogu u njihovom izboru. Tako se desilo da je za glavnog tužitelja Bosne i Hercegovine postavljen mlad, šarmantan i menadžerski raspoloženi pravnik koji nikad u svom životu nije ni pročitao, a kamo li napisao optužnicu! Današnja glavna tužiteljica, Gordana Tadić se bavi „ tricama i kučinama“ dok 600 predmeta ratnih zločina koji obuhvataju više od 4.500 osumnjičenih već godinama stoje u ladicama.

Njen i nerad cijelog tužilaštva koje svojim i neradom, i neznanjem i vlastitom korupcijom neprestano podržava be-ha državu sa najvećom korupcijom u Evropi, predmet je i najotvorenijih, najgrubljih kritika i Joan Korner sutkinje iz Velike Britanije koja je bila i viši tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Tužiteljstvo BiH ni ne pomišlja da se bavi fiktivnim izvozom električne energije tri elektro-privredna preduzeća kojom prilikom su stotine miliona maraka neplaćenog PDV-a podijeljene između tri naciokratske mafije i „izvoz-uvoz“ firme Vojina Lazarevića, sina generala KOS-a. Danas je srbijanski biznismen, koji se sa Željkom Ražnjatovićem Arkanom bogatio i na uvozu nafte u Srbiju dok je bila pod sankcijama, vlasnik Termo-elektrane „Stanari“ kod Doboja!

Naravno, neće se tužitelji baviti ni GIKIL-om, Aluminijem, Dodikovim biznisom, a kamo li njegovoj izdajom države na čijem je čelu, neće se baviti ničim što bi ugrozilo „dobar biznis“.

Poznata afera sa trgovinom uticajem bivšeg predsjedavajućeg Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Milanom Tegeltijom kad je trgovina uticajem način funkcionisanja unutar tužilačkog esnafa. Dokaz tome je i faksimil prepiske između Gorana Nezirovića, člana VST i Milana Tegeltije prilikom izbora tužioca u Tuzli.

Ipak, imaju naši tužioci i velikog uspjeha. Prije godinu dana je Fikret Dedić, demobilizirani borac Armije BiH iz herojskog Bužima, bez zaposlenja, ukrao tri metra drva iz šume države koju je branio. Novci su mu trebali da desetogodišnjoj djevojčici kupi torbu, knjige i školski pribor. Osuđen je na zatvorsku kaznu od pet mjeseci i 27 dana!

Aferim tužibabe!

 

(Piše: Ekrem AVDIĆ, The Bosnian Times)

 

(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Izdvojeno