Sve učestalija pucanja glavnog transportnog cjevovoda kojim se voda iz Fabrike vode doprema prema vodotornju Vrankićka i gradskom vodovodnom sistemu Brčkog otvaraju mnogo ozbiljnija pitanja od samih kvarova i višesatnih prekida vodosnabdijevanja. Dok se građani suočavaju s posljedicama havarija na postojećoj infrastrukturi, posebnu zabrinutost izazivaju problemi na novom magistralnom cjevovodu Plazulje–Potočari, projektu vrijednom više od 23 miliona KM, koji ni nakon probijanja ugovorenih rokova nije opravdao očekivanja.
Posljednjih nekoliko godina Brčko distrikt BiH ulaže značajna finansijska sredstva u modernizaciju vodovodne infrastrukture. Ipak, posljednje havarije pokazuju da stabilno vodosnabdijevanje i dalje predstavlja jedan od najvećih komunalnih izazova.
Posebno zabrinjava činjenica da je glavni transportni cjevovod, izgrađen prije svega nekoliko godina, sve češće izložen pucanjima, što za posljedicu ima višesatne, pa i cjelodnevne prekide u isporuci vode.
Dok radnici JP „Komunalno Brčko“ u izuzetno teškim uslovima pokušavaju sanirati kvarove, opravdano se postavlja pitanje kvaliteta ugrađenih materijala, izvedenih radova, stručnog nadzora i dugoročne pouzdanosti cjelokupnog sistema.
Međutim, još ozbiljnija pitanja otvara izgradnja novog magistralnog cjevovoda uz obilaznicu, na relaciji Plazulje–Potočari.
Projekat od 23,4 miliona KM i ozbiljni problemi već tokom testiranja
Izgradnja novog magistralnog cjevovoda dužine približno 14 kilometara započela je 2024. godine, a vrijednost ugovorenih građevinskih radova iznosi oko 11,98 miliona eura, odnosno 23,43 miliona KM.
Projekat se realizuje uz kreditno finansiranje Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), za koje je osigurano ukupno 13 miliona eura, odnosno približno 25,43 miliona KM.
Kao glavni izvođač radova navodi se sarajevski Unioninvest, dok se u realizaciji projekta spominje i zagrebačka Vodotehnika, uz angažovanje podizvođača.
Međutim, ono što je trebalo predstavljati dugoročno rješenje problema vodosnabdijevanja već je tokom ispitivanja pokazalo ozbiljne tehničke nedostatke.
Prema informacijama koje su nadležni javno iznijeli u julu ove godine, novoizgrađeni cjevovod nije zadovoljio ugovorene uslove ispitivanja pod pritiskom od 16 bara, a problemi su evidentirani već pri pritisku od približno 10 bara.
Zbog neispunjavanja projektovanih uslova stručni nadzor nije prihvatio primopredaju radova.
Ovakva situacija otvara pitanje kako je moguće da se na infrastrukturnom projektu vrijednom desetine miliona maraka, koji se gradi prema unaprijed utvrđenim tehničkim standardima, tek tokom ispitivanja pokaže da izvedeni radovi ne zadovoljavaju zahtijevane parametre.
Ko je angažovao podizvođače i jesu li ispunjavali zakonske uslove?
Posebno pitanje odnosi se na angažovanje podizvođača kojima je glavni izvođač povjeravao pojedine radove.
Prema informacijama koje zahtijevaju dodatnu provjeru, postoje ozbiljne sumnje u pogledu stručne osposobljenosti i ispunjavanja potrebnih uslova pojedinih podizvođača angažovanih na ovom projektu.
Zbog toga bi nadležni trebali javno objaviti spisak svih angažovanih podizvođača, vrste radova koje su izvodili, kao i dokumentaciju kojom se potvrđuje da su posjedovali odgovarajuće licence, ovlaštenja, stručne kadrove i tehničke kapacitete.
Posebno je važno utvrditi ko je kontrolisao njihovo angažovanje, ko je odobravao izvođenje pojedinih radova i na koji način je vršena kontrola kvaliteta.
Ukoliko se utvrdi da su pojedini radovi povjeravani subjektima koji nisu ispunjavali propisane uslove, to bi otvorilo pitanje odgovornosti ne samo izvođača nego i svih koji su bili dužni kontrolisati zakonitost i kvalitet realizacije projekta.
Činjenica da se projekat finansira kreditnim sredstvima međunarodne finansijske institucije ne može predstavljati opravdanje za eventualne propuste niti oslobađati odgovornosti učesnike u njegovoj realizaciji.
Umjesto otklanjanja nedostataka, hoće li se dokumentacija prilagođavati onome što je već ugrađeno?
Najozbiljnije pitanje, međutim, odnosi se na informacije da se kao jedno od mogućih rješenja razmatra izmjena projektne i tehničke dokumentacije.
Prema tim navodima, umjesto insistiranja da ugrađeni cjevovod zadovolji prvobitno predviđene uslove ispitivanja, razmatrala bi se mogućnost prilagođavanja tehničkih zahtjeva karakteristikama već izvedenih radova.
Drugim riječima, postavlja se pitanje hoće li se, umjesto da se izvedeni radovi usklade s projektom, pokušati projekat uskladiti s onim što je već ugrađeno.
Takva mogućnost, ukoliko se potvrdi, zahtijevala bi detaljno stručno, tehničko i pravno obrazloženje.
Naime, ispitni pritisak i redovni radni pritisak nisu iste kategorije, ali to ne znači da se ugovoreni kriteriji ispitivanja mogu proizvoljno mijenjati.
Svaka eventualna izmjena morala bi biti zasnovana na odgovarajućim proračunima, provjeri sigurnosti i pouzdanosti sistema, te odobrena u skladu s ugovorom i važećim propisima.
Posebno bi zabrinjavalo ukoliko bi cilj takvih izmjena bio isključivo omogućavanje primopredaje objekta koji nije zadovoljio prvobitno ugovorene tehničke uslove.
Za sada nije javno potvrđeno da je takva izmjena dokumentacije formalno predložena ili odobrena, zbog čega je neophodno da nadležni jasno odgovore postoje li takve inicijative i ko ih je eventualno pokrenuo.
Rokovi probijeni, kredit ostaje, a šta je s povećanjem cijene?
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da je prvobitni rok za završetak radova bio 6. oktobar 2025. godine.
Nakon toga rokovi su produžavani, najprije do 16. marta, a potom do 31. maja 2026. godine.
U julu ove godine nadležni su potvrdili da izvođač kasni s realizacijom projekta i da je pokrenuta procedura naplate ugovornih kazni.
Prema tada objavljenim podacima, maksimalni penali mogli bi iznositi deset posto ugovorene vrijednosti radova, odnosno približno 2,34 miliona KM.
Međutim, javnost još treba dobiti jasan odgovor jesu li ove kazne obračunate i naplaćene, koliko je puta ugovor dodatno mijenjan i jesu li nastali novi troškovi.
Posebno je važno razjasniti i pitanje povećanja vrijednosti projekta.
Iako je ukupno kreditno finansiranje osigurano u iznosu od 13 miliona eura, a vrijednost ugovorenih radova iznosi približno 11,98 miliona eura, razlika između tih iznosa ne predstavlja sama po sebi dokaz poskupljenja.
Ipak, potrebno je utvrditi koliko je projekat do sada stvarno koštao, jesu li zaključivani aneksi ugovora, jesu li odobravani dodatni radovi i postoji li mogućnost novih finansijskih opterećenja.
Ko će preuzeti odgovornost?
U cijeloj priči posebno je zabrinjavajuće što se odgovornost za eventualne propuste može pokušati prebacivati s jednog učesnika projekta na drugog.
Izvođač, podizvođači, stručni nadzor, investitor i nadležna odjeljenja imaju jasno definisane obaveze, koje ne prestaju činjenicom da se radovi finansiraju kreditnim sredstvima.
Zato je neophodno provesti detaljnu analizu cjelokupne realizacije projekta, od postupka izbora izvođača i angažovanja podizvođača do kvaliteta ugrađenih materijala, izvršenih ispitivanja i postupanja stručnog nadzora.
Posebno je potrebno odgovoriti na pitanja zbog čega cjevovod nije zadovoljio ugovorene parametre, ko je odgovoran za utvrđene nedostatke, koliki su troškovi njihovog otklanjanja i hoće li ti troškovi pasti na teret izvođača ili javnih sredstava.
Ukoliko postoje indicije o nepravilnostima u angažovanju podizvođača ili izvođenju radova, nadležni kontrolni i inspekcijski organi trebali bi izvršiti provjere u okviru svojih ovlaštenja.
Građani Brčkog ne smiju plaćati tuđe propuste
U trenutku kada se Brčko suočava sa sve učestalijim havarijama na postojećoj vodovodnoj infrastrukturi, nedopustivo bi bilo da novi višemilionski projekat, umjesto dugoročnog rješenja, postane izvor dodatnih problema.
Građani Brčko distrikta BiH imaju pravo znati šta je ugovoreno, šta je izgrađeno, koliko je plaćeno i hoće li novi cjevovod ispunjavati sve potrebne tehničke i sigurnosne standarde.
Također, imaju pravo znati ko će snositi odgovornost ukoliko se utvrdi da radovi nisu izvedeni u skladu s projektom i ugovorenim obavezama.
Posebno je važno da se prije bilo kakve konačne primopredaje otklone svi utvrđeni nedostaci i osigura nezavisna stručna potvrda ispravnosti i pouzdanosti sistema.
Jer, ako je za izgradnju cjevovoda osigurano više od 25 miliona KM kreditnih sredstava, najmanje što građani Brčkog mogu očekivati jeste da dobiju infrastrukturu koja ispunjava ugovorene standarde, a ne da se standardi naknadno prilagođavaju mogućnostima već ugrađene infrastrukture.
Na kraju, pitanje više nije samo kada će novi magistralni cjevovod biti završen.
Ključno pitanje jeste hoće li Brčko dobiti vodovod kakav je projektovan i plaćen ili će građani godinama otplaćivati kredit za infrastrukturu čiji su se ozbiljni nedostaci pokazali prije nego što je uopće puštena u funkciju.
