Bošnjaci u Srbiji i bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska suočavaju se s ozbiljnom političkom rascjepkanošću, zbog koje njihov utjecaj u parlamentima ostaje ograničen. Dok se politički predstavnici dijele na brojne stranke i suprotstavljene blokove, otvara se pitanje ko zapravo zastupa interese naroda, a ko prvenstveno vlastite stranačke ciljeve.
Prema projekcijama CeSID-a i Ipsosa, Bošnjaci bi u novom sazivu Narodne skupštine Srbije trebali imati najmanje šest predstavnika. Međutim, oni dolaze iz četiri različite političke opcije, što otežava zajedničko djelovanje.
Tri mandata pripala su kandidatima Studentske liste, dok su preostala tri raspoređena između liste okupljene oko Aleksandra Vučića, političke opcije Rasima Ljajića i SDA Sandžaka. Stranka pravde i pomirenja Usamea Zukorlića, prema objavljenim podacima, ostala je bez poslaničkog mjesta.
Ovi podaci zasnovani su na izbornim projekcijama, a ne na nezavisno potvrđenim konačnim rezultatima.
Sličan problem prisutan je i u Republici Srpskoj, gdje probosanske političke snage, prema objavljenoj analizi, imaju svega tri poslanika u Narodnoj skupštini.
Godinama se govori o potrebi zajedničkog političkog nastupa, posebno u sredinama u kojima su Bošnjaci manjina. Ipak, međustranačka nadmetanja često imaju prednost nad dogovorom o pitanjima povratka, obrazovanja, zapošljavanja, ravnopravnosti i zaštite ustavnih prava.
Politička razjedinjenost sama po sebi nije dokaz izdaje narodnih interesa. Višestranačje je sastavni dio demokratije. Međutim, kada različite političke opcije nisu sposobne postići dogovor ni o temeljnim zajedničkim interesima, posljedice mogu biti ozbiljne.
Najveći problem nije koliko Bošnjaci imaju stranaka, nego koliko njihovi izabrani predstavnici ostvaruju konkretnih rezultata.
Zato odgovornost ne može biti samo na jednoj stranci, jednom političaru ili jednoj generaciji. Svi koji su godinama učestvovali u vlasti moraju odgovoriti šta su učinili za politički položaj Bošnjaka, posebno u sredinama u kojima njihova prava i utjecaj zavise od zajedničkog nastupa.
Jer šest poslanika u Beogradu i tri probosanska poslanika u Banjoj Luci neće mnogo značiti ako njihovo djelovanje ne donosi stvarne promjene.
Bošnjacima nije potrebno jednoumlje, nego zajedništvo u zaštiti temeljnih prava. Različite stranke mogu imati različite programe, ali zaštita naroda ne bi smjela biti predmet političke trgovine.
👉infoposkokbrčko✅️✅️