Novinar Tobias Zick započinje svoju reportažu iz Brčkog, objavljenu u njemačkom Süddeutsche Zeitungu (SZ), odlaskom Ćazima Suljevića na mjesto masovne grobnice u kojoj su, nakon više od jedne decenije poslije rata, pronađeni posmrtni ostaci 277 osoba. Među njima je bio i njegov otac.
Smirenim glasom, ali uz duge pauze, piše njemački novinar, Ćazim Suljević prepričava kako su pripadnici srpskih paravojnih snaga 1992. ubili njegovog oca ispred porodične kuće. Nakon toga je Ćazim sa ostatkom porodice bio primoran pobjeći iz Brčkog. Po povratku u rodni grad, nakon okončanja rata u BiH, on je ušao u politiku, ali se iz nje ubrzo i povukao.
Raste zabrinutost za očuvanje mira
Pred ove Opšte izbore, u Brčkom, kako se navodi u tekstu SZ-a, raste zabrinutost za očuvanje mira: „Sjećanja su još uvijek svježa, a mnogi ljudi ovdje u Bosni i Hercegovini sve su zabrinutiji da je mir u kojem žive već pune tri decenije ponovo doveden u pitanje.“
Ćazim će izbore pratiti samo sa strane, jer je odavno prestao gajiti nade da će oni donijeti bilo kakvu značajnu promjenu, piše SZ. „´To vam je Balkan´, kaže uz umoran osmijeh. ´Još prije mnogo godina shvatio sam da više mogu postići kroz kulturni rad´.”
Danas je Ćazim Suljević na čelu Arhiva Brčko distrikta i Muzeja umjetnosti koji je sam osnovao – u kome nastoji da sačuva sjećanje na vrijeme prije rata, kada je njegov grad bio mjesto u kojem su Bošnjaci, Srbi i Hrvati zajedno radili, učili, zabavljali se i pjevali, ne gajeći pritom međusobnu mržnju, piše SZ.
Autor ukazuje i na strateški položaj ovog grada koji se „pokazao kobnim kada su 1992. godine ratni huškači, vođeni idejom ´Velike Srbije´, krenuli u stvaranje carstva koje bi – prema njihovim mjerilima – bilo ´etnički očišćeno´. Grad je razoren temeljitije od gotovo bilo kojeg drugog u zemlji; hiljade ljudi su ubijene ili odvedene u logore za mučenje, a desetine hiljada su raseljene. Kada su borbe okončane 1995. godine, stanovništvo Brčkog činili su gotovo isključivo Srbi. Ipak, borba za grad se nastavila.“
Potom se u reportaži podsjeća na potpisivanje Daytonskog mirovnog sporazuma nakon koga je Brčko postalo posebna administrativna zona, najprije pod direktnom kontrolom međunarodnog “supervizora”.
Zahvaljujući tome, grad je stekao reputaciju mjesta gdje mnoge stvari funkcionišu bolje nego u ostatku zemlje – čak i danas. Ali, još koliko dugo će biti tako, pita se njemački novinar.
„Normalizacija” percepcije Brčkog kao srpskog grada
Zajedno s drugim intelektualcima, Ćazim Suljević je, navodi SZ, sastavio otvoreno pismo upozoravajući na sve učestalije pokušaje podrivanja posebnog statusa Distrikta i „normalizacije” percepcije Brčkog kao srpskog grada – nastojanja potaknutih, na primjer, „ideološkim narativima i institucionalnim lobiranjem”. To je bilo blago rečeno, s obzirom na poteze koje vlada Republike Srpske godinama povlači. Njen dugogodišnji predsjednik Milorad Dodik – koji je i dalje lider vladajućeg SNSD-a i rado viđen gost Vladimira Putina – više puta je prijetio otcjepljenjem svog entiteta, što je navelo neke bošnjačke političare da zatraže raspoređivanje trupa NATO-a u Brčkom, piše još u tekstu.
A kada je u avgustu u zatvoru UN-a u Hagu preminuo osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, u Brčkom je, navodi SZ, došlo do okupljanja stanovnika oko spomen-obilježja srpskim žrtvama u centru grada – kako bi odali počast Mladiću.
“´To me nije iznenadilo´, kaže Ćazim Suljević. ´Na kraju krajeva, znamo da je ta ideologija još uvijek živa´”, navodi SZ.
A da u Brčkom raste osjećaj nelagode, novinar SZ-a podcrtava primjerom Senke Merić iz Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”: “Za razliku od mnogih iz svoje generacije koji su emigrirali odmah nakon završetka školovanja, ona je odlučila ostati … i sve donedavno, imala je malo razloga da sumnja u svoju odluku – sve do dana prije nekoliko sedmica kada su se okupile mase ljudi kako bi odale počast preminulom ratnom zločincu Mladiću. ´To je bio trenutak kada sam izgubila dosta povjerenja´.”
Izvor: dw.com