Na mjestu gdje bi trebalo da stoji dostojanstvo, danas stoji sram. Centralni spomenik šehidima i poginulim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine u Brčkom, umjesto da bude sveti prostor sjećanja, pretvoren je u sabirni centar otpada, u ogledalo nebrige i moralnog pada. U vodi plutaju boce, plastične čaše, uvelo cvijeće i trake s natpisom „Šehidima i poginulim borcima“ — kao da je i sama zahvalnost i sjećanje na njih potonulo.
Bošnjaci u vlasti: zaborav pod plaštom funkcije
Bošnjaci koji sjede u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti Brčko distrikta BiH nose posebnu odgovornost. Njihova dužnost nije samo politička, već i moralna — da čuvaju sjećanje na one koji su im omogućili da danas slobodno sjede u tim foteljama. Ovakvo stanje spomenika pokazuje da su se odmakli od naroda, od vjere, od poštovanja prema žrtvi. Njihova šutnja je njihova presuda jer samo 15 metara od Gradske vijećnice, 30 metara od zgrade Vlade i jedva 200 metara od Skupštine Brčko distrikta BiH, stoji zapušten i ponižen spomenik šehidima A RBiH.
Boračka udruženja: tišina umjesto odgovornosti
Brojna boračka udruženja Brčko – A RBiH, nastala iz rata 1992–1995, danas su razjedinjena, birokratizirana i često svedena na formalne strukture bez stvarnog članstva i stvarne brige o simbolima i vrijednostima koje su trebale čuvati. Umjesto da budu moralni korektiv društva, postala su dio sistema koji šuti dok se spomenici pretvaraju u deponije. I ne samo spomenici. Njihova šutnja je izdaja ideala za koje su njihovi saborci dali život.
Medžlis Islamske zajednice Brčko: zaboravljena duhovna briga
Medžlis Islamske zajednice Brčko, koji bi trebao biti čuvar duhovnog dostojanstva i sjećanja na šehide, također snosi dio odgovornosti. Šehidi su temelj vjerskog i moralnog identiteta zajednice, a njihovo sjećanje ne smije biti prepušteno propadanju. Kada se spomenik šehidima pretvori u bazen smeća, to nije samo fizička zapuštenost — to je duhovni poraz.
Bošnjački narod u Brčkom: ogledalo vlastite savjesti
Narod koji zaboravi svoje šehide, zaboravio je i sebe. Ove slike nisu samo dokaz nebrige institucija, već i kolektivne amnezije. Svaka boca u toj vodi, svaki uveli cvijet, svaka traka koja pluta — to je ogledalo našeg odnosa prema onima koji su dali život da bismo mi živjeli. Ako narod ne zna čuvati svoje spomenike, kako će čuvati svoje dostojanstvo?
Poruka i sramna istina
Ovo nije samo poziv na čišćenje spomenika — ovo je poziv na čišćenje savjesti. Sramota je da se ime šehida danas ogleda u prljavoj vodi, među flašama i otpadom. Sramota je da institucije šute, da udruženja šute, da narod prolazi pored i ne vidi. Sramota je da se sjećanje pretvorilo u zaborav.
Bošnjaci, probudi te se. Očisti spomenik i vratiti mu sjaj Ljiljana, ali prije toga — očisti savjest. Jer šehidi nisu umrli da bi njihovo ime plutalo u smeću, nego da bi nas podsjećalo šta znači biti čovjek.
A.H.I.