Iz sadržaja obračunske knjige proizilazi da je u Brčkom sredinom 17. stoljeća postojalo sedam mahala: Hadži Alije, hadži Hizir-efendije, hadži Sulejman-efendije, hadži Jusuf-efendije, Ahmed-bega, hadži Mustafa-efendije i hadži Osmana.
Budući da su mahale nastajale oko džamija odnosno mesdžida, može se kazati da je u ovo vrijeme u Brčkom postojalo najmanje sedam muslimanskih bogomolja. Svakako su morali postojati i vakufi iz čijih su pri- hoda financirane bogomolje ovih ostalih vakifa. Izrijekom je u obračunskoj knjizi spomenut vakuf hadži Sulejman-efendije.
U obračunskoj knjizi navodi se da je neki Hidajet bio mutevelija, no ne može se pouzdano znati kojim je vakufom upravljao. On je bio sin hadži Sinana, a stanovao je upravo u hadži Sinanovoj mahali (možda je njegov otac istovjetan s osnivačem ove mahale) i uzeo je od Hadži Alijinog vakufa zajam od 1200 akči.
Među svjedocima novčanih transakcija, kao i među uzimateljima zajmova, mogu se pronaći osobe odnosno njihovi očevi uz čija imena stoje oznake sufi, baba i dede, što ukazuje na to da su u kasabi Brčko živjeli i pripadnici derviških redova. Primjerice, u obračunskoj knjizi nailazi se na osobe kao što su Ismail, sin Babe Redžepa, Mehmed, sin Babe Redžepa (vjerojatno su Ismail i Mehmed bili braća), Baba Rizvan, Mehmed-efendi, sin Jusuf-dedea, Husejn-baša, sin Idris-dedea.
Kerima-hatun bila je kćerka Sufi Alije.61 Dakle, osnovano se može pretpostaviti da je u 17. stoljeću u kasabi Brčko postojala barem jedna tekija. Moguće je da se ona nalazila u hadži Jusufovoj mahali, budući da je za Babu Redžepa i Babu Rizvana navedeno da stanuju u njoj. Kako se vidi iz naziva mahala, odlazak na hodočašće u Meku nije bio rijedak slučaj u Brčkom.
Može se pretpostaviti da je to u imućnim obiteljima koje su pripadale vjerskom ili trgovačkom sta- ležu bila tradicija.
Primjerice, u obračunskoj knjizi naveden je kao korisnik zajma hadži Rizvan, sin hadži Velije.62 U obračunskoj knjizi navodi se da je u Brčkom postojala vojna utvrda koja je bila sagrađena od čvrstog materijala, kamena ili cigle.
Naime, Osmanlije su redovito takve građevine nazivali kale, za razliku od palanki, koje su bile građene od drveta.
Izvor: Nedim Zahirović: Obračunska knjiga vakufa Hadži Alije iz Brčkog u Arhivu…