Tužan sam zbog sumraka informisanja u Brčkom.
Ogled za ugled, kako je u jednoj dobro plaćenoj promicateljskoj kampanji Brčko distrikt BiH nazivan, pokazao se tarabićevski točno. Toliko dugovjek život sintagme ni njeni autori nisu mogli u snu sanjati.
Istinitost tih velikih proročkih riječi svakodnevno u Brčkom stiže od ovdašnjih medija. Medijske slobode prestigle su narative iz svih europskih konvencija koje se tiču promicanja demokratije, novinarskih sloboda i ljudskih prava. Usudio bih se reći da su uznapredovale do mjere da su ih ovdašnji RESAVCI, čak prestali konzumirati. Te slobode im dođu ko jutarnja kava. Čista navika.
Europske konvencije, nalažu pravo građanina da bude istinito, blagovremeno i točno informirani. Brčanski mediji su se u promicanju tih vrijednosti toliko p(l)aćenički usredotočili na svjetska zbivanja, da su obične zemljane iz svog susjedstva zaboravili da informiraju o KRIZI lokalne VLADE.
Od kockastog ( zašto ne i kockarskog) sukoba unutar vladajuće klike, koji je počeo neprimjerenim uvredama na sjednici brćanske Vlade do ozbiljne krize, u Brčkom je mala razdaljina.
Ukazuje to ovdašnja praksa izazvana ličnim sujetama. Neprirodnih i samozadovoljenih veličina. Bolesnih egoista. Samozatajenih provincijalnih kvazi intelektualaca.
Uzrok ove, ali i svih prethodnih i budućih kriza vlasti je njegovo veličanstvo NOVAC.
Tako je i u ovoj novembarskoj krizi. Ova je izdaleka počela da se valja. Seže do grantovskih i donatorskih novčanica . Preko kulturnih i sportskih priredbi. Preko Srijema do Posavlja.
Bolje upućeni kažu da su za sve krivi izbori. Valja za glasovanje obezbjediti kvalificiran izborni rezultat. Brčanski glasaći vrlo razmaženi. Jedini način da ih se pogura da glasuju jeste da to glasovanje bude sponzorirano. Najlakše je sponzore naći u proračunskim rupama.
Kada je to prevršilo trpeljivi iznos, pukla je posuda iz koje se novac prelivao u šlajbuk stranačkih rizničara. Košpice su dosegle svugdje po distriktu. Samo ih nema u Gluhakovcu. Zato ima obavjesnih razgovora.
Ogled za ugled je trajao dok je garnitura iz nastanka sintagme namirena. Stigle nove nade, nove snage. Ne haju za ranije uzorite dogovore. Hoće novu preraspodjelu snaga. I moći. Vrela krv, a prazan šlajbuk.
Stari akteri, kao oni veterani lososi kad brane svoje krdo ženki, ginu za svoj harem. Ginu za stečene privilegije. Razumljivo.
I jedni i drugi znaju da je priroda neumitna. Gazi bez emocija. Stižu ih godine….
Najstariji alfa mužjak, hoće još jednom da produži vrstu, da nas još jednom zakorači. Kao stranački rizničari. Ne vide da posuda negdje pušta. Izduva ćuna ko dušica , da citiram repliku iz Oca na službenom putu.
Službeni put zafalio.
Muka je i tuga što ovu već viđenu političku tiradu brčanski novinari ne žele da vide. Ne žele da o njoj pišu, da izvjeste pučanstvo, glasače o poslovima onih kojima su dali glasove.
Nešto se ozbiljno događa na medijskoj sceni u Brćki. Strah ? Plaćena šutnja? Ili oboje.
Moguće je da novinarsku priću u Brćki vode nepotentni ili prepotentni.
Ko to više zna.
Donekle je razumjeti strah.
Zbog straha i podmićivanja treba da se traži i dobije pomoć od institucija čiji je posao da suzbiju te pojave.
Za brigu je, ako je riječ o izostanku želje da se piše o ovom gorućem problemu u Brčko distriktu BiH.
Onda je novinarima i narodu u Brčkom dobro.
Jezik za zube.
Posebno ako ste prodali glas.
Ili čak i pisanje ?
Samo je loše vlastodršcima.
Ovima koji se zbog lošošosti svađaju.
Zabrinuti stanovnik brčanske čaršije