Bez ozbiljnih napora da se poništi srpski secesionizam i hrvatski bojkot izbora, čini se kako bi se Bosna i Hercegovina mogla politički raspasti u narednih osamnaest mjeseci, potencijalno ostavljajući za sobom otcijepljeni entitet Republika Srpska, za koji je malo vjerovatno da će dobiti međunarodno priznanje, i Federaciju BiH, drugi entitet paraliziran bošnjačko-hrvatskim razmiricama, navodi se u analizi Međunarodne krizne grupe (ICG), koja kao instantno rješenje na trenutnu krizu predlaže “kratkoročne kompromise”.
“Oružani sukob, iako manjeg intenziteta od sukoba tokom perioda između 1992. i 1995., nije nezamisliv. Borba bi mogla lako izbiti ako Republika Srpska bude ozbiljna u smislu najavljenih planova za otcjepljenje. Ukoliko policija Republike Srpske pokuša preuzeti granične prijelaze, na primjer, mogla bi doći u sukob sa kolegama na državnom nivou, posebno ako centralna vlada rasporedi savezna pojačanja”, navodi se u analizi.
U slučaju drugog scenarija, dodaju, policija Federacije BiH bi mogla “odbiti da toleriše oružano prisustvo Republike Srpske na rubovima glavnog grada Sarajeva, koji se nalazi na granici između dva entiteta”, a otvara se i mogućnost sukoba u Brčko Distriktu koji dijeli RS na dva dijela.
Mostar, kao mješoviti grad u FBiH, se ističe kao još jedna potencijalna točka žarišta, gdje bi hrvatsko-bošnjačke tenzije mogle prerasti u sukob.
“Ipak, malo je vjerovatno da se ponove masovni zločini sukoba iz 1990-ih, makar to bilo samo iz tužnog razloga što je BiH danas uglavnom etnički podijeljena, a svaka od njenih zajednica većinom naseljava homogene blokove”, pojašnjava se u tekstu objavljenom na stranici Međunarodne krizne grupe.
Šta je motiviralo Srbe da zauzmu tvrđu poziciju?
ICG podsjeća kako se “prva iskra” pojavila krajem juna ove godine kada je sada bivši Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko nametnuo izmjene zakona, uvodeći kaznu za negiranje genocida. Mnogi Srbi i dalje negiraju genocid u Srebrenici u kojem je ubijeno preko osam hiljada muslimanskih muškaraca, a koji je potrvđen u pravomoćnim presudama međunarodnih sudova.
Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, i najistaknutiji politički lider u RS, je nakon Inzkove odluke najavio kako će ova entitet do kraja novembra poništiti sve ili većinu zakona koje je dotad nametnuo Ured visokog predstavnika, te formirati svoju vlastitu vojsku, graničnu policiju i poreznu upravu.
“Dodik je više puta pomaknuo datum početka ovih mjera suočen sa intenzivnim pritiskom iz vana i opozicionih kritičara unutar Republike Srpske. Ali nije pokazao nikakav znak da će preispitati scoj smjer djelovanja, što bi u svemu osim samog naziva čina značilo secesiju”, ističe se dalje u analizi.
Šta je uzrokovalo spor između Bošnjaka i Hrvata u izbornoj reformi?
Iako je naizgled zasjenjen trenutnom političkom krizom s Republikom Srpskom, spor oko izbornih reformi je također ozbiljna prijetnja bh. Državim upozoravaju iz ICG.
Pored obavezujućih odluka Europskog suda za ljudska prava, koje tretiraju izborno zakonodavstvo, odnosno nepravilnosti unutar njega, postoji i zahtjev bh. Hrvata kojim traže svoju vlastitu izbornu jedinicu u kojoj bi bili većina, tako da bošnjačka većina u FBiH ne može birati člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, kao što se to uz minimalnu poršku Hrvata desilo u protekla dva izborna ciklusa, pojašnjava se u izvještaju, i dodaje kako za Bošnjake iscrtavanje ovakve jedinice sa hrvatskom većinom “miriše” na još veći separatizam.
Kako je svijet izvana odgovorio?
Uprkos vjerovanjima mnogih lidera i građana kako će svijet odlučno itnervenirati, kao što su Sjedinjene Države to učinile 1990-ih, ne postoji mnogo dokaza da će se to i desiti.
Naime, Bidenova administracija je zaokupljena daleko većim prioritetima – od odnosa sa Kinom, preko klimatske krize do pandemije COVID. “Washington se također ne želi miješati svojim saveznicima u EU, koji Balkan vide kao svoj teren”, smatraju u ICG.
Ipak, SAD su prošlog mjeseca poslale svog specijalnog izaslanika da posreduje u razgovorima o izbornoj reformi, a mjesec dana kasnije je zaprijetila sankcijama srpskim liderima koji podrivaju Dejtonski sporazum.
S druge strane, dodaje se, Europska unija koristi obećanje za članstvo kao glavni insturment za promicanje reformi, te je izgubila veliki dio kredibiliteta budući da je napredak u tom smjeru u zastoju.
Što se tiče Rusije, Dodik trvdi da ima podršku Moskve za svoje namjere za otcjepljenjem.
“Rusija je ponudila podršku Srbima na visokom nivou posljednji put tokom sastanka ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova s Dodikom u Beogradu u oktobru. BIH vidi kao zapadni projekt i rado potkopava njenu koheziju, posebno kada to može učiniti uz niske troškove. Ipak, nejasno je dokle seže podrška Moskve i dali bi bila spremna priznati formalni zahtjev za neovisnost”.
Službeni Beograd je svjestan svoje ovisnosti o dobroj volji Europe kada je u pitanju ekonomska budućnost Srbije i koliko rizikuje da izgubi ako bude igrao previše agresivno u BiH.
Šta je potrebno učiniti?
“Suprotstavljanje secesionizmu RS zahtijevat će snažan odgovor. Lideri u Washingtonu i Briselu moraju prvo nastojati ujediniti Bošnjake, Hrvate i druge da se suprostave Dodikovim planovima, a zatim postaviti crvene linije za RS i posljedice za njihovo prelaženje. Cilj za BiH, Sjedinjene Države i EU trebao bi biti da zemlja prođe kroz izbore u oktobru 2022. u jednom komadu”.
Američkim i europskim diplomatima se preporučuje da istraže moguće “kompromise sa Dodikom” koji bi mogao odustati od svojih prijetnji u zamjenu sa ustupke za status RS unutar BiH. Jedna od opcija je suspenzija Inzkovog zakona o negiranju genocida.
Što se tiče spora oko izborne reforme, “džentlmenski kompromis” između Hrvata i Bošnjaka, uz podršku stranih diplomata, bi bio riješen tako što bi Bošnjaci obećali da neće “opljačkati” mjesta Hrvatima na naredni mizborima a uz obavezu da se temeljne reforme razrade nakon izbora. Zauzvrat, HDZ BiH bi trebao odustati od prijetnje bojkotom i u potpunosti podržati napore za odbijanje srpskog separatizma.
“Trenutna dvojna kriza u BiH naglašava krhkost trenutnog statusa quo. Neophodno se pronaći kratkoročne kompromise kako bi se stvorio prostor za dugoročne reforme potrebne da se to ispravi ili će država nastaviti kliziti prema raspadu”, zaključak je analize Međunarodne krizne grupe.
Izvor: N1