Kada Aleksandar Vučić miroljubivim tonom kaže da mu ne pada na pamet nikoga vrijeđati ili odgovarati na nečije “niske i plitke uvrede”, onda samo treba osluhnuti što će idućih dana govoriti – njegov imenjak Vulin.
Aktualni ministar unutarnjih poslova ujedno je i dežurni Vučićev trbuhozborac, zadužen za izgovaranje onoga što predsjednik Srbije i prvi čovjek Srpske napredne stranke zapravo misli, ali koji put, iz čisto taktičkih razloga, ne želi ili ne može javno izreći.
Samo, nije ni Vulin svemoguć. E, pa baš zato postoje – tabloidi bliski vlasti. Od Kurira do Informera, a tu su i Alo!, Objektiv, Srpski telegraf…
Oni su – naravno, uz tv programe pod kontrolom vlasti – ključni dio Vučićeve propagandne mašinerije, a iz njihovih je naslova i uređivačke politike lako prepoznati i najvažniju intenciju kad je u pitanju obraćanje (prvenstveno) domaćoj javnosti – kreiranje i (p)održavanje atmosfere permanentnog izvanrednog stanja, u kojem samo jedna osoba može spasiti Srbiju i Srbe, u “otadžbini” i izvan nje. Pogađate, to nije ni Batman, ni Superman niti bilo koji drugi superjunak. Jedan je Aleksandar Vučić.
Pa ti vidi…
Jasno da predsjednik Srbije nije prvi koji je svjestan da kampanja za nove izbore s trenutkom objave rezultata upravo završenih izbora – to zna i svaki brucoš Fakulteta političkih znanosti – ali u nekim dimenzijama “ispiranja mozga” potencijalnih glasača ipak, blago rečeno, pretjeruje. Načelno, naslovi koji vrište s naslovnica tabloida mogli bi se podijeliti na više grupa. Iako više-manje svi funkcioniraju po istoj matrici reagiranja na dnevne povode-događaje i poprilično su predvidivi.
Imamo naslove koji glorificiraju Vučićev lik i djelo kroz izravne napade na oporbu i kritičare vlasti (“Mrzi Srbiju za pare!”, “Oni hoće građanski rat”, “Šiptarima pomažu Đilas i Hrvati”). Svatko tko se istakne u kritici vladajućih, može računati na “besplatnu reklamu” u tom smislu.
Zatim bi se moglo govoriti o naslovima u službi obračuna s (političkim) otpadnicima, ljudima koje je Vučić iz raznih razloga prekrižio i na njih više ne računa (“Zavera: ko bi najviše profitirao uklanjanjem Vučića”, “Ljudi iz MUP-a hteli da sruše Vučića!”, “Spremali puč”, “Znam ko je planirao moj infarkt”, “Stefanović vrbovan da sruši Vučića!”, “Vučić krstio Nebojši decu, a on mu spremio svilen gajtan”)…
Žrtva na plaći predsjednika države
Najveći broj naslova otpada na hvalisanje Vučićevim dostignućima i njegovom nesebičnom žrtvom za Srbiju i srpski narod (“Vučić ne da bankama da deru narod”,”Penzioneri: Hvala Vučiću što nas pazi!”, “Vučića ne pljuju samo u vremenskoj prognozi!”, “Vučićev plan za spas Srbije”, “Vučić mi je spasao troje dece”, “Boriću se za Srbiju bez obzira na cenu”, “Udar na Vučića spolja i iznutra”, “Vučić: Aman, ljudi, ostavite mi decu na miru!”, itd.).
Tabloid Objektiv je izbrojao i kako je na račun sina aktualnog predsjednika Srbije, Andreja Vučića, u “brutalnoj kampanji interesnih grupa”, izneseno točno 6357 laži, iza čega stoji dio oporbe, i sve to “dok Srbija nezaustavljivo napreduje”…
Posebna su cjelina naslovi zaduženi za revizionistički pogled na noviju povijest i popravljanje imidža Srbije (“Mladić osuđen za genocid zbog greške u prevodu”, “U Srebrenici nije počinjen genocid”, “Istina o granatiranju Dubrovnika”).
Ujedno su, po potrebi, i u službi zatezanja odnosa s prvim susjedima (“Pederi i satanisti vladaju Crnom Gorom”, “Milo hoće Crnu Goru bez Srba”, a valja primijetiti i kako je “Ustaško ludilo!” relativno čest naslov, neovisno o povodima iz same Hrvatske; odnosno, bilo da je riječ o nekom konkretnom “ustašovanju” besprizornih likova s margina ovdašnje političke scene ili se uredništvo naprosto, eto, u trenucima naročite kreativnosti ili dokolice, prisjetilo zlodjela iz doba NDH).
Piše Hrvoje Prnjak
Izvor: slobodnadalmacija.hr