Iza nas je godina i po borbe s pandemijom. Iza nas je preko šest stotina dana i noći straha, tjeskobe, nemira, neizvjesnosti. Svi smo izgubili nekog ili nešto. Ipak, je li moralo biti ovoliko gubitaka, zapitao se zastupnik u Parlamentu FBiH Adis Arapović.
“Broj umrlih u našoj zemlji „od posljedica pandemije“ veći je od 10.000 (!?). Deset hiljada naših roditelja, djece, braće i sestara više nema… Stopa smrtnosti u BiH, na milion stanovnika, ubjedljivo je najviša u Evropi.
Meni, kao medicinskom amateru, duže vremena smeta očigledna improvizacija i nesnalaženje kriznih štabova i drugih autoriteta, neviđena smutnja s kontradiktornim informacijama, mjerama i naredbama, svekolika galama u kojoj se ne može razaznati da li mi uopšte upravljamo ovom, sad već, trajnom krizom ili se svi odgovorni trude prikriti veliku nespremnost, neznanje, manjak informacija, strategije i plana koji treba da sačuva živote, fizičko i mentalno zdravlje ljudi, te samu državu.
Osim svakodnevnog sluđivanja ljudi katastrofičnim najavama, proizvodnjom straha i panike, za ovih 600 dana nisam nikada čuo da je neko preuzeo Odgovornost ili Krivicu za bilo koji loš rezultat, bilo koji gubitak ili bilo čiju smrt (!). Za krađe u nabavkama, nered u bolnicama, zanemarivanje prava i dostojanstva ljudi, trajna oštećenja, te konačno hiljade preminulih, navodno je kriva „pandemija“ i „situacija“(?).
Ne, rođaci – kriv je Neko. Neko s imenom i funkcijom. Neko kome je ova tragedija donijela više masla i slave nego sav dosadašnji život. A da mi ne bi glasno zagalamili Ko je kriv?, zato svaki dan imamo nova sluđivanja, nove najave katastrofe i novo pravljenje saglasnosti u narodu da je baš ovako i trebalo biti.
Novo sluđivanje sada se bavi malim brojem vakcinisanih, diskriminacijom i hajkom na nevakcinisane, jalovom bitkom vaksera i antivaksera, uz gomilu upitnika, arogancije, bahatosti i sebičnosti onih kojma je dato da nas vode, da im vjerujemo, da nas ne varaju.
Želim pomoći da ovaj haos konačno bude zauzdan, da ljudi budu manje uznemireni i preplašeni, ali preduslov je da političari, štabovi i struka konačno usaglase stavove i narodu pruže sve bitne i korisne informacije, pa će onda i broj vakcinisanih i broj odgovornih i broj spašenih biti puno veći. Moj doprinos je ovih 10 pitanja. Ista su dostavljena Vladi i Zavodu za javno zdravstvo. Vidjećemo brzinu i kvalitet odgovora uskoro.
1. Kako se utvrđuje uzrok smrti čovjeka POVEZAN sa COVID-19 ili OD Covid-19, jer su to različite formulacije u epidemiološkim izvještajima kriznih štabova?
2. Da li se rade i u kojem procentu slučajeva obdukcije preminulih čija je smrt POVEZANA SA ili je OD COVID-19?
3. Ako se obdukcije ne rade na svim ili većini slučajeva smrti povezane ili od COVID-19, kako se prave zbirni izvještaji o žrtvama COVID-19?
4. Ukoliko se ne rade obdukcije u svim ili većinskom broju slučajeva, po kojem principu ili medicinskom metodu ili protokolu bilo koji smrtni slučaj se može proglasiti isključivo uzrokovan oboljenjem od COVID-19?
5. Zašto imamo ubjedljivo najvišu stopu smrtnosti u Evropi?
6. Zašto je ovako mali procenat vakcinisanih?
7. Zaključno s devetim mjesecom 2021. procenat vakcinisanih jednom dozom manji je od 25%, s dvije doze manji je od 15% ukupnog stanovništva. Zašto građani odbijaju vakcinaciju?
8. Kako i kome se prijavljuju nuspojave nakon vakcinacije, ko je taj postupak propisao i objavio, da li su građani prilikom vakcinacije upoznati s mogućim nuspojavama i ispravnim postupanjem?
9. Ako su vakcinisani jednako podložni zarazi i prenošenju virusa, zašto se samo od nevakcinisanih u brojnim slučajevima, čak i profesionlanim, traži testiranje?
10. Kojem broju vakcina je zaključno sa prošlim mjesecom (30.09.2021.) istekao rok za upotrebu, da li su te vakcine kupljene ili donirane, ako su kupljene koliko je za iste budžetskog novca potrošeno, te zašto se nije stiglo iste upotrijebiti ili donirati nekome ko bi ih upotrijebio, napisao je Arapović.
Izvor: nap.ba