Munira Mujkić iz brčanskog prigradskog naselja Brod u nedjelju, 10. oktobra, broju godina je dodala treću znamenku. Rođendan je proslavila s trojicom sinova, četiri kćerke, 15 unučadi, 13 praunučadi, snahama i zetovima te ostalom mnogobrojnom rodbinom.
Unuka Alma joj je pripremila veliku, specijalnu tortu, a pokloni su došli i od ostale rodbine. Nije šala proslaviti stoti rođendan.
Život od poljoprivrede sa suprugom Hazimom, koji je preminuo još 1991. godine, bio je težak. Da bi se imalo osnovno, ustajalo se ujutro u pet sati i radilo konjskom zapregom cijeli dan. Zapregom bi se stiglo i do Sombora.
Uvijek je sve što je radila, radila je s mjerom, u saburu i vjeri. Jela je domaću hranu s njive, hljeb od pšenice i kukuruza samljevenog u vodenici, u selu Brka. Nije završila nijedan razred škole, a čita novine i Kur’an. I pamćenje je dobro služi.
– Naš je život u mladosti bio težak. Živjelo se od poljoprivrede. Što posiješ, i požnjet ćeš. Bilo se mlado, pa ništa nije bilo teško. Sva djeca, pa i ja slušali smo domaćina kuće, znalo se ko kosi, a ko vodu nosi. I imalo se – priča Mujkić.
Suprug Hazim uvijek je imao nekoliko dobrih konja, pa zapregom razvozio drva, ugalj ili je orao na njivi. Rahtilom je znao doći do Gunje i Drenovaca u Hrvatskoj, pa i do Sombora, prodati suhe šljive, a iz Slavonije i Vojvodine dovesti kola kukuruza.
– Danas me zdravlje, Bogu hvala, služi, djeca dolaze, donose, vole me. Postim ramazan, čitam Kur’an i štampu, a škole nemam. Tri rata pamtim. Uz mene je unuka Alma, ja sam nju čuvala dok je bila mala, danas ona mene pazi – kaže Munira.
Izvor: www.avaz.ba