U našu redakciju stiglo je još jedno otvoreno pismo nezadovoljnih Brčaka u vezi najavljenog parastosa Draži Mihajloviću, koje prenosimo u cijelosti:
Na pojam „Konzervativni klub“ koji djeluje u Brčkom, pomislio bi čovjek da je to nekakav klub stručnjaka konzervatora u umjetnosti, ljubitelja konzerviranih prehrambeni proizvoda ili kolekcionara konzervi i sl. To je nekakav klub koji valja baštini, konzervira nekakve vrijednosti koje bi trebale imati predznak „evropske“ ili „globalne“ ili „zajedničke“.
Ne, to nije slučaj.
Klub 17. jula u 9 sati organizira parastos u Brčkom ratnom zločincu iz drugog svjetskog rata Dragoljubu Draži Mihajloviću. Time on se otvoreno izjašnjava kojim to pravcem ide. Na tom groblju gdje leže tijela desetine brčanskih partizana, na čijim grobovima su uklesane petokrake.
Koji li apsurd!
Kao da im nije dovoljno što im se ruglo od biste zločincu Mihajloviću se nalazi na ulazu u groblje.
Gdje su nestali potomci Brčanskih partizana, učesnka narodno oslobodilačke borbe? Gdje su nestali potomci Voćkić Jelene, Barsak Nedeljka, Cvijanović Žarka, Đuskić Đoje i Pere, Đermanović Ibice, Đurić Đorđa, Gojković Olge, Imrek Pavla, Krstić Momira, Marinković Milana, Marković Milenka, Spasić Dimitija, Tomčić Ignacija, Vidaković Vojina, Vujić Nikole, Avdičević Huseina i Mustafe, Aganović Hasana, Imrek Pavla, Petra Kaurinovića i stotine drugih Brčaka.
Kao da su zaboravili sav četnički teror na Majevici, u Ražljevu, Sandićima, Breziku itd. Čuveni Đorđo Đojić piše:
„Kada su poslije 1942. godine postali gospodari na Majevici, četnici su sprovodili još crnji teror. Na udaru su bili svi oni koji su bili u partizanskim redovima ili aktivni u partizanskoj pozadini.“
„U sela i zaseoke su upadale četničke „crne trojke“ ubijale i pljačkale, a opljačkanu imovinu i stoku su međusobno dijelili i kasnije prodavali na pijacama.“
„Četnici su sada smatrali da su postali konačni gospodari i pod zaštitom i u saradnji sa esesovcima zavode teror kojem stanovnici ovog kraja nisu bili izloženi od ustaških zločina 1941. godine.“
Zaboravili su izgleda brčaci krvoločno ubijanje i vješanje Milorada Petrovića-Petka iz Brezika, komandira čete u majevičkom NOP odredu sa još četiri borca.
„Na butinama nogu gulili su mu kožu i kroz smijeh govorili: „E, sad si partizanski general, imaš lampeze“. Trljali su rane solju, čupali jezik, sjekli uši, gulili nokte, palili kosu. U Breziku, kod kuće Milana Vujića privezali su ga za stablo šljive.“
Ne pamti se više kada je četnički koljač Milan Lukić, svezanom kumu i komšiji Đoji Đokiću odsjekao nožem uho, mučio i na kraju zaklao zajedno sa Rajom Medićem.
Pa mučenog i ubijenog Stevu Todića –Uču, partizanskog sekretara, Luku Ostojića, Ivana Novakovića iz Bobetina Brda, Dragu Đojića iz Tutnjevca, prvoborca Peru Markovića Mrtvicu, Stoju Dragić iz Brezova Polja.
Pa upad 1946. godine u kuću Borisava Simića iz Donje Bukovice kada su automatom za večerom pobili Borisava, ženu Savku, kćerke Pelku i Dušanku i sinove Jovu i Nikolu. Njihovo peto dijete je ležalo u sobi pokriveno ponjavom i tako izbjeglo smrt. Svi šestoro su sahranjeni u jedan grob gdje je podignut spomenik na kome piše:
„Čovječe, rođen si da budeš čovjek velikog doba našeg potomstva. Čujte, ogromne žrtve pale su tada i djeca i nemoćni bez riječi- mrješe za ljudske odnose među ljudima“.
Kuda li to ide naša omladina i koje li nam dobro donosi?
Grupa nezadovoljnih Brčaka
(Izvor za citate: Brčko i okolina u radničkim pokretu i NOB-u, Tuzla 1985 godina.)