Marko Frančešević prisjetio se kako je 8. marta 1993. godine bio napad VRS-a na Boderište i kako je bio u centrali kada su mu ujutro javili da se čuju tenkovi. On je rekao da je informaciju proslijedio u komandu i da je kasnije tenk “udario” u centralu, te da su sve veze prekinute.
Kazao je da je oko 18 sati došao čovjek iz radnog voda i pitao ga da kombijem prevezu tijela. Frančešević je rekao da je vozio kombi, a da su pripadnici voda ubacivali tijela. Precizirao je da su tri tijela bila u kanalu, a druga kod dvije kuće.
Svjedok je naveo da je vidio prva tri tijela, a da je čuo da ih je bilo ukupno deset do dvanaest. Kazali su mu da su to tijela vojnika VRS-a.
Dodao je da su mu rekli da leševe odveze u Rahić, gdje su ostavljeni kod džamije. On je kazao da mu nije poznato kako su vojnici stradali.
Na pitanje Odbrane, Frančešević je rekao da je tog dana VRS bila došla do centra sela, te da je bilo i stradalih vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika VRS-a 8. marta 1993. u selu Boderište, sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.
Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakiću, koji je, prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, i Fazloviću, komandantu 3. bataljona, na teret je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.
Navodi se da su trojica pripadnika Interventne jedinice u akciji bili pretpočinjeni 108. brigadi HVO-a, a da su Pljakić i Fazlović bili na poprištu i da nisu preduzeli mjere.
Svjedok Ilija Marić kazao je da je bio na smjeni kada je oko šest ujutro krenula ofanziva na Boderište. Kako je naveo, iz zaseoka u kojem je bio, morao se povući prema selu i da je krenuo da vidi šta mu je sa ocem. Izjavio je da mu je otac tada ranjen i zarobljen, a da je nakon četiri mjeseca razmijenjen.
Tragajući za ocem, kako je ispričao, vidio je mrtve vojnike HVO-a, a potom je naišao i na tijela vojnika VRS-a. Precizirao je da je bilo osam mrtvih vojnika HVO-a i 13 VRS-a.
On je naveo da su tri tijela vojnika VRS-a bila u kanalu, a da su ostala bila kod dvije kuće. Napomenuo je da na tijelima nije vidio tragove nasilja. Potvrdio je da je u istrazi 2005. rekao da je bilo “razbijenih glava”, ali da više nije siguran u to.
Kazao je da je s Markom Frančeševićem išao kombijem u Rahić, gdje su odvezena tijela i ostavljena ispred džamije, te da je usput vidio i tijela svojih vojnika.
Na pitanje branioca Kadrije Kolića, svjedok je rekao da su pripadnici VRS-a stradali u borbama.
“Rat je. Od čega su drugo mogli poginuti”, odgovorio je Marić na pitanje kako zna uzrok stradanja, dodavši da nije vidio okolnosti stradanja.
Svjedok je kazao da su u džepovima vojnika bili neki predmeti iz kuća, kao što su utičnica i keramička posuda za čačkalice. Kazao je da je to vidio kada je radna jedinica pretresala vojnike da vide da nema bombi i slično. Na sugestiju Kolića on je rekao da je zaključio da su vojnici pljačkali i palili kuće.
Nastavak suđenja je 13. jula.
Izvor: detektor.ba