Zvao me jučer dobar stranački kolega.
Kaže: „Nemoj kasnit, a pod obavezno dođi na posao sutra . Obzirom da je informacija provjerena, bit će frke“.
Kontam obično odem ponedjeljkom na posao. Čisto da vidim šta se dešava, jel me neko tražio. Ima li se šta eventualno uraditi (mislim na one IMT poslove, ostalo može svakako da čeka).
I tako, ja na posao, kad ono kontroliše. Šta kontroliše? Dolazi li se redovno na posao. Čuj !!!!!!!!
Pa kaže: KO KASNI NA POSAO (a prethodno nije obaviješten o kontroli od strane stranke, rodbine, prijatelja i dr.) MOŽE DA SE VRATI KUĆI. Pisat će mu se godišnji odmor, pazi molim te.
Ako u ovom potezu ima imalo čestitosti, ako imate elementarna znanja iz radnih odnosa, onda je i vama i svima jasno da je ovo čisti populizam, već viđen potez u brčanskoj vladi, DEŽA VU, rekli bi francuzi, i mazanje očiju kako eto neko nešto radi.
Da li ste se možda zapitali:
– ko vam daje za pravo da zabranjujete ulaz u javne objekte, pa makar i onima koji kasne na posao,
– ko vam daje za pravo da radnike koji ne poštuju radno vrijeme vodite kao odsutne radi korištenja godišnjeg odmora,
– ko vam je dao za pravo da protiv prekršilaca ne vodite disciplinske postupke, i ne kaznite ih shodno zakonskim odredbama.
E sad da vidimo zašto je to tako, jedna mala stranačka uhljeb priča.
„Evo ima godina i godina, kako visoko u stranci kotiram ja.
Šef sam pododjela, a možda i neka druga kićena funkcija.
Stranačka fela, skupa odijela.
Ustajem zorom, radi džoginga, jer je to in. Na posao ću kasniti, jer moram da odjutrim.
Oko 8.30 palim SUV, sve ostale kategorije su za niže stranačke funkcije.
Krećem ka gradu, obići radno mjesto. Što širi krug, ne drži me mjesto.
Gubim se ko abdest, u rane poslijepodnevne sate, neće te me naći ni pomoću mape. „
Naravoučenije:
Oni koji nisu obaviješteni o kontroli poštivanja radnog vremena su zglajzali u stranci, fameliji, prijateljima.
„Nepošteni građanin“