Privatizacijsku aferu još iz Đapinog stolovanja Distriktom NIP-ovci pokušavaju prilijepiti uz ime novog gradonačelnika. Ne treba zaboraviti da je NiP svoju kampanju za lokalne izbore 2020. pokrenuo upravo iz Brčko distrikta, a da je Elmedina Konakovića raširenih ruku dočekivao upravo kandidat NiP-a Mirsad Đapo.
Krvavi novac i politikantske tlapnje Konakovićevih imovinskih “dilera”
Privatizacijsku aferu još iz Đapinog stolovanja Distriktom NIP-ovci pokušavaju prilijepiti uz ime novog gradonačelnika. Ne treba zaboraviti da je NiP svoju kampanju za lokalne izbore 2020. pokrenuo upravo iz Brčko distrikta, a da je Elmedina Konakovića raširenih ruku dočekivao upravo kandidat NiP-a Mirsad Đapo.
“Da bi se rodilo, nešto je prethodilo”, kaže naš umni narod. “Da l’ se tamo negdje pare same množe”, pjesma je Ramba Amadeusa iz koje bi se štošta dalo naučiti, ili proizvesti neka krucijalna pitanja koja se tiču “moralnih gromada” Brčko distrikta, redom Mirsada Đape, Damira Bulčevića i Abdulaha Iljazovića.
Jedno od njih bilo bi: Kako je moguće nakon nekoliko godina bavljenja politikom od egzistencijalne bijede doći do solidnog bogatstva (odnosi se na drugog, treći se još uvijek zaklanja iza očevog imetka, prvi još uvijek glumi “siromašnog” pijanca koji je navikao da neko drugi plati njegove troškove, uglavnom budžetskim ili korupcijskim novcem).
Svojevremeno je pater familias Distrikta, a sad istaknuti član stranke stanovita naziva Narod i pravda Mirsad Đapo preduzeće “Bimeks”, koje je prije rata, osim više stotina uposlenih radnika, zapošljavalo i veliki broj kooperanata, velikodušno, uz aminovanje Susan Johnson, tadašnje supervizorice, poklonio Draganu Čičiću, intimusu Milorada Dodika, sadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH, za cijelih 200 KM, iako je procijenjena vrijednost kapitala preduzeća bila oko 55 miliona KM.
Nakon što je Čičić okrečio kupljeno preduzeće, volšebno je dobio potvrdu da je izmirio ulagačke obaveze iz ugovora (10 miliona u tri godine i 330 zaposlenih s prosječnom plaćom od 720 maraka). Ta je potvrda omogućila kredite, zaduženja, izvlačenje novca, brojne druge mahinacije i na kraju propast preduzeća.
Bešćutnost novog vlasnika “Bimeksa” išla je dotle da je nakon svega tužio Distrikt i tražio odštetu od 51 milion KM. Kad je tužba pala u vodu, počelo se odmotavati ovo koruptivno klupko, što je rezultiralo da ovih dana Tužilaštvo Brčko distrikta BiH podigne optužnicu protiv Dragana Čičića (63), državljanina BiH i Republike Srbije, zbog zloupotreba na štetu “Novog Bimeksa” izvršenih od 2005. do 2015. godine putem više domaćih i stranih preduzeća kojima je rukovodio. Tužilaštvo, između ostalog, traži da se Čičiću oduzme 22 miliona KM koliko je oštetio “Novi Bimeks”.
Još uvijek ne znamo da li se Tužilaštvo bavilo mahinacijama u privatizaciji ovog preduzeća, jer po logici stvari, da njih nije bilo, ne bi ni bilo ove velike koruptivne afere, ili kako ono narod reče: “da bi se rodilo, nešto je prethodilo”.
Ne treba zaboraviti da je NiP svoju kampanju za lokalne izbore 2020. pokrenuo upravo iz Brčko distrikta, a da je Elmedina Konakovića raširenih ruku dočekivao upravo kandidat NiP-a Mirsad Đapo. Upravo je iz Brčkog Konaković pokrenuo svoju kampanju “pospremanja SDA iz temelja”. No, šta stoji u temelju ovih Konakovićevih nastojanja, svjedoči i izjava novoizabranog načelnika Brčkog Eseda Kadrića da je NiP u tom gradu imao izdašnu pomoć SNSD-a.
Dan-dva nakon plasiranja vijesti o podizanju optužbe protiv Čičića medijima je počela kružiti informacija da je Vlada Distrikta iskazala namjeru da za 12 miliona KM otkupi 30 hektara “Bimeksovog” zemljišta za potrebe proširenja lokalnog groblja. U serviranoj vijesti činjenice su izmijenjene tek da se stvori utisak kako je čitava stvar naum nove Vlade i gradonačelnika Kadrića, iako se “Bimeks” problem vuče više od desetljeće i po.
A stvari stoje ovako: Nakon Čičićevog propalog pokušaja da sudskim putem isisa iz Distrikta 51 milion KM, ostala je obaveza da “Bimeks” Distriktu izmiri dug za parnične troškove od blizu 12 miliona KM. Kako se “Bimeksovo” zemljište graniči s gradskim grobljem, a postoji stvarna potreba za proširenjem istog, kraljevački tajkun dosjetio se kako da ponovo prevesla Distrikt pa je ponudio da zemljištem kompenzira dugovanja za sudske troškove, nakon čega bi “Novi Bimeks” oslobodio stečaja. Usput budi rečeno, danak je na sličan način platila i Republika srpska, jer je Dragan Čičić olakšao entitetsku kasu za 11 miliona maraka zbog navodnih gubitaka njegovih firmi.
Pismo namjere upućeno je staroj Vladi te Skupštini Distrikta, ali ono niti je ozbiljnije razmatrano niti je na njega ikada odgovoreno, ali je protekle sedmice postalo manipulativno sredstvo za diskreditiranje nove Vlade i novog gradonačelnika.
Rekosmo na početku da ovu privatizacijsku aferu još iz Đapinog stolovanja Distriktom NIP-ovci pokušavaju prilijepiti uz ime novog gradonačelnika. O kakvim se borcima za narod i pravdu radi, rekli smo opservirajući privatizacijske “uspjehe” pater familiasa Distrikta (svojevremeno su mediji bliski Mirsadu Đapi i SDP-u često isticali da je on otac Distrikta). A sad, tek usput, i nekoliko činjenica o NiP-ovom temeljnom kadroviku budućnosti.
Predsjednik brčanske ispostave stranke Narod i pravda Damir Bulčević slao je u augustu 2019. godine ovdašnjim portalima egzotične fotografije i bombaste najave iz daleke Indonezije o bratimljenju s tamošnjim gradom Magelang, te o budućoj ekonomskoj saradnji s ovom zemljom, čiji su izvozni brendovi kahva, palmino ulje, egzotično voće i turizam. Obećavao je i reciprocitet, odnosno, plasman “naših” proizvoda na tržište zemlje s 260 miliona stanovnika. Ambiciozno, da ne može biti ambicioznije s obzirom na ovdašnje privredne resurse, ekonomsku i socijalnu situaciju.
Već vidimo kako bogati građani Brčko distrikta BiH uživaju u nepreglednim indonezijskim plažama, toplom povjetarcu i egzotičnim koktelima, baš onako kako je to činila Bulčevićeva delegacija u svom polumjesečnom boravku u zemlji na čijoj se teritoriji nalazi jedno od sedam svjetskih čuda. To što od svega najavljenog i obećanog neće biti ama baš ništa ne spada u kategoriju čuda već ustaljene prakse.
Politika je profesija koja zahtijeva visok nivo samokontrole, discipline i moralnosti. U našim uvjetima ono što bi trebalo da bude standard ponašanja svih političara postalo je obrnuta slika, ni preduvjet za opstanak u političkom životu u dužem periodu.
Godina političkog kreketanja, koju orkestrira Dino Konaković (skraćeno Dinokio, kako bi rekao NBA star Jusuf Nurkić), polučila je određene političke rezultate u Sarajevskom kantonu, ali i pokazala sve simptome distrofije bošnjačkog političkog tijela. Prepisujući od lidera NiP-a, njihova ovdašnja ispostava svim se silama trudi da novog gradonačelnika Brčkog ocrni i diskreditira, između ostalog, vođena personalnom osvetoljubivošću odbačenog provincijalnog kadrovika.
Dragan Čičić rođen je 6. novembra 1957. u Kijevu, Sanski Most. U Petrinji je od 1971. do 1991. godine bio sekretar sekreterijata za finansije SO MZ Petrinja s većinskim srpskim stanovništvom. Finansijer je srpske pobune u Petrinji od 1990. do 1995. Zajedno s Borom Mikelićem 1993/1994. godine nosilac je izbornih aktivnosti Milana Martića u izborima u tzv. RSK, kojom prilikom je Martić pobijedio Milana Babića i postao predsjednik tzv. RSK, a Boro Mikelić postao predsjednik Vlade tzv. RSK.
Samo petnaest metara od balkona vikendice Dragana Čičića pronađena je masovna grobnica s tijelima ubijenih Hrvata. 2001. godine dobio je višemilionski kredit od Hrvatske za razvoj gospodarstva u Petrinji, novac je nestao, a firma “Drvoplast” otišla je u stečaj 2007. godine. Zahvaljujući HBOR-ovom “zamahu” u leđa i “nepovratnom kreditu” od 4.500.000 eura, Dragan Čičić postao je uspješan biznismen koji je iz Petrinje preselio u Kraljevo, Srbija. U svoje ruke preuzeo je i upravljanje triju najuspješnijih i najmoćnijih medijskih kuća u tom dijelu Srbije. Njegovi zaposlenici tvrdili su da po tri godine nisu dobijali plaću, dok su mnogi novinari bukvalno gladovali.
Dragan Čičić predstavljen je čelnicima Brčko distrikta BiH 2005. godine kao moćan biznismen zainteresiran da unaprijedi proizvodnju mesne industrije “Bimeks”, koja je uoči rata zapošljavala 1.570 radnika, imala zatvoren ciklus proizvodnje i prerade mesa, ogroman broj kooperanata i nerazvijenu prodajnu mrežu, objekte i zavidnu infrastrukturu. “Bimeks” je bio vlasnik i 50 hektara zemljišta u gradskoj zoni.
Nakon rata, dobar dio kapaciteta bio je više ili manje očuvan (“Bimeks” je radio i tokom rata), a imovina firme bila je procijenjena na 55 miliona KM. Još uvijek je tajna na koji je način Dragan Čičić uvjerio Vladu Brčko distrikta BiH da mu proda nekadašnjeg giganta za iznos od 200 KM. Iako nije ispunio niti jednu stavku ugovora, Čičić je čak tužio Brčko distrikt za neispunjenje ugovornih obaveza, zatraživši odštetu od 51 milion KM. Apelacioni sud Brčko distrikta odbio je tužbu Dragana Čičića, kontroverznog biznismena, kao neosnovanu, naloživši Čičiću da isplati troškove parničnog postupka.
Tek je nedavno Dragan Čičić optužen da je u povezanim preduzećima u zemlji i regiji, svjestan da će oštetiti “Novi Bimeks”, naložio sačinjavanje poslovne dokumentacije da bi preduzeću “Drvoplast” Kraljevo, čiji je vlasnik, pribavio imovinsku korist od preko 22 miliona KM.
Tužilaštvo je optužnicom zatražilo da se od optuženog, kao pravnog sljednika PTR “Drvoplast” Kraljevo, oduzme cjelokupna imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Optužnica zasnovana na blizu dvije stotine dokaza dostavljena je Osnovnom sudu Distrikta, gdje je u fazi prethodnog saslušanja u cijelosti i potvrđena.
Kao urednik i novinar NIN-a, Dragan Čičić je 1995. godine, zajedno s novinarom Robertom Blockom, pregledao materijal za tekst koji je objavljen u londonskom Independentu o “srebreničkom hororu”. Block je dan ranije u prostorijama beogradske televizije Studio B pregledao trake koje je Zoran Petrović Piroćanac snimio u Srebrenici neposredno nakon pada te enklave, 13. i 14. jula 1995. godine.
Pregledajući film o “oslobođenju Srebrenice” i sirovi videomaterijal Piroćanca koji im je stavljen na raspolaganje, Block i njegov srpski kolega Dragan Čičić uočili su hrpu od 20 do 25 ubijenih ispred skladišta poljoprivredne zadruge u Kravici, kao i zarobljene muškarce na balkonu “bijele kuće” u Potočarima. Međutim, istog dana kada je tekst objavljen ti su snimci nestali. Piroćanac im je sutradan rekao da je i sam Karadžić bio “vrlo ljut” zbog objavljivanja tih snimaka.
Block i Čičić odvezli su se do mosta između Ljubovije u Srbiji i Bratunca u BiH, gdje su shvatili da masovna ubistva u srebreničkoj enklavi nisu nikakva tajna i da su za njih znali i obični civili s obje strane Drine. Jedna žena koja im se predstavila kao supruga srpskog oficira bila je iznenađena zašto je uopće pitaju šta se događa jer je mislila da to svi znaju.
Govorila je o ljudima koji su zatočeni u garažama, na igralištima, u školama, rekla je da su oni “najgori” zaklani, da su ostali ubijeni i da su svi koji su se željeli osvetiti pozivani da sudjeluju u ubijanju. Stanovnici Banje Koviljače ispričali su da su na suprotnoj obali vidjeli kako iz kamiona istovaraju ljude i ubijaju ih, a tu su bili i rovokopači koji su ih odmah zatrpavali zemljom.
Novinar Robert Block o tom događaju svjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću. Karadžić se požalio što su te informacije objavljene u stranim medijima i tvrdio je da je za to najvjerovatnije dobiven novac. “Nije me briga je li uzeo 25.000 njemačkih maraka ili ne, ali on je stranim agencijama dao grozne slike koje bi Mladića mogle koštati života kada bi došle u Haag”, rekao je tada Karadžić.
DAMIR HADŽIĆ
Izvor: stav.ba