Dok sjedim u klupi i čekam za odmor zvono,
Ne mogu a da se ne pitam: „Dal’ si tu korono?“
Slučajevi ovdje sve češći su i češći,
A ministar se sprda, kao Joe Pesci.
Osam mjeseci dragi moj Sena,
Da usavršiš online nastavu za ova vremena.
Al’ ti se ni po guzici počeš'o nisi,
Pa smo i dalje u klupama, dok Covid u zraku visi.
Pa bolan Sena, de bar prepiši od entiteta,
Kad već sam ne znaš, prepiši – nije šteta.
Pa dragi moj Sena, malo mozgu gasa daj,
Učionice pune to za Covid je raj.
Imal’ klastera u školama, da nam je znati?
Naravno da ima, kad nas vode levati.
U gimnaziji razred u izolaciji cijeli,
A Sena na HIT-u priča kako se pos'o u obrazovanju dijeli.
Kaže Senito: Svi na konkursu su kadar SDA,
Otvorena konkurencija, po mjeri Zapada.
A Covid se širi, nastavni kadar nam truje,
Dok Sena za mjere neće ni da čuje.
Čini se da ne zna, možda misterija mu je velika,
Da Covid u smrt otjera profesora njemačkog jezika.
Pa šta ti još treba da budeš čovjek od akcije?
Hoćeš da još ljudi pomre prije tvoje reakcije?
K'o i svi u Brčkom, čekaš da ti drugi kažu,
Jer tad ako šta usereš, drugog govnima mažu.
„Nisam ja kriv, nije mi rek'o Krizni štab!“,
Tako to bude kad je lider slab.
Umjesto da uzbunu dižeš na sva zvona i glas,
Ti čekaš i čekaš, dok Covid reže kroz nas.
Al’ tebi je bitno da izduraš do kraja mandata,
Pa da se busaš u prsa ko je obrazovanja tata.
A iza tebe Sena neće ostati ništa,
Bitan si druže k'o u tenisu pišta.
Jedino treba savjest da te grize,
Što nemaš alternative u vrijeme ove krize.
Ni online nastave, ni smanjenja učeničkog broja,
Nego gonite svi u školu, to je volja tvoja.
Pa ko fasuje fasuje, šta ćeš to je tako,
Teške su to odluke, nije ministar biti lako.
Al’ zato svaki mjesec, tri milje u džep,
U udobnoj fotelji, život je lijep.
Po zgradi Vlade maske taj nema,
Da se zna ko je Baja što za izbore se sprema.
Razumio bi čovjek, da nije vremena bilo mnogo,
Pa da kažeš: Katastrofa, nije čo'jk ništa mog'o.
Ovako moj Sena opravdanja ti nemaš,
Škole se u koroni dave, dok ti u fotelji drijemaš.
Z.K.G