Čudan vakat, naopak,čudni ljudi… Još jednom smo dokazali koliko nisko možemo pasti i koliko dugo možemo biti na dnu dna, i to jako dugo….
Jutro je, na posao dolazim izuzetno raspoložen i vedra lica. Ništa ne može pokvariti ovaj dan. Uvjeren u postojanost Njega i Njegovih određenja neka nova energija kola mojim venama, sretan sam. Topli pozdravi u zbornici sa kolegama uz osmjeh i koju mudrost na jutru. Javlja se šejtan u meni,traži da izađem i zapalim još jednu cigaretu. Popuštam i izlazim. U maloj sobi kako je mi volimo zvati „pušaona“ telefon počinje da zvoni. Čudim se, jutro je, ne vidim razlog da me neko zove tako rano. Posežem u džep i vadim telefon, a na njemu vijest koja dokazuje da ništa nije do nas. Čitam i ne vjerujem. Još jedna žrtva korone i sistema, ali ovaj put je lično. Osmjeh i radost su isčezli sa lica. U glavi mi je samo prijatelj koji je izgubio voljenu osobu. Kako mu se javiti, šta reći, kako mu pomoći? Bez teksta sam.
U proteklom periodu mnogo meni bliskih ljudi je zaraženo, ali hvala Bogu dobro. Ona nije uspjela. Nakon te vijesti krenulo je sve niz brdo. Saznajem da su i drugi umrli koji su bliski nekome u kolektivu, ježim se, odlazim, ne želim slušati više, ali me zla riječ prati gdje god da krenem.
Komentarisajući sa kolegama situaciju oko svega što se dešava dolazim do saznanja da niko, ama baš niko od nadležnih i odgovornih nema poruke utjehe a kamoli bilo kakvo rješenje za sve ovo, zavukli su se u mičiju rupu i ne planiraju izaći. Pozivam neke od ljudi pitam ,tražim bilo kakvu informaciju. Nema odgovora. Počinjem misliti o tome zašto se sve ovo dešava, zašto baš nama?
„Stanje jednog naroda se neće promijeniti , dok taj narod ne promijeni sebe“ , kaže u Časnom Ku’ranu. Mi nismo dostojni svog postojanja, jer činimo sve ono što se protivi razumu zdravog čovjeka.
Vlastodršcima nije bitno ko je umro niti da li će biti još onih koji će umrijeti, bitno je da se održe izbori i i da ponovo po ko zna koji put isti pojedinci pokušaju smjestiti se u udobne fotelje Skupštine ,da po ko zna koji put uhljebe i ono malo familije što je u međuvremnu naraslo i prispjelo za posla.
Oni svoje stanje ne žele mijenjati, ko umre nadoknadit će poslije izbora ta radna mjesta. Pitam se samo:
„Ko će mom prijatelju nadoknaditi gubitak voljene osobe i na koji način?“
„Ko će kolegama u Gimnaziji nadokanditi gubitak korektnog, dobrog i vrijednog čovjeka?“
Svi su nijemi i gluhi na ova pitanja. Jedini odgovor je : „od Boga je“, i on je kriv za to…..
Ne , vi ste ti koji ste nas doveli do ovoga, vi ste ti koji smatrate da je neko manje ili više bitan čovjek u ovom gradu, vi ste ti koji se „igrate“ Boga sa ljudskim životima, ali Boga mi, vi ste ti i koji će odgovarati za te vaše igre pred Jedinim koji sve zna , jer ako ste zaboravili da vas malo podsjetim ……“ Valja nama preko rijeke“.
Na tom sudu nista nije bitno osim duše, koju vi izgleda nemate niti želite imati.
Još jednom ste pokazali da je bitno samo da je vama lijepo i da ste vi zdravi, pitanje je samo dokle će biti tako jer kako veliki umjetnik Balašević kaže: „ i spora svijeća dogori i film se prekida.“
Narode umirite lagano jer vjerovatno nismo bolje ni zaslužili.
DNO DNA!!!!!
Autor: UPOSLENIK ODJELJENJA ZA OBRAZOVANJE BRČKO DISTIRKTA BIH